Srbi bez svog predstavnika u mađarskom parlamentu
Фото ЕПА
U Mađarskoj postoji 13 zvanično priznatih nacionalnih manjina i po zakonu svakoj pripada po jedno mesto u parlamentu, s tim da jedan (obično je to bio predstavnik nemačke zajednice) ima pravo glasa, a uloga ostalih je konsultativnog karaktera.
I samo to prisustvo sednicama, iznošenje predloga i primedaba, bitno je za datu manjinu, a taj posao je proteklih godina, u ime desetak hiljada izvornih Srba u Mađarskoj, veoma uspešno obavljao Ljubomir Aleksov, rodom iz Lovre, jedinog naselja u našem severnom susedstvu sa srpskom većinom.
Po isteku njegovog dvostrukog mandata trebalo je izabrati novog srpskog poslanika u zdanju na budimpeštanskom Košutovom trgu, ali do toga nije došlo zbog podeljenosti u rukovodstvu Srpske samouprave u Mađarskoj (SSM). Ko je kriv, ko snosi odgovornost što u naredne četiri godine Srbi u našem severnom susedstvu, jedini uz Rome, neće imati svog zastupnika u najvišem predstavničkom telu zemlje?
Prema mišljenju većine skupštinara, odgovornost za ovakav ishod leži pre svega na predsednici SSM-a Jovanki Lastić, zbog načina kako je izbor vođen – od odlaganja i prekidanja sednica u ključnim trenucima, do ignorisanja pismenih zahteva većeg dela tog tela da se sastanci nastave.
Najvažnija sednica, održana 26. januara, prekinuta je kad je postalo jasno da najnoviji kandidat predsednice nema neophodnih osam glasova. Umesto da se u demokratskoj atmosferi potraži kompromisno rešenje, gospođa Lastić je demonstrativno prekinula zasedanje, uprkos zahtevima da se ono nastavi. Nova sednica je zakazana za 2. februar, samo nekoliko sati pre isteka zakonskog roka za dostavljanje imena budućeg delegata. Prema navodima prisutnih, sve se odigralo u suprotnosti sa statutarnim procedurama, pa se stekao utisak da su inicijatori više vodili računa o taktičkom manevru, nego o donošenju odluke veoma bitne za mađarske Srbe.
Pokušaj da se lista kandidata utvrdi bez šireg dogovora dogodio se još 4. oktobra, kad je na prvom mestu bila Jovanka Lastić. I tada je nedostajao kvorum, a sadašnja situacija je mnogo teža, jer posledice snosi cela srpska zajednica, lišena institucionalnog predstavnika u mađarskom parlamentu.
Posebno zabrinjavaju navodi o pritiscima na pojedine skupštinare telefonskim pozivima i zahtevima da se podrži isključivo kandidat predsednice. Umesto prostora za dijalog i kompromis, stvorena je atmosfera podela i nepoverenja. Od tri predložena kandidata nije prihvaćen nijedan, što je prava slika stanja u najvišem telu SSM.
Kritikama podleže i način upravljanja Samoupravom, koji je po opštoj oceni centralizovan i zatvoren za bilo kakav konsenzus, iako je aktuelna vlast izgubila stabilnu većinu. U takvim okolnostima insistiranje na jednom imenu po svaku cenu dovelo je do najgoreg mogućeg ishoda – Srbi u tekućem mandatu neće imati svog delegata.
Statutom SSM-a predviđeno je da su sazivanje sednica, njihovo vođenje i sprovođenje odluka u isključivoj nadležnosti predsednika i njegovog zamenika. Ta odgovornost ne može se deliti, niti relativizovati, pa su i svi rezultati zasluga ili propust rukovodstva.
Sada, kad je rok istekao i pravnog leka više nema, ostaje suštinsko pitanje da li će čelnici SSM-a preuzeti političku odgovornost, ili će srpska zajednica još četiri godine plaćati cenu unutrašnjih podela i ličnih ambicija.
*Novinar u penziji, nekadašnji dugogodišnji dopisnik Tanjuga i RTV-a iz Budimpešte
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista