Osam decenija od jedinstvenog poduhvata

Branka Vasiljević

02. 04. 2026. 19:30

Фо­то Из мо­но­гра­фи­је „Гра­ди­ли смо Бе­о­град – омла­дин­ске рад­не ак­ци­је 1945–1990”

Za­hva­lju­ju­ći po­žr­tvo­va­no­sti omla­di­ne, nji­ho­voj lju­ba­vi pre­ma ze­mlji, do­bro­volj­nom ra­du i pri­ja­telj­stvu, raz­ru­še­na otadž­bi­na di­gla se po­sle Dru­gog svet­skog ra­ta iz pe­pe­la. Nji­hov do­pri­nos se ne sme za­bo­ra­vi­ti jer da ni­je bi­lo te mla­do­sti broj­na zda­nja i in­fra­struk­tu­ra da­nas ne bi ni po­sto­ja­li. Zbog to­ga je ju­če obe­le­žen 1. april, Dan omla­din­skih rad­nih ak­ci­ja, i 80 go­di­na od for­mal­nog po­čet­ka ove vr­ste or­ga­ni­zo­va­nja.  

Pre­ma re­či­ma dr Vi­do­ja Go­lu­bo­vi­ća, auto­ra mo­no­gra­fi­je „Gra­di­li smo Be­o­grad – omla­din­ske rad­ne ak­ci­je 1945–1990”, pr­ve ak­ci­je kre­nu­le su još 1945. go­di­ne.

– Ovaj vid an­ga­žo­va­nja omla­di­na­ca po­čeo je od­mah po­sle oslo­bo­đe­nja ka­da su mla­di­ći i de­voj­ke do­bro­volj­no kre­nu­li u raš­či­šća­va­nje ru­še­vi­na bom­bar­do­va­nih zgra­da, a u pre­sto­ni­ci i sta­rog aero­dro­ma. Ta­da su omla­din­ci uglav­nom do­vo­že­ni na me­sta gde se gra­di­lo da bi 1946. to bi­lo re­še­no na dru­ga­či­ji na­čin – iz­grad­njom na­se­lja uz gra­di­li­šta gde su ak­ci­ja­ši bo­ra­vi­li. To se mo­že sma­tra­ti i for­mal­no po­čet­kom ovog vi­da or­ga­ni­zo­va­nja – ka­že Go­lu­bo­vić.

Jed­na od pr­vih ak­ci­ja u Be­o­gra­du bi­la je re­gu­la­ci­ja Po­sav­skog ka­na­la ko­ji vo­di ka Obre­nov­cu, re­ke Ra­lje u Groc­koj i re­ke Lu­go­vi u Mla­de­nov­cu.

– Osnov­ni alat u po­čet­ku rad­nih ak­ci­ja bi­li su lo­pa­ta, ašov, kramp, ko­li­ca i na­rav­no sna­ga omla­di­na­ca. S go­di­na­ma se i to me­nja­lo, ali je osta­lo ne­što vr­lo va­žno. U okvi­ru rad­nih ak­ci­ja lju­di su sta­sa­va­li, obra­zo­va­li se, do­bi­ja­li su za­nat u ru­ke. Pro­la­zi­li su raz­li­či­te kur­se­ve – od onih za vo­za­če, zi­da­re, ru­ko­vo­di­o­ce gra­đe­vin­skih ma­ši­na, elek­tri­ča­re, ku­va­re, me­ha­ni­ča­re, fo­to i ki­no ope­ra­te­re, a ob­u­ča­va­li su se i za me­di­ci­na­re – is­ti­če Go­lu­bo­vić.

U kam­po­vi­ma su se odr­ža­va­le broj­ne kul­tur­ne ma­ni­fe­sta­ci­je. Or­ga­ni­zo­va­ne su film­ske pro­jek­ci­je, mu­zič­ke i knji­žev­ne ve­če­ri, reč­ju – dru­ži­lo se i obra­zo­va­lo u isto vre­me.

– Re­zul­tat ta­kvog na­či­na ži­vo­ta bi­la su mno­go­broj­na traj­na pri­ja­telj­stva, kum­stva, ali i bra­ko­vi – na­vo­di Go­lu­bo­vić.

