„Acini dani" u Lešnici

Politika onlajn

28. 04. 2026. 18:30

(Фото Татјана Јовичић)

U ja­dar­skom de­lu za­pad­ne Sr­bi­je, na­do­mak Lo­zni­ce, u rav­ni­ci ko­ju me­šta­ni zo­vu Lu­ke, se­lo Le­šni­ca ovih da­na bi­lo je sa­bir­no me­sto jed­nog gu­bit­ka ko­ji je pre­ra­stao u gla­sno se­ća­nje. Pro­stor iz­me­đu po­ro­dič­nih ku­ća i Lo­vač­kog do­ma, ina­če po­znat po se­o­skim oku­plja­nji­ma i va­ša­ri­ma, is­pu­nio se lju­di­ma ko­ji su do­šli ko­li­ko zbog pro­gra­ma, to­li­ko i zbog po­vo­da ko­ji ih je oku­pio.

Ma­ni­fe­sta­ci­ja „Aci­ni da­ni” pr­vi put je odr­ža­na u čast pre­ra­no pre­mi­nu­log pro­fe­so­ra srp­skog je­zi­ka Alek­san­dra Tri­fu­no­vi­ća iz Le­šni­ce, na­stav­ni­ka u Teh­nič­koj ško­li u Lo­zni­ci. U kra­ju gde se pro­fe­sor pam­ti i po ono­me što je go­vo­rio i po na­či­nu na ko­ji je slu­šao, nje­go­vo ime iz­go­vo­re­no je bez mno­go re­či, ali sa pu­no lju­ba­vi. Imao je 39 go­di­na.

Na po­lja­ni, pre­tvo­re­noj u pro­stor za igru, sce­nu i su­sret, oku­pi­lo se vi­še od 500 uče­sni­ka, naj­vi­še mla­dih. De­ca u na­rod­nim no­šnja­ma, be­be u ko­li­ci­ma, uče­ni­ci, ro­di­te­lji i me­šta­ni iz okol­nih me­sta, od Do­njih Ne­de­lji­ca do Ja­dran­ske Le­šni­ce, kre­ta­li su se u de­fi­leu od Lo­vač­kog do­ma do cen­tral­ne bi­ne, gde je pro­gram tra­jao do ka­snog po­po­dne­va.

Ide­ja o ma­ni­fe­sta­ci­ji po­te­kla je od po­ro­di­ce Tri­fu­no­vić, uz po­dr­šku Tu­ri­stič­ke or­ga­ni­za­ci­je gra­da Lo­zni­ce, ko­ja je pre­po­zna­la da jed­no se­ća­nje mo­že po­sta­ti do­ga­đaj od ši­reg zna­ča­ja.

„Cilj je da sla­vi­mo lju­bav i vred­no­sti ko­je nas po­ve­zu­ju. Ovo­li­ki od­ziv po­ka­zu­je da je za­jed­ni­ci bi­lo po­treb­no ova­kvo oku­plja­nje”, re­kla je di­rek­tor­ka Tu­ri­stič­ke or­ga­ni­za­ci­je Alek­san­dra Sa­vić.

Za po­ro­di­cu ovaj dan ni­je bio sa­mo pro­gram. „Že­le­li smo da de­ca bar je­dan dan pro­ve­du u pri­ro­di, za­jed­no sa ro­di­te­lji­ma. Ni­smo oče­ki­va­li ovo­li­ko lju­di. Te­ško je opi­sa­ti ose­ća­nja”, re­kla je Alek­san­dro­va maj­ka Zo­ri­ca Tri­fu­no­vić, jed­na od po­kre­ta­ča udru­že­nja „Alek­san­dro­va mi­si­ja”, osno­va­nog na­kon nje­go­ve smr­ti.

Na bi­ni su se sme­nji­va­li na­stu­pi kul­tur­no-umet­nič­kih dru­šta­va iz ovog de­la Sr­bi­je, škol­skih gru­pa, re­ci­ta­to­ra i ple­snih an­sam­ba­la, dok su na obli­žnjim te­re­ni­ma isto­vre­me­no odr­ža­va­ni fud­bal­ski i ša­hov­ski tur­ni­ri, kao i deč­ja tak­mi­če­nja. U „Aci­noj ze­le­noj uči­o­ni­ci” naj­mla­đi su uče­stvo­va­li u ra­di­o­ni­ca­ma, či­me je pro­stor, ina­če deo sva­ko­dne­vi­ce se­la, na­krat­ko po­stao me­sto za­jed­nič­kog uče­nja i igre.

Sli­ka Le­šni­ce tog da­na ni­je bi­la sa­mo lo­kal­na. U njoj se mo­gla pre­po­zna­ti i ši­ra pri­ča o ma­lim sre­di­na­ma u Sr­bi­ji, gde po­je­di­nac če­sto osta­vlja sna­žni­ji trag ne­go što bi se oče­ki­va­lo. „Aci­ni da­ni” za­to ni­su sa­mo se­o­ska ma­ni­fe­sta­ci­ja, već po­ku­šaj da se je­dan ži­vot, kroz za­jed­ni­cu ko­ja ga pam­ti, na­sta­vi na dru­ga­či­ji na­čin.