Kruni se autoritet Đorđe Meloni
Фото ЕПА
Nakon što su Italijani u ponedeljak na referendumu izglasali „ne” i tako odbacili reforme pravosuđa za koje se zalagala vlada, premijerka Đorđa Meloni bila je prinuđena da se suoči sa starim aferama svojih saradnika, koje je zbog prevelikog samopouzdanja od dolaska na vlast do sada smatrala bezopasnim. Usledile su ostavke Đuzi Bartoloci, šefice kabineta ministra pravde, i državnog sekretara za pravosuđe Andree Delmastro.
Palata Kiđi je još u utorak uveče izrazila nadu „da će, u istom duhu institucionalne odgovornosti, sličnu odluku doneti i ministarka turizma Danijela Santanke. Ipak, ministarka koju je vlada do tada štitila uprkos kontroverzama, pošto je prethodno „preživela” tri pokušaja izglasavanja nepoverenja od strane levice, ignorisala je tu poruku do poslednjeg trenutka. Štaviše, javno je dovela u pitanje autoritet Melonijeve, izjavivši da „nije ona izgubila referendum i da ne vidi zašto bi podnela ostavku”.
Međutim, mogućnost političkog poraza u parlamentu, uz već zakazano glasanje o nepoverenju za 30. mart, za šta bi verovatno podigli ruke i njene partijske kolege iz Braće Italije, očigledno su navele Santankeovu da u sredu promeni stav. Takva politička osuda bila bi previše za ego „kraljice džet-seta”, kako je nazivaju italijanski mediji. U oproštajnoj poruci koja je izazvala veliku pažnju, između ostalog, napisala je: „Draga Đorđa podnosim ti, kako si i tražila, ostavku na funkciju ministarke koju si mi poverila i za koju verujem da sam je obavljala najbolje što sam mogla. Važno mi je da naglasim da je moj krivični dosije i dalje besprekoran i da u vezi sa slučajem državne pomoći nema čak ni optužnice. Možda sam prethodno reagovala oštro, jer nisam želela da se moja ostavka povezuje sa referendumom. Ne krijem određenu gorčinu zbog kraja mog ministarskog puta, ali u životu sam navikla da plaćam svoje račune, a često i tuđe.”
Mogućnost da Santankeova napusti vladu bila je u opticaju već duže vreme. Još u junu 2023. pojavila se prva istraga u vezi sa njenim upravljanjem jednom kompanijom i optužbama za falsifikovanje bilansa. Nakon toga usledili su i drugi slučajevi: tužioci su je ispitivali zbog sumnje na prevaru prema državnom fondu za socijalno osiguranje, dok se njeno ime pojavljuje i u vezi sa sumnjivom prodajom vile u Versiliji, gde je nekretnina kupljena za 2,45 miliona evra, a zatim preprodata za 3,45 miliona za manje od sat vremena. Čak su joj pripisivali i da poklanja falsifikovane torbice, na šta je opoziciji u skupštini odgovorila da su samo ljubomorni na njene štikle, torbe i haljine.
Što se tiče drugo dvoje članova vladajuće koalicije koji su mirno podneli ostavke, Andrea Delmastro iz Braće Italije to je uradio jer je u Rimu otvorio restoran zajedno sa mafijašem napuljske Kamore, dok je Đuzi Bartoloci iz Force navodno umešana u tajno oslobađanje libijskog vojnika Osame Almasrija prošle godine, traženog zbog zločina protiv čovečnosti.
U takvom okruženju rastrojena italijanska opozicija sada oseća priliku da se pregrupiše, dok tamošnja štampa govori o vladi koja je prvi put ozbiljno uzdrmana. „Korijere dela sera”, najtiražniji list u zemlji, opisao je poraz kao „jasan i odlučan” udarac „Midasovom dodiru Melonijeve”, aludirajući na mitskog vladara koji je sve što dotakne pretvarao u zlato. Naslov u listu „L’Unita” glasio je: „Ćerka naroda slomljena.”
„Sada postoji pukotina na njenom oklopu. Ništa se ne menja odmah, ali se točkovi svakako pokreću i to protiv Melonijeve”, rekao je Đovani Orsina, profesor na fakultetu političkih nauka na Univerzitetu „Luis Gvido Karli” u Rimu. Kako je dodao, sada je pitanje, da li je ovo samo privremeni zastoj ili početak dugoročnijeg izazova za vlast.
Pored izgubljenog referenduma, italijanska premijerka se suočava sa nizom drugih izazova. Nekada je sa ponosom isticala poseban odnos sa administracijom američkog predsednika Donald Trampa. Ali taj odnos našao se pod lupom kada je otkriveno da šef Bele kuće nije obavestio Melonijevu pre nego što su Sjedinjene Države započele bombardovanje Irana. Da bi izbegla dodatni unutrašnji pritisak, odbila je da pruži vojnu podršku američkoj kampanji. Međutim, što borbe duže traju, to je veći pritisak sa druge strane Atlantika da reaguje politički nepopularnim potezima kod Italijana, poput slanja mornarice koja bi trebalo da prati tankere kroz Ormuski moreuz, gde brodovima prete uzvratni napadi Irana.