Tramp u Ormuskom prolazu iskušava Peking

Tanja Vujić

15. 04. 2026. 15:15

„Glo­bal­ni po­re­dak kli­zi u ra­su­lo... Ame­rič­ka blo­ka­da Or­mu­skog pro­la­za opa­sna je i neo­d­go­vor­na”, ta­ko su u dva da­na ki­ne­ski pred­sed­nik Si i Mi­ni­star­stvo spolj­nih po­slo­va u Pe­kin­gu re­a­go­va­li po­vo­dom od­lu­ke pred­sed­ni­ka SAD Do­nal­da Tram­pa da od 13. apri­la uve­de ame­rič­ku voj­nu blo­ka­du u Or­mu­skom pro­la­zu i na pu­či­ni obli­žnjeg Oman­skog mo­ra. Re­a­go­va­nje Si Đin­pin­ga „jed­na je od do sa­da naj­o­štri­jih oce­na ki­ne­skog pred­sed­ni­ka po­vo­dom glo­bal­nog po­ret­ka po­sta­vlje­nog na Za­pa­du, ori­gi­nal­no upo­tre­bljen ter­min ozna­ča­va ne sa­mo eko­nom­sko već i mo­ral­no po­sr­ta­nje”, na­veo je ju­če Blum­berg.

U me­đu­vre­me­nu, Ki­na od iz­vo­zni­ka naf­te iz Per­sij­skog za­li­va na­ba­vlja 42 od­sto neo­p­hod­ne naf­te, od to­ga u Ira­nu oko 12 od­sto, na­vo­de zva­nič­ne sta­ti­sti­ke Pe­kin­ga. Ko­li­ko po­čet­kom apri­la, ame­rič­ki pred­sed­nik Do­nald Tramp pro­ce­nio je da Ki­na pre­ko Or­mu­skog pro­la­za, na­ba­vlja 90 od­sto neo­p­hod­ne naf­te. Ako je Tramp ve­ro­vao u taj po­da­tak, da li je on­da slu­čaj­no što je ame­rič­ka voj­ska ove sed­mi­ce za­po­če­la još ne­iz­ve­snu, iz­ra­zi­to se­lek­tiv­nu blo­ka­du Or­mu­skog pro­la­za, sve uoči na­ja­vlje­ne po­se­te pred­sed­ni­ka SAD Ki­ni sre­di­nom idu­ćeg me­se­ca?

Na­i­me, pr­vo­bit­na ob­ja­va še­fa Be­le ku­će da će „svi bro­do­vi” u obla­sti Or­mu­skog pro­la­za bi­ti na­da­lje (dok Iran ne pri­hva­ti ame­rič­ke uslo­ve za okon­ča­nje su­ko­ba) pod­lo­žni pro­ve­ra­ma, uklju­ču­ju­ći i mo­gu­će ukr­ca­va­nje ame­rič­kih ko­man­do­sa, zna­čaj­no je su­že­na u po­to­njem sa­op­šte­nju Cen­tral­ne ko­man­de voj­ske SAD. Ta­ko da će pre­ma toj na­ja­vi svi bro­do­vi ko­ji iz­la­ze iz ili bi da pri­sta­nu u lu­ke Ira­na bi­ti u tim na­me­ra­ma spre­če­ni. Šta će bi­ti uko­li­ko ame­rič­ka mor­na­ri­ca po­ku­ša ovih da­na da za­u­sta­vi ki­ne­ski to­var naf­te iz ne­ke iran­ske lu­ke, te­ško je za­mi­sli­ti.

Sto­ga je ne­iz­ve­sno pi­ta­nje da li Tramp na­sto­ji da pre­ko „blo­ka­de Or­mu­za” stek­ne stra­te­šku pred­nost u pre­go­vo­ri­ma sa Si Đin­pin­gom i po­vra­ti iran­skom blo­ka­dom ospo­re­ni sta­tus „stra­te­škog kon­tro­lo­ra bez­bed­no­sti u Per­sij­skom za­li­vu”.

Da li će Ame­ri­kan­ci osta­ti od­luč­ni u na­me­ri da od­re­đu­ju pro­to­kol pro­la­za kroz Or­muz, bi­će ja­sni­je ovih da­na. Po­ziv NA­TO-u da se ak­tiv­no i sa­da pri­klju­či Ame­ri­kan­ci­ma u blo­ka­di, za­sa­da na­i­la­zi na od­luč­no pro­ti­vlje­nje Lon­do­na i Pa­ri­za. Za pe­tak u Pa­ri­zu je na­ja­vljen skup „ko­a­li­ci­je za­in­te­re­so­va­nih” za obez­be­đi­va­nje Or­mu­skog pro­la­za, ali tek na­kon su­ko­ba SAD i Izra­e­la sa Ira­nom.

