Kru­ni se autoritet Đorđe Meloni

Politika onlajn

27. 03. 2026. 15:15

Фото ЕПА

Na­kon što su Ita­li­ja­ni u po­ne­de­ljak na re­fe­ren­du­mu iz­gla­sa­li „ne” i ta­ko od­ba­ci­li re­for­me pra­vo­su­đa za ko­je se za­la­ga­la vla­da, pre­mi­jer­ka Đor­đa Me­lo­ni bi­la je pri­nu­đe­na da se su­o­či sa sta­rim afe­ra­ma svo­jih sa­rad­ni­ka, ko­je je zbog pre­ve­li­kog sa­mo­po­u­zda­nja od do­la­ska na vlast do sa­da sma­tra­la bez­o­pa­snim. Usle­di­le su ostav­ke Đu­zi Bar­to­lo­ci, še­fi­ce ka­bi­ne­ta mi­ni­stra prav­de, i dr­žav­nog se­kre­ta­ra za pra­vo­su­đe An­dree Del­ma­stro.

Pa­la­ta Ki­đi je još u uto­rak uve­če iz­ra­zi­la na­du „da će, u istom du­hu in­sti­tu­ci­o­nal­ne od­go­vor­no­sti, slič­nu od­lu­ku do­ne­ti i mi­ni­star­ka tu­ri­zma Da­ni­je­la San­tan­ke. Ipak, mi­ni­star­ka ko­ju je vla­da do ta­da šti­ti­la upr­kos kon­tro­ver­za­ma, po­što je pret­hod­no „pre­ži­ve­la” tri po­ku­ša­ja iz­gla­sa­va­nja ne­po­ve­re­nja od stra­ne le­vi­ce, ig­no­ri­sa­la je tu po­ru­ku do po­sled­njeg tre­nut­ka. Šta­vi­še, jav­no je do­ve­la u pi­ta­nje auto­ri­tet Me­lo­ni­je­ve, iz­ja­viv­ši da „ni­je ona iz­gu­bi­la re­fe­ren­dum i da ne vi­di za­što bi pod­ne­la ostav­ku”.

Me­đu­tim, mo­guć­nost po­li­tič­kog po­ra­za u par­la­men­tu, uz već za­ka­za­no gla­sa­nje o ne­po­ve­re­nju za 30. mart, za šta bi ve­ro­vat­no po­di­gli ru­ke i nje­ne par­tij­ske ko­le­ge iz Bra­će Ita­li­je, oči­gled­no su na­ve­le San­tan­ke­o­vu da u sre­du pro­me­ni stav. Ta­kva po­li­tič­ka osu­da bi­la bi pre­vi­še za ego „kra­lji­ce džet-se­ta”, ka­ko je na­zi­va­ju ita­li­jan­ski me­di­ji. U opro­štaj­noj po­ru­ci ko­ja je iza­zva­la ve­li­ku pa­žnju, iz­me­đu osta­log, na­pi­sa­la je: „Dra­ga Đor­đa pod­no­sim ti, ka­ko si i tra­ži­la, ostav­ku na funk­ci­ju mi­ni­star­ke ko­ju si mi po­ve­ri­la i za ko­ju ve­ru­jem da sam je oba­vlja­la naj­bo­lje što sam mo­gla. Va­žno mi je da na­gla­sim da je moj kri­vič­ni do­si­je i da­lje bes­pre­ko­ran i da u ve­zi sa slu­ča­jem dr­žav­ne po­mo­ći ne­ma čak ni op­tu­žni­ce. Mo­žda sam pret­hod­no re­a­go­va­la oštro, jer ni­sam že­le­la da se mo­ja ostav­ka po­ve­zu­je sa re­fe­ren­du­mom. Ne kri­jem od­re­đe­nu gor­či­nu zbog kra­ja mog mi­ni­star­skog pu­ta, ali u ži­vo­tu sam na­vi­kla da pla­ćam svo­je ra­ču­ne, a če­sto i tu­đe.”

Mo­guć­nost da San­tan­ke­o­va na­pu­sti vla­du bi­la je u op­ti­ca­ju već du­že vre­me. Još u ju­nu 2023. po­ja­vi­la se pr­va is­tra­ga u ve­zi sa nje­nim upra­vlja­njem jed­nom kom­pa­ni­jom i op­tu­žba­ma za fal­si­fi­ko­va­nje bi­lan­sa. Na­kon to­ga usle­di­li su i dru­gi slu­ča­je­vi: tu­ži­o­ci su je is­pi­ti­va­li zbog sum­nje na pre­va­ru pre­ma dr­žav­nom fon­du za so­ci­jal­no osi­gu­ra­nje, dok se nje­no ime po­ja­vlju­je i u ve­zi sa sum­nji­vom pro­da­jom vi­le u Ver­si­li­ji, gde je ne­kret­ni­na ku­plje­na za 2,45 mi­li­o­na evra, a za­tim pre­pro­da­ta za 3,45 mi­li­o­na za ma­nje od sat vre­me­na. Čak su joj pri­pi­si­va­li i da po­kla­nja fal­si­fi­ko­va­ne tor­bi­ce, na šta je opo­zi­ci­ji u skup­šti­ni od­go­vo­ri­la da su sa­mo lju­bo­mor­ni na nje­ne šti­kle, tor­be i ha­lji­ne.

Što se ti­če dru­go dvo­je čla­no­va vla­da­ju­će ko­a­li­ci­je ko­ji su mir­no pod­ne­li ostav­ke, An­drea Del­ma­stro iz Bra­će Ita­li­je to je ura­dio jer je u Ri­mu otvo­rio re­sto­ran za­jed­no sa ma­fi­ja­šem na­pulj­ske Ka­mo­re, dok je Đu­zi Bar­to­lo­ci iz For­ce na­vod­no ume­ša­na u taj­no oslo­ba­đa­nje li­bij­skog voj­ni­ka Osa­me Al­ma­sri­ja pro­šle go­di­ne, tra­že­nog zbog zlo­či­na pro­tiv čo­več­no­sti.

U ta­kvom okru­že­nju ra­stro­je­na ita­li­jan­ska opo­zi­ci­ja sa­da ose­ća pri­li­ku da se pre­gru­pi­še, dok ta­mo­šnja štam­pa go­vo­ri o vla­di ko­ja je pr­vi put ozbilj­no uz­dr­ma­na. „Ko­ri­je­re de­la se­ra”, naj­ti­ra­žni­ji list u ze­mlji, opi­sao je po­raz kao „ja­san i od­lu­čan” uda­rac „Mi­da­so­vom do­di­ru Me­lo­ni­je­ve”, alu­di­ra­ju­ći na mit­skog vla­da­ra ko­ji je sve što do­tak­ne pre­tva­rao u zla­to. Na­slov u li­stu „L’Uni­ta” gla­sio je: „Ćer­ka na­ro­da slo­mlje­na.”

„Sa­da po­sto­ji pu­ko­ti­na na nje­nom oklo­pu. Ni­šta se ne me­nja od­mah, ali se toč­ko­vi sva­ka­ko po­kre­ću i to pro­tiv Me­lo­ni­je­ve”, re­kao je Đo­va­ni Or­si­na, pro­fe­sor na fa­kul­te­tu po­li­tič­kih na­u­ka na Uni­ver­zi­te­tu „Lu­is Gvi­do Kar­li” u Ri­mu. Ka­ko je do­dao, sa­da je pi­ta­nje, da li je ovo sa­mo pri­vre­me­ni za­stoj ili po­če­tak du­go­roč­ni­jeg iza­zo­va za vlast.

Po­red iz­gu­blje­nog re­fe­ren­du­ma, ita­li­jan­ska pre­mi­jer­ka se su­o­ča­va sa ni­zom dru­gih iza­zo­va. Ne­ka­da je sa po­no­som is­ti­ca­la po­se­ban od­nos sa ad­mi­ni­stra­ci­jom ame­rič­kog pred­sed­ni­ka Do­nald Trampa. Ali taj od­nos na­šao se pod lu­pom ka­da je ot­kri­ve­no da šef Be­le ku­će ni­je oba­ve­stio Me­lo­ni­je­vu pre ne­go što su Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve za­po­če­le bom­bar­do­va­nje Ira­na. Da bi iz­be­gla do­dat­ni unu­tra­šnji pri­ti­sak, od­bi­la je da pru­ži voj­nu po­dr­šku ame­rič­koj kam­pa­nji. Me­đu­tim, što bor­be du­že tra­ju, to je ve­ći pri­ti­sak sa dru­ge stra­ne Atlan­ti­ka da re­a­gu­je po­li­tič­ki ne­po­pu­lar­nim po­te­zi­ma kod Ita­li­ja­na, po­put sla­nja mor­na­ri­ce ko­ja bi tre­ba­lo da pra­ti tan­ke­re kroz Or­mu­ski mo­re­uz, gde bro­do­vi­ma pre­te uz­vrat­ni na­pa­di Ira­na.