Trojica protiv vlade
Antonela Riha se osmehivala!
A ni „Poligraf” nije ličio na sebe, onakav kakav je uobičajeno, kad ona ili Jugoslav Ćosić kao osice uporno saleću gosta teškim i „neprijatnim”, ali po pravilu smislenim pitanjima.
Miodrag Zec, profesor ekonomije na Filozovskom fakultetu u Beogradu, prosto voditeljki nije dao da otvori usta – ali ni gledaocu da odvoji oči i uši. Bujica njegovih reči, zapažanja i iskaza o nama, našoj državi, politici, privredi, vladi… tekla je tako žustro i iskreno, tako otvoreno i jednostavno, tako slikovito i razumljivo da bi preveliko novinarsko uplitanje (koje je Riha mudro izbegla, tek odmereno usmeravajući tok razgovora) samo smetalo. Priznajući da je pod adrenalinskim naponom kad razmišlja i govori o našoj „teoriji i praksi”, profesor se nije libio da dokači ni ministre koji se ponašaju „kao rimski papa”, ni političke modele „koji se zasnivaju na obećanjima”, ni budžet kao „spisak želja”, ni smušenu političku užurbanost u kojoj „svi nekud idu a niko nigde nije stigao”…
Lišen potrebe da uvija, zapliće, zamagljuje, uopštava, da brani svoje a kudi tuđe, da ruši ili podržava, da ubeđuje, pridobija, osvaja „političke poene”, profesor je iz kakofonije na ovdašnjoj javnoj sceni svoj glas izdvojio ne samo kao glas struke nego i kao glas zdravog razuma.
U sličnoj nezavisnoj poziciji bio je iste večeri (ponedeljak) i novinar Dimitrije Boarov, gost emisije „Bez cenzure” Televizije Panonija. I tu su teme bile dnevno-politički aktuelne, u rasponu od ekonomske krize do parlamentarne blokade, od evroatlantskih integracija do predloga Statuta Vojvodine. Da razgovor bude dinamičniji a pitanja provokativnija voditelju Tiboru Petriku pomogla su direktna uključivanja veoma zainteresovanih gledalaca.
Staloženo i dobronamerno zboreći o svemu pobrojanom, Boarov je posebno govorio o informisanju javnosti koje se sve više vezuje za partijski pi-ar i sklono je izmišljanju, naduvavanju i „kratkom pamćenju”. Pa da bi, dosledno, dao jedan primer slabog ili selektivnog sećanja, podsetio je na oprečne stavove predsednika republike o skladištu gasa u Banatskom Dvoru nekad (pre dve godine) i sad.
Istovremeno, i treći TV studio udarno vreme posvetio je istom. No, u „Svedoku” Radio-televizije Srbije našao se političar i tu su, pošteno rečeno, gledaoci mogli da čuju malo šta novo ili pak drugačije i upečatljivije rečeno. Vojislav Koštunica, predsednik DSS-a, kritikovao je vladu poznatom formalnom argumentacijom, opštim opozicionim stavovima i okamenjenim frazama, pri tom nekako rezignirano i bez polemičkog žara. Pokušaji Nenada Lj. Stefanovića, inače spremnog i uljudnog domaćina u ovom ciklusu, da razgovor učini nešto živahnijim i manje konvencionalnim nisu urodili plodom .
No, kome je do buke i besa – eno mu ponovo prenosa iz Skupštine. Vladajuće i opozicione stranke ne mogu da se slože čak ni oko toga kolika je publika ovih poslaničkih igrokaza. Znači li to da ne vredi verovati podacima istraživačkih agencija ili „piplmetra”! I šta ćemo onda sa kvizovima i serijama „rekordne gledanosti”?