Grad pod turbanom

13. 02. 2009. 22:00

Ајатолах Алиреза Арафи у разговору са нашим извештачем

Kom, 14. februara – U senci veličanstvenih iranskoplavih kubeta i šest minareta grobnice Hazrat e Masume, ćerke sedmog imama šiitske vere, ovaj sveti grad je nezvanično mesto rođenja islamske revolucije, vrelo religioznog učenja, ideološki bastion teokratskog establišmenta, brana liberalizaciji kulture i življenja.

Otkako je persijska dinastija safavida 1501. godine dvanaestoimamski šiizam proglasila za zvaničnu veru Persijskog carstva, vekovno rivalstvo sa sunitima nije posustalo, čak je posle pobede islamske revolucije 1979. pojačano, potvrđujući ambicije Irana kao „supersile”.

Međunarodni univerzitet Al Mustafa je šiitima ono što je sunitima kairski Al Azhar: više od 50.000 studenata humanističkih islamskih nauka. Gotovo trećina je iz 90 država sveta.„Islamska revolucija desila se u Iranu, ali njen uticaj nije zaokružen na Iran, čak ni na Bliski istok. Ona ima širu dimenziju”, objašnjava mi profesor dr Alireza Arafi, generalni direktor ovog univerziteta, koga je na to mesto odredio direktno iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei.

Podsećajući da su pogrešili oni koji su mislili da je prošla epoha religije, profesor Arafi, jedan od najuglednijih iranskih ajatolaha, kaže: „Islamska revolucija može da bude simbol povratka sveta religiji. Ona je potvrdila da može da preokrene društvo i da donese globalne promene.”

Ova sasvim jedinstvena iranska formula nije nigde vidljivija nego u Komu. Ovde „ruhani”, sveštenici, izučavaju islam, dobijaju uputstva za vatreno politizirane propovedi tokom molitvi petkom. Odavde je u prvim danima Homeinijeve vlasti njih 8.000 odlazilo da po zabitim delovima Irana objašnjavaju revoluciju. Tu su se „ruhani” pripremali za rat sa Irakom.

Danas, u drugoj fazi, odavde se šalju signali Revolucionarnim gardistima ili basidžima, narodnoj miliciji koja neguje etos revolucije i slavi kult mučeništva. „Duhovni pogled je naš glavni pribor”, kaže mi prof. dr Hamid Parsanija, pomoćnik generalnog direktora Organizacije za islamsku propagandu (OIP), čiji je multidisciplinarni centar obrazac aktivnog širenja šiitske vere.

Centar izdaje knjige, enciklopedije i časopise. Oko 200 eksperata podeljenih u dve smene svakodnevno odgovara na razna pitanja o veri, nekad Internetom, najčešće telefonom. Tiho ulazim u salu u kojoj se tridesetak devojaka podučava da budu vodiči ženama koje će ići na hadžiluk u Meku.„Naš centar za kuranske nauke je najveći na svetu”, s ponosom konstatuje Said Azad Rustazad, funkcioner OIP-a.

Iz Koma se učenjem po desetinama medresa poput Feizijeh ili Hodžatijeh, koje je pohađao i ajatolah Homeini, suprotstavlja „odvratno bolnom” ponašanju zapadne mladeži, kako to kategoriše ajatolah Ali Hamnei.

Odavde kreću upozorenja da neprijatelj pokušava da iransku mladež udalji od vere. Odmah posle revolucije aktivirana su mnoga socijalna ograničenja: striktno islamski kod oblačenja, zabrana mešanja nevenčanih mladića i devojaka, zabrana savremenog plesa.

Ženama je zabranjeno otkrivanje gležnjeva, nošenje providnih „hidžaba” – marame koja prekriva lice, kratkih ili uskih jakni. Oni koji šetaju kućne ljubimce ili muškarci raskalašnih frizura takođe mogu da plate kaznu do 55 dolara. Uticajna verska desnica Koma žestoko se suprotstavila odluci da se ženama omogući da prisustvuju fudbalskim utakmicama.

