Svi iranski napadi na Amerikance
Иранка у Техерану поред билборда о затварању Ормуског мореуза: „Заувек у руци Ирана" (EPA/Abedin Taherkenareh)
U prethodnom tekstu na ovom mestu pobrojane su desetine iranskih napada na američko osoblje u civilnim objektima na Bliskom istoku, na baze i diplomatska predstavništva, od 1979. i dolaska mula na vlast do terorističkih napada u SAD 11. septembra 2001. godine. Stotine mrtvih. Američka Komisija za 11. septembar utvrdila je „postojane kontakte” između iranskih zvaničnika i Al Kaide. Iran nije imao prethodno znanje o samim napadima, ali je bio svestan da je reč o operaciji usmerenoj protiv SAD i/ili Izraela. Tokom septembra 2001. Iran je olakšao tranzit članova Al Kaide pre samih napada, ne pečatirajući im pasoše na granici.
Hajde da vidimo koliko su napada Iranci izvršili na Amerikance od tada do prošlogodišnjih američkih napada na njihova nuklearna postrojenja.
Početkom 2002. godine naoružani članovi Al Akse (iransko finansiranje i obuka) ubili su američko-izraelskog dvojnog državljanina i ranili još jednu osobu na Zapadnoj obali. Sredinom godine bomba koju je postavio član Hamasa ubila je pet Amerikanaca na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu, od ukupno devet poginulih u napadu. Sredinom 2003. u napadu na autobus u Jerusalimu bombaš samoubica povezan s Hamasom ubio je jednog Amerikanca, od ukupno 17 poginulih. Dva meseca kasnije napadači iz Popularnog odbora otpora ubili su trojicu američkih diplomata u bombaškom napadu u pojasu Gaze. Iste godine Hamasov bombaš samoubica u napadu na autobus u Jerusalimu ubio je pet Amerikanaca i još 19 osoba.
U američkom napadu na Irak od 2003. godine američke snage često su se sukobljavale s iračkim milicijama pod iranskim pokroviteljstvom. Ono je podrazumevalo: obuku, finansiranje i isporuku oružja. Eksplozivni projektili i improvizovane eksplozivne naprave iranskog porekla ubile su najmanje 603 američka vojnika tokom napada na Irak. Prema Pentagonu to je otprilike svaka šesta američka žrtva u tom ratu.
Tokom Drugog libanskog rata 2006. godine Hezbolah je ubio jednog Amerikanca. Početkom 2007. godine 12 muškaraca povezanih sa Kuds snagama Garde prerušeni u američke vojnike ušli su u Pokrajinski koordinacioni centar u Karbali (Irak) i ubili pet američkih vojnika. Sredinom 2014. godine Hamas je ubio dva američka državljanina koji su služili u izraelskim odbrambenim snagama tokom rata u Gazi.
Krajem 2019. godine Hezbolah je izveo raketni napad na vazduhoplovnu bazu u Kirkuku u Iraku. Ubijen je jedan Amerikanac, a više američkih vojnika i iračkog osoblja su ranjeni. Napad je doprineo Trampovoj odluci da naredi likvidaciju generala Solejmanija, komandanta Revolucionarne garde Irana. Početkom 2020. godine Iran je direktno, balističkim raketama, napao bazu u zapadnom Iraku, kao odgovor na američku likvidaciju Solejmanija. Više od 109 američkih vojnika zadobilo je traumatske povrede mozga. To je bio prvi direktni iranski napad na američke snage od početka Islamske revolucije 1979. godine.
Tokom 2021. i 2022. godine razne iranske milicije izvele su desetine raketnih napada i napada dronovima na američke baze u Iraku i Siriji, u kojima je bilo žrtava i ranjenih.
Krajem 2022. godine kapetan Garde organizovao je ubistvo američkog državljanina u Bagdadu. Početkom 2023. iranski dron pogodio je bazu američke koalicije u severoistočnoj Siriji. Ubijen je jedan Amerikanac, a ranjeno je petoro američkih vojnika i jedan civil. Bio je to najozbiljniji direktni iranski napad na američke snage do tog trenutka.
