Filharmonijski omaž Isidori Žebeljan
Кристијан Рајф (Фото М. Ђоковић)
Poseban omaž Isidori Žebeljan (1967–2020), kompozitorki i akademiku, prirediće Beogradska filharmonija, sa Štefanom Dorom, hornistom Berlinske filharmonije, pod upravom Kristijana Rajfa, u petak, 24. aprila, od 20 časova na sceni Kolarčeve zadužbine. Pored njene kompozicije „Igra drvenih štapova”, orkestar izvodi filharmonijsku porudžbinu kompozitoru Veljku Nenadiću „Mezijski hramovi – himna za hornu i orkestar”, nastalu prema motivima i temama Isidorine kompozicije koju nije uspela da dovrši.
Ovo je jedan od najvažnijih koncerata u filharmonijskoj sezoni koji zatvara poseban krug, slaveći autentično stvaralaštvo Isidore Žebeljan, poznate srpske kompozitorke. Beogradska filharmonija je svojevremeno poručila „Koncert za hornu” koji je Isidora trebalo da napiše za Štefana Dora. Nažalost, prerana smrt ju je sprečila da završi kompoziciju koju je jedan od najboljih hornista sveta trebalo da izvede u sezoni 20/21. Ali, Beogradska filharmonija je nastavila rad na Isidorinom nasleđu tako što je poručila od mladog kompozitora Veljka Nenadića, njenog nekadašnjeg studenta, da prema ideji ove muzičarke komponuje novo delo kao posvetu profesorki.
– Polazeći od ideje hrama ne samo kao arhitektonske tvorevine već i kao simbola arhetipskog duhovnog prostora, „Mezijski hramovi – Himne za hornu i orkestar” crpe svoju glavnu muzičku i vanmuzičku inspiraciju iz mitskog, obrednog i duhovnog, kao i šireg istorijskog i kulturnog nasleđa antičke Mezije, rimske provincije južno od Dunava, koja je obuhvatala delove današnje Srbije i Balkana. „Mezijski hramovi” posvećeni su Isidori Žebeljan, a u sam muzički tok kompozicije utkani su fragmenti, motivi i teme iz njenog „Koncerta za hornu”, ranije naručenog od Beogradske filharmonije, koji nije uspela da dovrši – rekao je Veljko Nenadić.
Isidorin dugogodišnji saradnik Štefan Dor ponovo nastupa sa našim orkestrom interpretirajući njene „Igre drvenih štapova”, za hornu i gudački orkestar. Koncert zaokružuje još jedna kompozicija koja se u literaturi spominje kao „delo koje je komponovano dva puta” – Šumanova Simfonija br. 4, pod upravom Kristijana Rajfa, dobitnika „Gremija”. Već poznat filharmonijskoj publici, Rajf je izgradio reputaciju umetnika izuzetne muzikalnosti, originalnog programskog pristupa i vrhunske tehničke preciznosti.