Ambasadorska zbrka u SAD

06. 02. 2009. 22:00

Od našeg stalnog dopisnika

Vašington, 6. februara – Tranzicija nije laka ni u Americi: iako je prenos najviše vlasti bio brz i „gladak”, došlo je do konfuzije u raspodeli – ambasadorskih mesta. Marinski general Entoni Zini (65), koji se pročuo i kao čelnik vojnih intervencija i kao politički poverenik na proširenom Bliskom istoku, tvrdi da je sada izigran u ovdašnjim kadrovskim kombinacijama za diplomatsko predstavljanje u tom regionu.  

S visokih mesta nove vlasti ponuđeno mi je da budem ambasador u Iraku, a onda sam saznao da sam izvisio i da tamo ide drugi čovek, njegova je izjava koju prenose „Vašington tajms”, „Njujork tajms”, „Forin polici”, „Politiko” i drugi mediji. „Stvar” deluje prilično senzacionalno.

Zini tvrdi da mu je pomenuto nameštenje ponudio savetnik predsednika Baraka Obame za nacionalnu bezbednost, takođe general istog roda vojske, Džejms Džons. Kao i da mu je u neposrednom razgovoru takvo naimenovanje podržala šefica diplomatije Hilari Klinton i da mu je mu je transfer u Bagdad telefonom čestitao potpredsednik SAD Džozef Bajden. A da od toga, ipak, ništa neće biti.

Jer, preneto mu je da je novi favorit administracije za ambasadora u Iraku – sadašnji pomoćnik državnog sekretara Kristofer Hil (57) koji je igrao zapaženu ulogu u dramama na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih kao i u pregovorima za denuklearizaciju Severne Koreje, ali koji nije sticao iskustvo u događajima povezanim sa zemljom u koju treba da ode. Za novu kombinaciju Zini je saznao tek pre neki dan, kad je posle čuđenja što mu se niko ne javlja da potvrdi date mu garancije pozvao Džonsa. „Odlučili smo se za Hila”, čuo je, uz njegov osmeh, novu informaciju.

Zini kaže da mu je, za utehu, ponuđeno da bude na čelu diplomatskog predstavništva u Saudijskoj Arabiji, što je odbio. Postupak prema generalu je „izveden krajnje amaterski”, tako da je svetu stavio do znanja, uz ostalo, da Vašington „ne mari ni ko će biti ambasador u Saudijskoj Arabiji”, ocenjuje ekspert Flint Leveret.

Kako je došlo do zavrzlame, zasad se ne zna. Prema Ziniju je načinjena greška, misli Arod Dejvid Miler iz vašingtonskog Centra za međunarodna izučavanja „Vudro Vilson”. I u stilu „mnogo babica, deca kilava”, objašnjava da među diplomatskim „Indijancima ima tušte i tma poglavica od kojih niko nije nadležan za celinu”.

Ukazuje se, međutim, na okolnosti koje su posredno mogle da izazovu konfuziju. Pominje se, tako, da je Zini do decembra bio potpredsednik korporacije „Din” sa unosnim poslovima na frontovima Iraka i Avganistana. Kao i da je za ambasadora u Avganistanu predložen general pukovnik Karl Ajkenberi, pa da bi postavljenje Zinija u Iraku delovalo kao monopol vojske na diplomatsko predstavljanje u zemljama zahvaćenim opsežnim unutrašnjim i spoljnim oružanim akcijama. Prvi razlog Zini odbacuje kao nepomenut u preliminarnim razgovorima, a u drugom tumačenju nije razjašnjeno zašto bi Ajkenberi bio važniji… „Zini je jedan od najtalentovanijih oficira svoje generacije… pa je na Obaminoj administraciji da potez prema njemu objasni sama sebi”, sugeriše Majkl O’Henon, specijalista za Irak u prestoničnoj Instituciji Brukings. Bela kuća i Stejt department su odbili da, zasad, razgovaraju o ovom pitanju.

Zini kaže da nije zainteresovan za „drugi posao” u Obaminoj administraciji. Penzionisao se 2000. kao šef Centralne komande (zadužen za „prošireni Bliski istok”), a sada piše knjige i predaje na Univerzitetu Kornel.

Produžetak njegove ovakve ili onakve karijere nije u središtu pažnje. Ključno je pitanje: kako se određuju predstavnici diplomatije SAD, pogotovu u trenutku kad se ovde naglašava da joj je među glavnim ciljevima popravljanje negativnog međunarodnog imidža, nasleđenog iz osam godina vladavine Džordža Buša. „Slučaj” se nadovezuje na druge probleme sa Obaminim kadrovskim promenama. Ostavke je, na primer, podnelo dvoje kandidata na visoka mesta u državnoj hijerarhiji – zbog neizvršenih poreskih obaveza, dok je ministru finansija prihvaćeno „opravdanje”…

M. Pantelić