Uljana repica u cvatu
Уљана репица ( Фото/ О. Јанковић)
Alibunar – Žuti se uljana repica na oko 8.000 hektara u atarima opština Alibunara, Pančeva, Opova i Kovačice. Biljka je u takoreći idealnom stanju, a skoro idealni su, kažu ratari, i uslovi, posle nekoliko godina suša u svim fazama razvoja. Na nekim poljima, gde je setva bila ranija, polja su u intenzivnom cvetanju, dok kasniji rokovi setve tek ulaze u ovu fazu. Biljke izgledaju snažno zahvaljujući povoljnim vremenskim uslovima i dovoljnoj količini vlage tokom prethodnog perioda.
„Zemlja je imala dosta vlage i tokom setve, a i zima je bila pogodna. S proleća, nije bilo velikih mrazeva, a i kiša je bar ovde, u većoj količini pala baš kada je trebalo, tako da je usev u odličnom stanju. Ja sam odradio dva tretmana zaštite od bolesti, za sada nema ni štetočina, tako da vladaju idealni uslovi. Videćemo šta nas čeka u narednom periodu, a to zavisi od padavina”, ocenjuje za „Politiku” Aurel Murgu iz Alibunara, koji je ove godine, kao i mnogi ratari u kraju, uvećao površine pod uljanom repicom, koja je u periodu punog cveta, za šta dodaje, da što duže bude trajao – biće i boljeg roda.
Poljoprivrednici kažu da je repica poslednjih godina doživela ekspanziju na njivama južnog Banata, pre svega zato što je zimska kultura, i kad podbaci kukuruz, koji je najzastupljeniji i nosi epitet „kralja polja”, ona dobro rađa. Biće, dodaju, zadovoljni ako dostignu prinos između tri i četiri tone po hektaru, ali sve zavisi od kiša kojih treba da bude, a ranijih sezona su izostale.
Prednost ove industrijske biljke je, napominje sagovornik, što se po kalendaru radova skida prva, u junu mesecu, i tako najčešće uspeva da izbegne suše koje su ovde postale redovna pojava tokom leta. Takođe, izazov na terenu su osim vremenskih prilika i klime, koja se definitivno menja, i bolesti i štetočine.
„Ove godine nije bilo mnogo problema sa repičinim sjajnikom, insektom koji je najčešće napada, i taj tretman je na većini parcela završen, jer prestaje da pravi štetu čim se cvetovi otvore. Sada nam je kritičan period za zaštitu od bolesti stabla, pre svega od bele truleži. Ako usev nastavi da se razvija kao do sada, bićemo zadovoljni prinosom između tri i četiri tone po hektaru, a prednost ove kulture je i što imamo osiguran otkup i široko tržište.
Uljana repica se najčešće koristi za proizvodnju jestivog ulja i primarna je sirovina za proizvodnju biodizela, koji manje zagađuje životnu sredinu od fosilnog dizela. Takođe, nakon ceđenja ulja, ostaje repičina sačma koja se koristi kao visokokvalitetna hrana za stoku, naročito za krave muzare. Repica je i jedna od prvih velikih pčelinjih paša u proleće, a ratari ističu da popravlja i kvalitet zemljišta.
„Uljana repica ima dubok koren koji „razbija” zbijeno zemljište i odličan je preduslov za pšenicu. To je prva kultura koja „donosi novac” u godini, što nama poljoprivrednicima omogućava ranu naplatu i finansiranje daljih radova, zaključuje Aurel Murgu iz Alibunara.