U novoj Ligi šampiona ima mesta za romantične junake
(EPA/T. Andersen)
Projekat Superlige je konačno doživeo kraj ili krah – i kraj i krah, pošto je Uefa objavila da je postigla „sporazum o principima za dobrobit evropskog klupskog fudbala” s Realom i grupom Evropski fudbalski klubovi (EFC). U iznenadnom saopštenju, objavljenom dan pre nego što je Uefa održala svoj godišnji kongres 12. februara u Briselu, saopšteno je da su se sve strane složile oko načina na koji se „poštuje princip sportskih zasluga s naglaskom na dugoročnu održivost kluba i poboljšanje iskustva navijača kroz upotrebu tehnologije”.
Ovaj razvoj događaja došao je tri i po meseca pošto je Real objavio da će tražiti „znatnu odštetu” od Uefe zbog blokiranja projekta. Prvobitno je propao u roku od nekoliko dana od pokretanja 2021. U saopštenju Uefe se navodi da će svaki postupak sada biti zatvoren ako se sporazum bude poštovao. Real je bio poslednji arhitekta Superlige, koji je ostao pošto je Barselona objavila povlačenje.
Očekuje se da će se Real ponovo pridružiti Evropskim fudbalskim klubovima, ranije Evropskoj klupskoj asocijaciji. Napustio ju je 2021. posle pokušaja otcepljenja. Predsednik EFC-a Naser el Helaifi pozdravio je sporazum: „Svi su iskreno uradili fantastičan posao u dobroj veri i fudbal će pobediti posle ovoga”. Ostaje da se vidi kakav će oblik novi sporazum poprimiti i da li će A22, kompanija osnovana za pokretanje projekta, imati ubuduće bilo kakvo učešće u strategiji evropskog fudbala.
Uefa i sve uticajniji EFC su zadovoljni uspehom novog formata muške Lige šampiona, koji će biti za ciklus od 2027. do 2031. Pominjanje tehnologije u saopštenju takođe nije objašnjeno, iako je A22 ranije najavio planove za besplatan prenos utakmica Superlige na platformi za navijače. Uefa je obezbedila prosečno godišnje povećanje vrednosti prava Lige šampiona od preko 20 odsto na svojih pet najvećih evropskih tržišta za ciklus 2027-31.
Druga sezona novog formata Lige šampiona (jedinstvena sa 36 klubova) zaključena je, više-manje, očekivanim (ne)raspoloženjima. Englezi dominiraju i brojem klubova i igrama, na što pre svega može ukazati slučaj Totenhama. „Mamuze” su 14. u engleskom prvenstvu, a u jedinstvenoj ligi (fazi) ove LŠ osvojili su četvrto mesto! S druge strane, aktuelni prvak PSŽ nije ušao među prvih osam, koji direktno idu u osminu finala, kao ni Real. Prošle sezone su Parižani imali vrlo težak put do prolećnog raspleta, a naposletku su dominantno osvojili naslov prvaka Evrope. Kod Reala je stvar malo komplikovanija, jer, iako je opet promenio trenera i nadogradio igrački kadar, ima velike oscilacije i sve jasnije primese „svlačionice koja ne funkcioniše”...
U kontekstu ovog novog formata, osmog od osnivanja 1955. elitnog evropskog takmičenja, gotovo je plebiscitarna podrška ljubitelja fudbala. U odnosu na prethodni format, s 32 kluba u završnici, podeljenih u osam grupa sa po četiri kluba, uz dalji kup-sistem, ovaj novi je doneo mnogo više otvorenog fudbala, golova i najviše neizvesnosti. Dok se u pređašnjem formatu uglavnom znalo unapred, koji će klubovi zauzeti prva dva mesta, a utakmice su delovale predvidljivo i u finišu grupne faze čak i dosadno, sada je u ovoj formuli jedinstvenog takmičenja sa 36 klubova gotovo sve suprotno.
Mnogi su bili uverenja da ta jedna tabela i utakmice s osam različitih suparnika (i njihovih rejtinga, uz po četiri utakmice u gostima i kod kuće) deluju komplikovano, pa se neće primiti. Ali kada se u prvoj (prošlogodišnjoj) sezoni videlo koliko problema imaju favorizovani klubovi u utakmicama i protiv inferiornijih suparnika po rejtingu, te u završnici za plasman u dalji tok takmičenja, odnosno kako se igra ofanzivniji fudbal s visokim prosekom efikasnosti, gotovo su sve skepse nestale.
U ovoj drugoj sezoni, u ciklusu od tri godine (do 2027), ponovila se i ta efikasnost i poželjan faktor „otvorenog fudbala”, neizvesnost, uz jednu, ipak, promenu. Veliki klubovi su se prilagodili novoj stvarnosti i nisu sebi dopustili lanjske teškoće prolaska u iduću rundu. Doduše, među osam koji se direktno plasiraju u osminu finala ne mogu ući svi veliki klubovi. I takvi, koji se ujedno smatraju najbogatijima (lani prvih 20 je prihodovalo 12,4 milijarde evra, što je za 12 odsto više u odnosu na sezonu ranije), morali su u plej-of (Real, PSŽ, Atletiko, Borusija iz Dortmunda, Inter, Juventus, Njukasl, Monako, Benfika…), što opet najavljuje nova uzbuđenja.
Romantizovani deo priče ove prve faze u metaforičnom smislu mogao bi se odnositi pre svega na Bode/Glimt, klub koji je ostvario ulaz u plej-of minimizirajući dve teze. Prva je faktor finansija, jer norveški tim vredi „tek” 57 miliona evra, dolazi iz grada s 45.000 stanovnika i ima stadion za oko 9.000 gledalaca. Drugi važan faktor je što norveško prvenstvo traje od marta do decembra što znači da je Bode igrao praktično tri kola (pobedivši Mančester siti i Atletiko iz Madrida) u fazi priprema za novu sezonu. Senzacionalan je to uspeh, kao i onaj Sportinga iz Lisabona, koji se raspletom u poslednjem kolu ubacio među prvih osam koji su ušli direktno u osminu finala. Svakako da ti uspesi, pa progresivno i većim klubovima, život znače.
*generalni sekretar SD Crvena zvezda
(Sutra: Svetsko klupsko prvenstvo nov udar na Uefu)