Uljana repica u cvatu

Olga Janković

29. 04. 2026. 16:30

Уљана репица ( Фото/ О. Јанковић)

Ali­bu­nar – Žu­ti se ulja­na re­pi­ca na oko 8.000 hek­ta­ra u ata­ri­ma op­šti­na Ali­bu­na­ra, Pan­če­va, Opo­va i Ko­va­či­ce. Bilj­ka je u ta­ko­re­ći ide­al­nom sta­nju, a sko­ro ide­al­ni su, ka­žu ra­ta­ri, i uslo­vi, po­sle ne­ko­li­ko go­di­na su­ša u svim fa­za­ma raz­vo­ja. Na ne­kim po­lji­ma, gde je se­tva bi­la ra­ni­ja, po­lja su u in­ten­ziv­nom cve­ta­nju, dok ka­sni­ji ro­ko­vi se­tve tek ula­ze u ovu fa­zu. Bilj­ke iz­gle­da­ju sna­žno za­hva­lju­ju­ći po­volj­nim vre­men­skim uslo­vi­ma i do­volj­noj ko­li­či­ni vla­ge to­kom pret­hod­nog pe­ri­o­da.      

„Ze­mlja je ima­la do­sta vla­ge i to­kom se­tve, a i zi­ma je bi­la po­god­na. S pro­le­ća, ni­je bi­lo ve­li­kih mra­ze­va, a i ki­ša je bar ov­de, u ve­ćoj ko­li­či­ni pa­la baš ka­da je tre­ba­lo, ta­ko da je usev u od­lič­nom sta­nju. Ja sam od­ra­dio dva tret­ma­na za­šti­te od bo­le­sti, za sa­da ne­ma ni šte­to­či­na, ta­ko da vla­da­ju ide­al­ni uslo­vi. Vi­de­će­mo šta nas če­ka u na­red­nom pe­ri­o­du, a to za­vi­si od pa­da­vi­na”, oce­nju­je za „Po­li­ti­ku” Aurel Mur­gu iz Ali­bu­na­ra, ko­ji je ove go­di­ne, kao i mno­gi ra­ta­ri u kra­ju, uve­ćao po­vr­ši­ne pod ulja­nom re­pi­com, ko­ja je u pe­ri­o­du pu­nog cve­ta, za šta do­da­je, da što du­že bu­de tra­jao – bi­će i bo­ljeg ro­da.

Po­ljo­pri­vred­ni­ci ka­žu da je re­pi­ca po­sled­njih go­di­na do­ži­ve­la eks­pan­zi­ju na nji­va­ma ju­žnog Ba­na­ta, pre sve­ga za­to što je zim­ska kul­tu­ra, i kad pod­ba­ci ku­ku­ruz, ko­ji je naj­za­stu­plje­ni­ji i no­si epi­tet „kra­lja po­lja”, ona do­bro ra­đa. Bi­će, do­da­ju, za­do­volj­ni ako do­stig­nu pri­nos iz­me­đu tri i če­ti­ri to­ne po hek­ta­ru, ali sve za­vi­si od ki­ša ko­jih tre­ba da bu­de, a ra­ni­jih se­zo­na su iz­o­sta­le. 

Pred­nost ove in­du­strij­ske bilj­ke je, na­po­mi­nje sa­go­vor­nik, što se po ka­len­da­ru ra­do­va ski­da pr­va, u ju­nu me­se­cu, i ta­ko naj­če­šće uspe­va da iz­beg­ne su­še ko­je su ov­de po­sta­le re­dov­na po­ja­va to­kom le­ta. Ta­ko­đe, iza­zov na te­re­nu su osim vre­men­skih pri­li­ka i kli­me, ko­ja se de­fi­ni­tiv­no me­nja, i bo­le­sti i šte­to­či­ne.

„Ove go­di­ne ni­je bi­lo mno­go pro­ble­ma sa re­pi­či­nim sjaj­ni­kom, in­sek­tom ko­ji je naj­če­šće na­pa­da, i taj tret­man je na ve­ći­ni par­ce­la za­vr­šen, jer pre­sta­je da pra­vi šte­tu čim se cve­to­vi otvo­re. Sa­da nam je kri­ti­čan pe­ri­od za za­šti­tu od bo­le­sti sta­bla, pre sve­ga od be­le tru­le­ži. Ako usev na­sta­vi da se raz­vi­ja kao do sa­da, bi­će­mo za­do­volj­ni pri­no­som iz­me­đu tri i če­ti­ri to­ne po hek­ta­ru, a pred­nost ove kul­tu­re je i što ima­mo osi­gu­ran ot­kup i ši­ro­ko tr­ži­šte. 

Ulja­na re­pi­ca se naj­če­šće ko­ri­sti za pro­iz­vod­nju je­sti­vog ulja i pri­mar­na je si­ro­vi­na za pro­iz­vod­nju bi­o­di­ze­la, ko­ji ma­nje za­ga­đu­je ži­vot­nu sre­di­nu od fo­sil­nog di­ze­la. Ta­ko­đe, na­kon ce­đe­nja ulja, osta­je re­pi­či­na sač­ma ko­ja se ko­ri­sti kao vi­so­ko­kva­li­tet­na hra­na za sto­ku, na­ro­či­to za kra­ve mu­za­re. Re­pi­ca je i jed­na od pr­vih ve­li­kih  pče­li­njih pa­ša u pro­le­će, a ra­ta­ri is­ti­ču da po­pra­vlja i kva­li­tet ze­mlji­šta.

„Ulja­na re­pi­ca ima du­bok ko­ren ko­ji „raz­bi­ja” zbi­je­no ze­mlji­šte i od­li­čan je pred­u­slov za pše­ni­cu. To je pr­va kul­tu­ra ko­ja „do­no­si no­vac” u go­di­ni, što na­ma po­ljo­pri­vred­ni­ci­ma omo­gu­ća­va ra­nu na­pla­tu i fi­nan­si­ra­nje da­ljih ra­do­va, za­klju­ču­je Aurel Mur­gu iz Ali­bu­na­ra.