Provera uplate staža počinje od poslodavca

Da li je neko bio zaposlen ili nije iako je radio ne može da se dokazuje izjavama svedoka na sudu. Jedina garancija da neko nije radio na crno, ili da je radio, a da ga poslodavac nije prijavio jeste provera u matičnoj evidenciji kroz prijavu o ostvarenom stažu i zaradi. Odnosno, zvanični podaci koji potvrđuju da je radni odnos zaista postojao.

Iako zvanični propisi nalažu da preduzeća koja imaju neprijavljene radnike mogu da budu kažnjena i do dva miliona dinara, a odgovorno lice do 150.000 dinara, dok su kazne za preduzetnike nešto niže, ali ne i male – 500.000 dinara, to nije uvek dovoljan razlog da se poslodavac ne ogreši o radnika.

– Svi građani koji žele da provere da li su blagovremeno prijavljeni na osiguranje, to najpre mogu učiniti kod svog poslodavca, koji je dužan da im omogući uvid u podnetu prijavu. Provera je moguća i u Fondu PIO, uvidom u uverenje o podacima registrovanim u matičnoj evidenciji, koje se uz ličnu kartu može dobiti na šalteru. Imajući u vidu značaj blagovremenog podnošenja prijava, kao i činjenicu da one utiču na ostvarivanje niza prava, a pre svega prava na zdravstveno osiguranje, preporuka je da svi građani redovno proveravaju svoj status osiguranja. Bez obzira na to da li su zaposleni, obavljaju samostalnu delatnost ili se bave poljoprivredom, briga o urednoj prijavi na osiguranje predstavlja jedan od osnovnih oblika zaštite sopstvenih prava – ističu u penzijskom fondu.

Kada se, s druge strane, staž utvrđuje u upravnom postupku, period osiguranja se, pored ugovora o radu ili dokaza o prestanku radnog odnosa, može dokazivati i na osnovu dokaza o isplaćenim zaradama ili raznih dokaza o radu, poput rešenja o korišćenju godišnjeg odmora, akata koje je zaposleni sačinjavao ili potpisivao u toku rada, kao i dokumenata koje je sačinjavao poslodavac, a koji se odnose na konkretnog zaposlenog.

Međutim, ima i zaposlenih koji kasno saznaju da za pojedine periode u matičnoj evidenciji nemaju baš nikakve podatke da su radili. Čak ni osnovnu prijavu na osiguranje. Ovo se ne dešava samo onima koji rade u firmi kod poslodavca, već i kada su u pitanju poljoprivrednici, pa i pojedini osiguranici koji su obavljali samostalne delatnosti, a koji prilikom preuzimanja uverenja utvrde da za te periode nisu registrovani nikakvi podaci u matičnoj evidenciji.

U PIO objašnjavaju da je značaj prijave na obavezno socijalno osiguranje višestruk. Prijavom početka zaposlenja, odnosno obavljanja delatnosti, utvrđuju se sva prava i obaveze u vezi sa socijalnim osiguranjem. Poreska uprava na taj način dobija informaciju o obavezi uplate doprinosa, a sama prijava je jedinstvena i istovremeno označava i početak trajanja prava na zdravstveno osiguranje. Ne treba zaboraviti ni poljoprivrednike, ali u njihovom slučaju je prijavljivanje na osiguranje uređeno nešto drugačije. Prijave se rade po službenoj dužnosti, uz ispunjenje zakonskih uslova za utvrđivanje statusa osiguranika poljoprivrednika.

Kao i u slučaju samostalnih delatnosti, poljoprivrednici relativno lako mogu i retroaktivno da se prijave, jer svoj status dokazuju podacima iz službenih evidencija. Kao što je obavezno prijaviti početak osiguranja, tako je neophodno prijavljivati i sve promene koje nastaju u toku trajanja osiguranja, kao i dan njegovog prestanka.

– Svako zaposleno ili na drugi način angažovano lice mora biti prijavljeno na osiguranje pre stupanja na rad, dok je za osiguranike samostalnih delatnosti rok za prijavu tri radna dana od početka obavljanja delatnosti. U slučaju propuštanja propisanog roka, obveznik podnošenja prijave, ili sam osiguranik, mora da podnese zahtev za utvrđivanje svojstva osiguranika u upravnom postupku. To podrazumeva dokazivanje činjenica koje se odnose na datum početka, promene ili prestanka osiguranja. Osim što ovaj postupak može biti dugotrajan, propuštanje rokova povlači i prekršajnu odgovornost za obveznika podnošenja prijave, kao i za odgovorno lice – objašnjavaju u Fondu PIO.