Kraj sveta i još jedan dan
Фото Марија Коњикушић
Slikarski univerzum Kristine Pirković pred publikom je do 12. aprila do kada njena samostalna izložba „Kraj sveta i još jedan dan” traje u Salonu Muzeja grada Beograda.
Izložba obuhvata radove nastale tokom proteklih nekoliko godina i donosi izbor dela iz dva najnovija ciklusa – „Veliki kreator” i „Šume”. Iako razvijani u različitim likovnim prostorima i vizuelnim registrima, ovi ciklusi povezani su promišljanjem o položaju savremenog čoveka i slojevitom nasleđu koje ga oblikuje i određuje.
Kako je istaknuto u pratećem materijalu, u središtu autorskog istraživanja Kristine Pirković nalazi se pitanje: da li čovek i dalje upravlja sopstvenim dostignućima ili je njima nadvladan?
„Kroz snažan i sugestivan likovni izraz, umetnica tematizuje osećaj egzistencijalne nesigurnosti, dezorijentisanosti i nemoći pred događajima koji prevazilaze individualnu kontrolu. Istovremeno, njeni radovi otvaraju prostor za promišljanje težnje pojedinca ka autentičnosti i očuvanju ličnog identiteta u kontekstu savremenog globalizovanog društva”, istaknuto je.
Ova postavka, koja se realizuje uz podršku Muzeja grada Beograda, predstavlja vizuelno i konceptualno zaokruženu celinu koja poziva publiku na introspekciju i dijalog o izazovima savremenog trenutka.
„U fokusu je savremeni čovek, koji u sebi nosi tradiciju, što ga na kraju i definiše. Ono što je karakteristično za sam naslov izložbe je promišljanje na dešavanja proteklih nekoliko godina u svetu, zato je ’Kraj sveta’ i prvi deo naslova adekvatan. Međutim, drugi deo – ’i još jedan dan’ – donosi nadu, ideju da ipak postoji mogućnost da promenimo i popravimo svet u kojem živimo”, kaže autorka.
„Imao sam zadovoljstvo da se suočim sa slojevima i strukturama ovog apsolutno neverovatnog slikarskog sveta Kristine Pirković”, rekao je na otvaranju istoričar umetnosti Nikola Šuica, autor teksta za katalog izložbe, koji nosi naziv „Venac postojanja” i istakao da njeno slikarstvo preispituje preobražavajuće tonove ljudskog postojanja – mitove o stvaranju i nestajanju, ali i o odnosima i svakodnevnim, materijalnim aspektima života.
Kroz snažan i sugestivan likovni izraz, umetnica tematizuje osećaj egzistencijalne nesigurnosti, dezorijentisanosti i nemoći pred događajima koji prevazilaze individualnu kontrolu. Istovremeno, njeni radovi otvaraju prostor za promišljanje težnje pojedinca ka autentičnosti i očuvanju ličnog identiteta u kontekstu savremenog globalizovanog društva.
„Spektralni raspon slikarstva Kristine Pirković pronosi planove međuzavisnosti. Kroz svaku celinu, izvesno – aktivan je paradoks – ujedno blizina, kao i udaljenost figuracijskih odnosa. Predstave rasprostiru slutnju presudnog trenutka i zatomljenih personifikovanih značenja. Otud zbivanja i senzacije nalikuju na ukrcavanja u pradavne iskonske kretnje, u procese kojim predstavljena antropomorfna i zoomorfna tela ili fragmenti najšireg predmetnog sveta prekoračuju logiku prirodnog redosleda i društvenih tabua”, navodi u svom tekstu za katalog Nikola Šuica.
Kristina Pirković (1991, Smederevska Palanka) diplomirala je i masterirala na Filološko-umetničkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, na Odseku za primenjenu umetnost, smer Zidno slikarstvo (2014–2015). Do sada je realizovala više od 20 samostalnih izložbi i učestvovala na brojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Članica je ULUS-a od 2018. Tokom 2024. godine boravila je na umetničkoj rezidenciji u Cite internationale des arts u Parizu. Dobitnica je više nagrada za crtež i slikarstvo, kao i priznanja za najboljeg studenta, među kojima se izdvaja Druga nagrada za crtež Fondacije „Vladimir Veličković” (2021). Izražava se kroz medij slike i crteža, dok u poslednjem periodu istražuje i polje skulpture. Živi i stvara u Beogradu.