Ka­da je reč o Iran­ci­ma, oni, kao ni je­men­ski Hu­ti, iz­gle­da ne uz­mi­ču od uz­vra­ća­nja ra­znim ak­te­ri­ma. Na di­plo­mat­skom pla­nu, Iran je od pet dr­ža­va Ara­bij­skog po­lu­o­str­va (Ba­hre­i­na, Sa­u­dij­ske Ara­bi­je, Ka­ta­ra, Uje­di­nje­nih Arap­skih Emi­ra­ta i Jor­da­na) na Ist Ri­ve­ru za­tra­žio „kom­pen­za­ci­ju zbog sa­u­če­šća u ra­tu SAD i Izra­e­la pro­tiv Ira­na”. Na voj­nič­kom pla­nu, iz Te­he­ra­na i Sa­ne sti­žu no­ve pret­nje.

„Or­mu­ski pro­laz je ili otvo­ren za sve (iz­vo­zni­ke) ili ni­je ni za jed­nog. Ni­jed­na lu­ka u Per­sij­skom za­li­vu i Oman­skom mo­ru ne­će vi­še bi­ti bez­bed­na ako bu­de ugro­že­na bez­bed­nost iran­skih lu­ka”, na­ja­vio je Vr­hov­ni sa­vet za na­ci­o­nal­nu od­bra­nu Ira­na. Isto­vre­me­no, iz Je­me­na po­bu­nje­nič­ki po­kret „An­sar Alah” sig­na­li­zi­ra da bi blo­ka­da Bab el Man­de­ba i ju­žnih pri­la­za Cr­ve­nom mo­ru (po­put Su­ec­kog ka­na­la) mo­gao bi­ti nji­hov sle­de­ći po­tez.

Za ak­te­re glo­bal­ne tr­go­vi­ne naf­tom i glo­bal­ne in­sti­tu­ci­o­nal­ne po­sma­tra­če su­kob na Bli­skom is­to­ku sve je ozbilj­ni­ja te­ma, po­seb­no u sve­tlu iz­gled­ne ne­sta­ši­ce fi­zič­ke naf­te na tr­ži­štu. Iz tog ugla, ame­rič­ka od­lu­ka o us­po­sta­vlja­nju blo­ka­de Or­mu­skog pro­la­za mo­že iz­gle­da­ti još de­li­kat­ni­ja. Na­i­me, ovih da­na do ra­fi­ne­ri­ja ši­rom sve­ta (od Azi­je do SAD i Evro­pe) sti­žu po­sled­nji tan­ke­ri kr­ca­ti naf­tom u Per­sij­skom za­li­vu, pre iz­bi­ja­nja ra­ta SAD i Izra­e­la pro­tiv Ira­na. Či­ni se da ma­njak naf­te sa­da po­sta­je alar­mant­no zja­pe­ći. Na­i­me, ko­li­ko u pr­ve dve sed­mi­ce apri­la, ume­sto pro­seč­nih 13,4 mi­li­o­na ba­re­la dnev­no usme­re­nih ka tr­ži­štu Azi­je (iz tog prav­ca po­kri­va 80 od­sto po­tre­ba za naf­tom), sveo se na oko če­ti­ri mi­li­o­na ba­re­la dnev­no, na­vo­di lon­don­ski „Faj­nen­šel tajms”.

Raz­voj pri­li­ka u Or­mu­skom pro­la­zu, sa „dvo­stru­kom blo­ka­dom” u opa­snom voj­no­po­mor­skom su­sti­ca­nju Ame­ri­ke i Ira­na – po­sta­je za svet­sku tr­go­vi­nu naf­tom to­li­ko ko­šma­ran, da je Sa­u­dij­ska Ara­bi­ja ko­li­ko ju­če za­tra­ži­la od SAD da pre­ki­nu blo­ka­du Or­mu­skog pro­la­za i vra­te se pre­go­vo­ri­ma sa Te­he­ra­nom. U ta­kvoj si­tu­a­ci­ji ri­zi­ka, pret­nji i ne­iz­ve­sno­sti, ce­na ba­re­la naf­te ju­če je ne­što skli­znu­la (brent oko 98,72 do­la­ra, la­ka tek­sa­ška naf­ta oko 96,65 do­la­ra), na­kon na­ja­va da bi mi­rov­ni iza­sla­ni­ci Va­šing­to­na i Te­he­ra­na, ko­li­ko već u če­tvr­tak, mo­gli da na­sta­ve di­ja­log u Isla­ma­ba­du, ili mo­žda u Že­ne­vi.