Važne životne lekcije učimo od ljudi koji nam „prođu" kroz život
(Фото Небојша Марјановић)
Gošća „Politikinog” podkasta „Zdrav životni vodič sa Danijelom Davidov Kesar” bila je Jelena Gavrilović, glumica. Ova multitalentovana umetnica igra saksonsku boginju u najnovijoj seriji „Robin Hud”, tumači jednu od glavnih uloga u drugoj sezoni popularne američke serije „Predstraža”, poznata je i po sinhronizacijama crtanih filmova, od kojih je najpopularnija njena uloga u „Diznijevom” filmu „Zaleđeno kraljevstvo” jer je dala glas za srpsku verziju Elze, a „Dizni studio” ju je uvrstio među 25 najboljih glasova za tu ulogu. Glumila je na mnogim jezicima: engleskom, ruskom, italijanskom, albanskom… Vodi i podkast „Keš ekspert”, kao i brojne zabavne događaje.
– Život je prosto pun izazova. Stvarno treba da budemo zahvalni što smo zdravi, a sve ostalo je toliko nevažno naspram toga da budemo zaista zdravi i srećni, da imamo nekako jedni druge… Do sada mi je najteži trenutak bio najpre gubitak dede, a zatim je usledio gubitak oca. Deka, kad je otišao, imao je 83 godine, doživeo je duboku starost i ja sam ga negde ispratila sa saznanjem da je to neki normalan tajming. Tata mi je preminuo za vreme korone i to je nešto što me zaista emotivno, moram priznati, raznelo zbog toga što je otišao i on i otišlo je puno nekih dragih divnih ljudi, a ja na to nisam bila spremna. Uvek kažem: „Bože, postoji li gluplji način da neko umre?” A onda, s druge strane, kad razmislim, shvatim da smrt ne bira. Ti nikad ne znaš koji ti je dan poslednji. I u celoj toj situaciji meni je bilo nekako najteže to kad čovek umre u bolnici, kad nekako umre sam, pa se pitaš šta to tada njemu prolazi kroz glavu … Jedino što me je tešilo u celoj toj situaciji jeste to što znam koliko je mladih ljudi otišlo od tada, ljudi koji nisu imali priliku ništa da dožive i prožive… Sad kad pričam o tome mogu da budem malo sabranija, ali zaista me je taj trenutak zauvek naterao da odrastem, da negde pronađem u sebi taj muški princip. Roditelj nikad nije star. A dođe taj trenutak kad znaš da moraš da ispratiš roditelja... Jedna drugarica iz moje škole mi se javila dok je tata ležao u bolnici „Dr Dragiša Mišović” rekla mi je: „Jeko, ja sam ovde u ’Dragiši Mišoviću’, tata ti je tu, ja ću ga uhvatiti samo za ruku.” On je sutradan preminuo. Meni je taj trenutak u životu bio važan, hvala joj do neba… Pojavila se kao anđeo i meni je značilo to što ga je ona u poslednjim trenucima života držala za ruku… – objasnila je Gavrilovićeva.
Please download the file: video/youtube
U podkastu je bilo reči i o tome kako nam mnogi ljudi prođu kroz život i od svakog naučimo neke važne životne lekcije…
– To se odnosi i na poslovne partnere i na emotivne partnere i na prijatelje. Ja sam zaista zahvalna svim pogrešnim ljudima koji su mi ušli u život, ja sam njima zahvalnija nego ovima koji su pravi zato što od tih pogrešnih sam mnogo više naučila. Pravi su tu i pravi su moji, oni su moji saveznici, ali nekada je divnije imati jednog pogrešnog čoveka nego dva završena fakulteta… Uopšte ti ne treba psihologija, dovoljan ti je jedan pogrešan muškarac i ti si se jako lepo pripremila za život i znaš da sledeći put nećeš nikad doći u tu situaciju. Zahvalna sam „pogrešnim” osobama, partnerima, poslovnim saradnicima i projektima jer su me naučili da bez njih, bez poslova koje nisam dobila, bez predstava u kojima nisam igrala – nikada ne bih bila ovde gde sam danas. Tako da hvala njima, hvala im onoliko što su me odbili, jer svaki put kad se jedna vrata zatvore, ova druga se otvore jako lepo. Kada jako želiš nešto – to ti nikada ne dođe onda kada ga želiš – rekla je Gavrilovićeva.
Objasnila je i da misli da postoji recept za srećan život, ali da ne zna da li ima sve sastojke…
– Kažu da je sreća u malim stvarima, da je srećan čovek onaj koji je zdrav, koji ima porodicu, partnera, znači osobu koju voli i radi posao koji voli. To bi sve trebalo da bude sreća tako da ja nemam sve sastojke, fali mi neki, ali generalno sam srećna – dodala je gošća našeg podkasta.
Njen stav je da umetnik mora da bude spreman na sve izazove i da neki od njih imaju sreće da izgledaju internacionalno.