Sedmog oktobra 2023. godine Hamas, direktno finansiran i naoružavan iz Irana, počinio je masakr u južnom Izraelu. Ubijeno je najmanje 46 do 48 američkih državljana, a najmanje 12 je kidnapovano. Ovo se često previđa. Kada se govori o masakru, najčešće se spominju izraelske žrtve. U oktobru iste godine Islamski otpor u Iraku, krovni naziv za milicije koje podržava Iran, počeo je koordinisanu seriju napada dronovima na američke baze. U jednom od napada ranjeno je više od 20 američkih vojnika. Potom je Otpor u Iraku preuzeo odgovornost za još jednu seriju napada dronovima na američke baze u istočnoj Siriji, u kojima su ranjene desetine američkih vojnika. Početkom 2024. Otpor u Iraku napao je američku bazu u Siriji, pa su SAD morale da evakuišu 350 vojnika.
Početkom 2024. godine Otpor u Iraku oborio je američku bespilotnu letelicu „riper” nad Irakom. Usledila je serija sličnih napada. U jednom od njih ubijena su tri američka vojnika, a više od 47 je ranjeno. Bio je to najsmrtonosniji napad na američke snage od napada u Bejrutu 1983. godine. Sredinom 2024. napadnuta je baza u zapadnom Iraku. Pet američkih vojnika i dva civila su ranjeni. U sledećem sličnom napadu u tom periodu dron je pogodio američku bazu u istočnoj Siriji. Ranjeno je osam američkih vojnika.
I još nešto se često zaboravlja. U novembru 2024. američko Ministarstvo pravde podiglo je optužbu protiv iranskog državljanina i dvoje američkih saradnika za planiranje atentata na predsednika Trampa u ime Revolucionarne garde.
Suvoparno nabrajanje desetina napada. Teško za čitanje, ali bitno za razumevanje. Mnogi od onih koji ovo čitaju pitaju se šta će uopšte Amerikanci na Bliskom istoku, gde su Iranci izvršili najviše napada na njih. Takvi neka se zapitaju da li bi odustali od kupovine jeftine južnoazijske robe čije dopremanje na zapadnu hemisferu od kraja Drugog svetskog rata garantuje američka Pacifička flota. Iračka nafta, koja nam je trenutno jako važna jer nije pod sankcijama, stiže zahvaljujući Petoj floti i tome da su i pored upitnosti američkog napada na Irak, njegovi uslovi za preradu i izvoz nafte i te kako unapređeni. Zli glasovi kažu da je generalno život u Iraku sada mnogo bolji nego pod Sadamom. To je došlo posle ulaska američkih kopnenih trupa i žestokog sukoba. Hvala, drugovi Buše, Obama, Bajdene i Trampe, o da – tim redom i iz tih američkih stranaka, za moj pun rezervoar u jeftinim, a dobrim kineskim kolima.
Možda toga nema na „tiktok” istoriji, ali Britanci su bili ti koji su unapređivali preradu nafte u carskom Iranu, jer on za to nije imao znanja. Da li je to bila i kolonijalizacija? Opet, Britanci, ne Amerikanci u Iranu. U ratu ste. Vi ga smatrate legitimnim, drugi ne moraju. Vašem protivniku treća strana uveliko pomaže. To se fakturiše negde, zar ne. Ili je vaš saveznik u ratu i opet je ista treća strana protiv njega. Ista treća strana je treća strana koja je pomogla da vam druga strana pobije 3.000 građana na vašem tlu. Lako je osuditi Trampov poslednji napad na Iran. Veliki filozof Bil Maher sugeriše svima u mini haljinama da se presele u Gazavil ili Teheran, da na licu mesta provere šta podržavaju i da vide kako će da se provedu.
Strah od Sadamovog hemijskog oružja bio je lažan? Strah od obogaćenog uranijuma lažan? Inspektori Organizacije za zabranu hemijskog oružja tek sada su u mogućnosti da budu na terenu u Siriji. Nalaze se štekovi Asadovog programa, za koje on nije imao proizvodne kapacitete. A ko jeste, osim Putina? Na iranskom narodu, bar na delu koji ne želi Revolucionarnu gardu i mule na vlasti (ne i u džamiji, gde im je mesto), jeste da donese konačnu odluku o dinamici napretka, ako ga uopšte većina želi, i nivou žrtve da bi se on postigao. Mi sa strane ne bismo smeli da im otežavamo. Tramp im ne otežava. Čini se da bi i ceo region imao koristi od takvog razvoja situacije. I sa stotinama devojčica pobijenih zbog površnosti Pentagona, broj civilnih žrtava ovog napada desetine hiljada puta je manji nego broj Iranaca koje su njihove vlasti pobile tokom pobune pre napada. Mislite o tome.
*Politički analitičar
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista