Holivud gubi u sopstvenoj igri
У стилу лего коцки (принтскрин)
U ratu prvo strada istina, rekao je grčki pesnik Eshil još pre 2.500 godina, što se svakim novim sukobom iznova potvrdi. Međutim, u aktuelnom konfliktu na Bliskom istoku, Holivud kao da više ne drži monopol nad spektaklom. Iako režim Islamske Republike nije poznat po smislu za humor video-snimci napravljeni uz pomoć veštačke inteligencije (VI), koje objavljuju iranske ambasade širom sveta, duhoviti su i pokazuju razumevanje kulture protivnika. Muzika u pozadini obično je borbena, sa tekstovima na engleskom jeziku. Likovi su često napravljeni od lego kockica. Američki predsednik Donald Tramp je prikazan kao sujetan, kukavica i lažov koji proglašava pobedu čak i dok mu, bukvalno, gore pantalone.
Prošle srede, nakon što je šef Bele kuće objavio produženje primirja, mnogi iranski mediji objavili su isti satirični video: besni Tramp preti bombardovanjem, dok američki pregovarači sede u praznoj sali. Predstavnici Teherana, koji se ne pojavljuju na sastanku, umesto toga šalju papir sa porukom: „Trampe, ućuti.”
Pit Hegset, američki ministar rata, obično je prikazan kao alkoholičar sa krstaškim tetovažama, a izraelski premijer Benjamin Netanjahu kao lutkar koji vuče konce po kojima Tramp igra.
Uz pojavu novih tehnologija, iranski propagandisti sada imaju prednosti koje, na primer, režim Sadama Huseina u Iraku nije imao. Kada su američke snage 2003. ušle u Bagdad, Sadamov ministar informisanja Muhamed Said el Sahaf, stajao je na krovu zgrade i tvrdio da je „Grad bezbedan. Nevernici vrše samoubistvo u stotinama.” Ipak, iza njega, televizijski gledaoci mogli su da vide iračke vojnike kako beže spasavajući živu glavu.
Međutim, sada veštačka inteligencija omogućava izradu video-snimaka skupog izgleda, brzo i jeftino, u odgovoru na aktuelne događaje. S druge strane, nepopularni američki predsednik koji vodi nepopularan rat, pruža im savršenu metu za ismevanje.
Ovog puta Iran je svoje poteze povukao veštije. Umesto da uzvikuje „smrt Americi”, što je od Islamske revolucije 1979. postao uzvik kao „dobar dan”, video-snimci ističu kritike Trampa koje odjekuju kod globalne publike. Mladi Amerikanci prikazani su kako se prijavljuju u vojsku, dok bogataši na ostrvu Džefrija Epstajna uživaju sa mladim devojkama u bikinijima.
Tu su i grafikoni koji prikazuju rast cene nafte, lomača od novčanica prikazuje kako se pare američkih poreskih obveznika rasipaju, dok bombe SAD ubijaju iransku decu. Tekstovi koji prate snimke nisu dubokoumni u stilu drevnog persijskog filozofa Zaratustre, već su oštriji od mnogih hip-hop pesama.
„Hej, luzeru, priđi bliže, lažni milijarderu, tvoje celo carstvo je lažno”, poruke su namenjene američkom predsedniku. Na njegov račun mogu se čuti i uvrede kao „širiš lažne vesti, sediš visoko u svojoj kuli, moralno bankrotiran, pijan od moći”. Česte su aluzije na teorije zavere popularne i na Bliskom istoku i na Zapadu: da Iluminati kontrolišu Ameriku i da smrt princeze Dajane, koja je bila u vezi sa muslimanom, nije bila nesreća. Iran takođe uzima Trampov sadržaj napravljen uz pomoć veštačke inteligencije i preoblikuje ga. Nakon što je šef Bele kuće objavio VI fotografiju sebe kao Isusa koji leči bolesne, neko blizak Teheranu je napravo sliku Isusa koji silazi sa neba i Trampa baca u provaliju. Iranske ambasade su to radosno delile. S druge strane, vojnici Islamske Republike prikazani su kao heroji koji uništavaju američke baze i zalivske nebodere.
Ali, pored šaljivih, pojavljuju se i video-snimci koji prikazuju ogromne eksplozije koje se nikada nisu dogodile, opustošene ulice izraelskih gradova koje nikada nisu napadnute ili vojnike koji protestuju protiv rata, a ne postoje. Možda bi se Sjedinjene Države tome mogle bolje suprotstaviti da Stejt department i dalje ima kancelariju za suzbijanje neprijateljske propagande, ali ju je Trampova administracija zatvorila prošle godine. Tako se najveća vojna sila sveta muči da savlada regionalnog nasilnika ne samo na bojnom polju već i na internetu.