Intuitivni putopisi
Рад из пројекта „Чувари мог детињства” (Фото Ч. Вучковић)
Opovo – Projektom „Čuvari mog detinjstva” fotografkinja Marija Momić bavi se baštinjenjem sopstvene prošlosti, privatnih trenutaka ili, kako sama kaže, „intuitivnih putopisa svog odrastanja”, a izložbom biranih radova predstavlja se publici u Opovu. U Galeriji „Jovan Popović” izložen je niz fotografija, u tri projektne celine – „Tragovi”, „Čuvari mog detinjstva” i „Metamorfoze”, koji svaki vodi kroz priču o zaštiti prošlosti. U prve dve „autorka bira fenomene prošlog vremena koji su svedočanstva trenutka svog nastanka, dokumentujući na taj način detinjstvo, dokolicu, intimna razmišljanja i intuiciju, dok 'Metamorfoze' završavaju proces zaštite i rekontekstualizuju intimnu baštinu učitavajući joj nova značenja i nivoe čitanja”.
Projekat, koji pored izložbe prati i istoimena foto-publikacija, prema oceni kritike, svedoči o viđenju sveta jednog intimnog baštinika koji pokušava da spase od zaborava sopstveno odrastanje, ali i otkrije sve one identitete koji se sabiraju unutar jedne individue. S druge strane, Marija Momić podstiče posmatrača da sagleda sopstvenu prošlost i posredno utiče na formiranje novih intimnih baštinika ličnog nasleđa.
– Knjiga „Čuvari mog detinjstva” obrađuje jedan zanimljiv period razvoja i formiranja kreativnosti kod dece. U fokusu je dokolica kao motiv i glavni pokretač, generatorom slobode, na osnovu koje se kasnije, kroz odrastanje i formiranje kroz obrazovanje, stvara jedan kreativan čovek, mlad čovek koji želi nešto da stvara. Dokolicu sam prepoznala najviše i osetila kao bitan faktor, iako se ona često vezuje za nešto pežorativno. Smatram da je ona pozitivna, jer u vremenu, u kojem su životi omladine usmereni na tehniku i tehnologiju, sloboda i neki mir pozivaju na kreativnost, rast i razvoj – objašnjava autorka.
Vizuelni stil Marije Momić, tumači kritika, karakterišu duboka intimnost i nostalgija, a može se definisati najpre kroz dominaciju crno-bele estetike kako bi eliminisala „šum” boja i fokusirala se na teksturu, svetlost i esenciju emocije. Tako istraživanje detinjstva i igre kroz fotografije podsećaju na porodične albume iz prošlog veka, daleko od digitalnih ekrana.
Tu je i prirodna svetlost kao narator, kada autorka koristi senke i kontraste kako bi naglasila atmosferu melanholije ili spokoja i intuitivni pristup, umesto strogo režiranih kadrova. Ona se oslanja na hvatanje trenutka u pokretu – dokumentarni pristup koji beleži spontane gestove, poglede i interakciju sa okruženjem. Iako koristi savremenu opremu, njen vizuelni izraz snažno referiše na estetiku filmske trake, sa naglašenim zrnom i pažljivim kadriranjem koje je specifično za kamermane, što nije neočekivano, s obzirom na njeno obrazovanje na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu na Katedri za filmsku kameru. U njenoj umetničkoj biografiji upisan je niz filmskih i televizijskih projekata na kojima je radila kao direktorka fotografije i snimateljka, u dokumentarnim filmovima „Naši očevi, majke i njihova deca”, „Otvorena rana”, „Istočno od istoka”, i kratkom animirano-dokumentarnom filmu „Priča o Miki mravu”. Pored umetničkog i filmskog stvaralaštva, Marija Momić aktivno doprinosi lokalnoj zajednici kroz edukativne radionice.
O. Janković