On is­ti­če da je, ka­da se sve go­di­ne uzmu u ob­zir, u iz­grad­nji pr­vo Ju­go­sla­vi­je, a ka­sni­je i Sr­bi­je uče­stvo­va­lo vi­še od dva mi­li­o­na omla­di­na­ca, ko­ji su ulo­ži­li oko sto tri­de­set mi­li­o­na rad­nih sa­ti. Za­hva­lju­ju­ći nji­ma, u Be­o­gra­du su ni­kla zda­nja ko­ja i da­nas pr­ko­se vre­me­nu. Me­đu nji­ma su „be­o­grad­sko mo­re” – Ada Ci­gan­li­ja, Stu­dent­ski dom „Pa­tris Lu­mum­ba”, ali i jed­no ce­lo no­vo na­se­lje pre­ko re­ke – No­vi Be­o­grad...

– Bri­ga­di­ri su bi­li ti ko­ji su sa­zi­da­li Pa­la­tu Sr­bi­ja, ho­te­le „Ju­go­sla­vi­ja” i „Me­tro­pol”, Stu­dent­ski grad na No­vom Be­o­gra­du, rad­nič­ke ko­lo­ni­je sa 40 zgra­da u To­ši­nom bu­na­ru i rad­nič­ka na­se­lja na Ka­ra­bur­mi, Mi­ri­jev­skom pu­tu i Ba­nji­ci. Zi­da­li su oba­lo­u­tvr­de na Sa­vi i Du­na­vu, vi­še od 273 objek­ta raz­li­či­te na­me­ne u Pan­če­vač­kom ri­tu. Gra­di­li su Sta­di­on Par­ti­za­na u Hum­skoj, za­tim sta­di­o­ne na Ka­ra­bur­mi i u Ze­mu­nu, na­se­lja Su­tje­ska i Ma­ri­ja Bur­sać u Ze­mu­nu, Let­nju po­zor­ni­cu na Top­či­de­ru, ure­đi­va­li sliv Top­či­der­ke, zi­da­li re­ni bu­na­re, Be­o­grad­ski sa­jam, a ka­sni­je uče­stvo­va­li i u iz­grad­nji „Be­o­grad­ske are­ne”... – na­bra­ja Go­lu­bo­vić.

Iza ovih gra­di­te­lja ši­rom ne­ka­da­šnje Ju­go­sla­vi­je ostao je im­pre­si­van spi­sak obje­ka­ta i in­fra­struk­tu­re.

Omla­din­ci su iz­gra­di­li 16 že­le­znič­kih pru­ga, Auto-put „Brat­stvo i je­din­stvo” u du­ži­ni od 1.066 ki­lo­me­ta­ra ko­ji se pru­ža od Lju­blja­ne do Đev­đe­li­je, kao i šest pu­te­va ma­nje du­ži­ne, 11 fa­bri­ka, pet hi­dro­e­lek­tra­na, re­gu­la­ci­ju ve­ćih i ma­njih reč­nih to­ko­va (Sa­va, Mo­ra­va, Ra­lja, Ja­se­ni­ca, Ni­ša­va...). Po­šu­mlja­va­li su go­le­ti, gra­di­li bol­ni­ce, ško­le, po­sta­vi­li mno­go­broj­ne vo­do­vod­ne ce­vi i PTT ka­blo­ve...

Da ova­kav vid or­ga­ni­zo­va­nja, ra­da i dru­že­nja ne bi oti­šao u isto­ri­ju, 24. 9. 2010. go­di­ne je­dan broj ak­ci­ja­ša, ko­man­da­na­ta i udar­ni­ka omla­din­skih rad­nih ak­ci­ja od­lu­čio je da u Be­o­gra­du osnu­je Udru­že­nje uče­sni­ka omla­din­skih rad­nih ak­ci­ja od 1945. do 1990 (Be­o­grad).

U Stu­dent­skom gra­du na No­vom Be­o­gra­du upri­li­če­na je do­ku­men­tar­na iz­lo­žba, a čla­no­vi Sa­ve­za udru­že­nja uče­sni­ka ORA (Sr­bi­ja) or­ga­ni­zo­va­li su ju­če vo­đe­nje za­in­te­re­so­va­nih po lo­ka­ci­ja­ma gde su se odr­ža­va­le omla­din­ske rad­ne ak­ci­je po­put De­ve­te gim­na­zi­je, Saj­ma i Ade Ci­gan­li­je.