Ukoliko je u Iranu način oblačenja jedan od barometara Homeinijeve revolucije, a jeste, onda se Teheran, posebno njegovi liberalni severni delovi gde živi elita, i te kako razlikuje od Koma. Ako kampanje zabrana u Teheranu slabo uspevaju, ovde za njima i nema potrebe.

Ulice grada od 1,5 miliona ljudi preplavljene su muškarcima pod belim turbanima, a ima i onih sa crnim – koji naglašavaju vezu sa porodicom proroka Muhameda. Ispod borova bulevara Amin skrušeno promiču žene u isključivo crnim „čadorima” koji potpuno prekrivaju glavu i telo.

U Teheranu se i uz hip-hop igra po kućama. U Komu je to nezamislivo. „Suprotno onima koji misle da je uživanje vezano za greh, treba reći da je islam kompletna religija. Možete da uživate i da se zabavljate bez greha”, objašnjava prof. Parsanija.

(/slika2)Kom zrači religioznom posvećenošću. Čuva čistotu vere u jedinoj šiitskoj zemlji sveta. „Projekat islamske revolucije počiva na teorijskom bogatstvu”, kaže profesor Arafi. „Poredimo dragocene rezultate nauka sveta, pridodajemo im naše božje potencijale i približavamo ih našim potrebama kako bismo krenuli korak dalje. To je živa kombinacija dostignuća nauke i islamskih principa.”

Kom je kao takav i čuvar islamskih šerijatskih zakona. Umro je ajatolah Halhali, „sudija za vešanje”, koga sam nekad intervjuisao. Što ne znači da je uklonjena istočnjačka surovost. Teheranski sud je svojevremeno vođu bande ubica osudio prvo na oslepljivanje, a potom na vešala.

Šerijatske kazne su drakonske: od javnih vešanja za ubistva ili narkotrgovinu, do kamenovanja žena za preljubu ili javnih bičevanja za sitnije prestupe, poput upotrebe alkohola, „uznemiravanja žena”, odlazaka na partije.

Zabranjeno je slušanja zapadne muzike. Povremeno se i uhapsi neko iz čijih kola trešti „dekadentna” pop muzika. Onda može da mu sledi 75 udaraca bičem. Insistira se da bičevanja u skladu sa božanskim pravom budu javna, „lekcija koju svi treba da vide”, kako je brani bivši državni tužilac ajatolah Morteza Moktadai.

„Ukoliko se to zapadnjacima ne dopada, to je njihov problem, ali smrtna kazna i bičevanje su fundamentalni principi naše vere”, kaže ajatolah Muhamad Tagi Mesbah Jazdi pominjući borbu protiv korupcije.

Dokazujući dinamičnost društva i narušavajući zapadni stereotip o Iranu kao fundamentalističkom bastionu, postoje i oni koji otvoreno kažu da je bičevanje anahrono, talibanskokažnjavanje koje šteti imidžu progresivnog, demokratskog društva koji Iran želi da pošalje u svet.

Ovakav stav, sem reformističkih političara, brane i pojedini ajatolasi, poput Mohamada Tabatabaija i Makarema Širazija, otkrivajući da ispod fascinantnih kupola od majolike i elegantnih minareta Kom čuva neke svoje tajne: sveštenstvo nije jedinstveno.

Pokušao sam da dođem do poznatog kritičara režima, velikog ajatolaha Hoseina Alija Montazarija, koga sam svojevremeno intervjuisao. Homeini ga je pred smrt odredio za svog naslednika, ali je Montazari potom pao u nemilost zbog oštrih kritika sadašnjeg vrhovnog vođe. Skriven je negde ovde u kućnom pritvoru.

Kom je grad koji Teheran naoružava antireformskim idejama. Odavde se šalju uputstva konzervativnom sudstvu da zatvori neki proreformski list i uhapsi liberalne novinare. Kom se ne menja – ali to ne važi za Iran...