– Naigrala sam se različitih uloga. Sve je nekako stvar sreće i ja uvek govorim da smo malo i izgledom ograničeni jer ponekad reditelji nisu dovoljno maštoviti da mogu da te smeste u nešto drugačije. Ali evo da pomenem Radeta Šerbedžiju, jednog fantastičnog glumca, koji je impozantnu karijeru u inostranstvu napravio igrajući ljude s ovih prostora i to je veličanstveno. Mislim da kada dobiješ priliku – njoj se u zube ne gleda – rekla je Gavrilovićeva.
Uvek se našali kada kaže da je teško onom muškarcu koji oženi glumicu, jer to mora da bude čovek jako širokih shvatanja.
– Postoje trenuci kada zaista mnogo radim, a postoje trenuci kada ne radim ništa i to je jedno glumačko prokletstvo – čekanje između projekata. Međutim, pošto sam ja radoholičar, čim mi prestane neki posao, u meni se pali neka crvena lampica koja brzo smisli nešto i onda sebe zatrpavam kojekakvim obavezama. Svi mi manje-više radimo non-stop, tako da se ja trudim da zajedno sa partnerom provodim vreme kad god to možemo, da imamo zajedničke obroke i da putujemo, bavimo se nekim lepim stvarima. Život nam svakako prođe, ali ti trenuci zaista ostaju i pamte se zauvek – kaže Gavrilovićeva.
Akademiju je upisala sa 17, 18 godina posle trećeg razreda gimnazije, a njen otac je bio očajan jer je smatrao da će ostati neobrazovana.
– Rekla sam mu: „Tata, ja sam položila diferencijalni ispit, mene su primili.” On je govorio nešto u stilu: „Ma pusti to, završi srednju školu.” Tako da sam ja završila fakultet i srednju školu, a tata je zapravo smatrao da je najbolje da budem pevačica. Nekako mu je to izgledalo bolje nego da budem glumica, ako baš moram nešto od toga da radim. Nije baš bio oduševljen mojim izborom, ali nije se puno pitao – ja sam suviše svojeglava da bih bilo kome u životu dozvolila da mi kroji život. Moj stav je da treba biti svoj po svaku cenu – kaže naša sagovornica.
Do sada je uglavnom imala uloge negativaca, što joj nije palo teško, a još joj je profesor na fakultetu rekao da ona nije tip žene koja će glumiti Juliju ili Ofeliju.
– Profesor mi je tada rekao: „Jelo, vi nikada nećete biti ni Julija, ni Ofelija. Za vas je lik poput ledi Magbet. Sećam se da mi je Ivana Vujić na nekoj radionici rekla: „Jelena, nećete vi biti Julija, vi ste Medeja.” Važno je da što pre shvatiš da su to zapravo najbolje uloge, one višeslojne koje su zahtevne. Ja se čak šalim i kažem da ne mogu da budem ni regularna princeza, jer je Elza, kojoj dajem glas u crtanom filmu „Zaleđeno kraljevstvo”, opet malo drugačija. Nju ne vole, ona ima posebne moći, ona se krije od ljudi… Kada obično igraš negativne likove, a ja ih često glumim, onda i razmišljaš o tome odakle dolazi to zlo i da li je zao čovek svestan da je zao? Pa nije. Da li je on nesiguran? O, da… Onda sam shvatila da svako zlo dolazi iz neke vrste kompleksa i nesigurnosti i krenula sam da razmišljam o tome gde su moji kompleksi, gde je moja nesigurnost i gde je moja sigurnost na kraju krajeva – navela je Gavrilovićeva.
Ona smatra i da je gluma najgori posao za ženu jer ništa u ovoj profesiji ne zavisi od tebe, ne zavisi čak ni od tvog dara…
– Nema dovoljno ženskih uloga u literaturi, a činjenica je i da su žene satkane od drugačijeg materijala… Ja još uvek nemam porodicu, ali znam koleginice koje je imaju i jako im je teško da „nestanu”, vrate se… Mi mislimo da smo nezaboravni, ali to nije tačno. Ljudi te jako lako zaborave, zato u ovom poslu moraš stalno da se trudiš i da nekako podsećaš ljude da postojiš. A to možeš da radiš jedino radom, pa kada te niko ne pozove – ti pozoveš sam sebe jer moraš da se uposliš. Tada kažeš sebi: „Sada ja preuzimam svoj život i svoju karijeru i uradiću ili predstavu ili koncert.” Jednom prilikom sam izjavila da jednostavno nema puno prostora za žene kao što sam ja. To je naišlo na dosta polemika u javnosti. Ljudi nisu na to dobro reagovali, ne znam da li zbog načina na koji sam to rekla ili šta sam ja to rekla. Ja sam zapravo rekla da nisam dobila ulogu koja meni pripada. Ne mislim da meni nešto pripada, nego hoću da kažem nešto što pripada mom habitusu, nešto što bi meni dozvolilo i pomoglo da nađem neki svoj malo drugačiji put. Sećam se da mi je partner rekao da misli da sam malo preterala. Pitala sam ga: „Zašto? Zato što sam bila iskrena?” Rekao mi je da ne moram baš uvek sve da kažem. A zašto? Odgovorio mi je: „Zato što ljudi ne vole da čuju istinu, a ti si nekada neprijatno direktna”. Onda sam razmišljala o tome da li sam neprijatno direktna i kada sam shvatila da jesam, uvidela sam da sam to ja i da nije prirodno jednostavno da se menjam. Mogu da se prilagođavam… Ako je nekome neprijatno zbog toga, meni je jako žao – iskreno je objasnila Gavrilovićeva.
Ona je najavila da će 30. maja sa kantautorkom Lenom Kovačević i dramskim sopranom Marijom Jelić održati jedinstven muzički spektakl u MTS dvorani u Beogradu.
– Repertoar je strašno interesantan i nekako je sveobuhvatan, dosta je širok za one koji vole i operu. Svako od nas ima neku svoju publiku. Ja ću izvesti i numeru iz „Zaleđenog kraljevstva”. Mislim da je to nešto što je obeležilo moju karijeru i biće dosta zahtevno. Verujem da mi je lakše da pevam operu s Marijom Jelić nego da pevam „Frozen”. Lena je ćerka našeg najvećeg dramskog pisca i odrastala je u teatru, školovala se i u inostranstvu, a Marija je devojka koja nastupa na svetskim scenama u pozorištima. Ja sam krenula u pozorištu, pre svega u mjuziklima. To će biti neobičan koncert – najavila je gošća našeg podkasta.
Podkast kao ring
Jelena je voditelj biznis podkasta „Keš ekspert”
– Dobila sam ponudu da vodim podkast o finansijama. Ali šta jedna glumica zna o finansijama? Studirala sam i filmsku i televizijsku produkciju, pa razumem kako da napravim budžet za film i znam kako se traže sponzori, ali ništa dalje o toj terminologiji nisam znala. Kada sam došla na razgovor za to, rekla sam da ništa ne znam o finansijama. Tada mi je rečeno: „Odlično, ne znaju ni građani Srbije.” I to je tako krenulo… Ušla sam u borbu, u jedan ring sa svim tim neverovatnim profesionalcima koji su dolazili kod mene, a kojima sam stvarno postavila pitanja tako da ništa o tome ne razumem. Podkast je postao jako popularan. Ja sam, zahvaljujući reklami za jednu banku, gde sam bila zaštitno lice deset godina, otvorila neka nova vrata i naučila sam puno toga o tome kako se investira, kako se čuvaju pare, naučila sam neke termine koje nisam mogla ni da zamislim da ću znati u svom životu šta znače – naglasila je Gavrilovićeva.
Važno je ostati dosledan sebi
Stav gošće našeg podkasta je da ne treba praviti kompromise koji ne prijaju i da treba ostati dosledan sebi.
– To je moj stav iako je to jako teško u vremenu u kojem danas živimo, gde se prilagođavamo, gde preživljavamo. Kad kažem preživljavamo, ne želim da zvučim tragično. Želim da kažem da više ne postoji slučaj kao što je bio nekada da radimo samo jedan posao. Nekako smo svi mi hajduci i uskoci. Hajduci smo jer prihvatamo nešto, a uskoci smo jer uskačemo u različite uloge. Treba biti autentičan po svaku cenu u okvirima onoga što radiš jer nekako mnogo brzo prođe život. Vreme baš leti, pa što ne bih bila to što jesam? Jednostavno, nema vremena za neke lažne fore. Mislim da oni koji lažu moraju da imaju neviđeno pamćenje. Ko će pamtiti sve te izgovorene laži? To nije praktično. Biti svoj i biti autentičan – to je zapravo najjednostavnije i najteže – dodaje Gavrilovićeva.
Glumica koja lepo peva
Pre nego što se otisnula u svet glume, Jelena Gavrilović je išla u muzičku školu, svirala je violinu i pevala.
– Ali oduvek sam zaista želela da budem samo glumica, tako da kada sam otišla na prijemni na džez odsek u „Stankoviću”, pitali su me šta želim da budem i rekla sam glumica. Pitali su se zašto sam onda došla? Rekla sam da sam tu da bih naučila da pevam i da bih bila glumica koja najbolje peva. Bila sam klinka tada i stvarno je bilo apsurdno da jedna devojčica tako nešto izgovori, ali sam tako mislila odmalena. Bila sam prva na listi na prijemnom. Nikada nisam završila tu školu jer sam kasnije prešla u „Dadov”, ali sam zapamtila neke divne stvari, a to je da sam čak i u crtaćima uspela da spojim te dve ljubavi koje najviše volim – da glumim i da dam svoj govorni glas, da otpevam te songove – pojasnila je naša sagovornica.
POGLEDAJTE JOŠ
Please download the file: video/youtube