Klubovi najveća snaga
Много посла: Слободан Соро, нови председник Ватерполо савеза Србије (Фото: С. Сандић)
Slobodan Soro je ostavio trag kao trofejni golman vaterpolo reprezentacije. U karijeri sportskog radnika učestvovao je kao direktor i predsednik u stvaranju jakog tima Novog Beograda i organizaciji finalnih turnira Lige šampiona.
Sada je pred najvećim izazovom. Na Skupštini saveza izabran je, uz uzdržan glas Crvene zvezde, jednoglasno za predsednika. Nasledio je Viktora Jelenića, koji je osam godina vodio trofejnu organizaciju.
U prvom obraćanju članovima Skupštine Soro je rekao:
– Voleo bih da pričam lepše priče o tome šta treba još da unapredimo, ali moramo da se vratimo nekoliko decenija unazad, da se vratimo, pre svega klubovima. Uvek su klubovi osnov svega. Iz tog sistema dolazi reprezentacija s rezultatima. Jedna su stvar rezultati u klubu, a druga u reprezentaciji.
Istakavši da je ponosan što je deo srpskog vaterpola Slobodan Soro je dodao:
– Rezultati se prave 10 do 15 godina i tek tada se uživaju plodovi rada. Neće nam biti lako, jer poslednjih sezona nemamo sjajne rezultate. Od olimpijskog zlata u Tokiju 2021, imamo prva mesta na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. i Evropskom prvenstvu u Beogradu 2026. Na ostalim takmičenjima smo ispadali ranije, nisu to bili rezultati dostojni renomea našeg vaterpola.
Za novog predsednika je najvažnije uspostavljenje sistema, posebno kada je u pitanju struka.
– Struka mora da se vrati u savez, nama stručni savet ne funkcioniše. Udruženje trenera treba da se uključi što više, dakle sa takvim čvrstim sistemom možemo do rezultata i to je kruna rada. Promenićemo neke stvari. Selektor neće moći da bude trener u domaćem klubu. Dugo imamo ta preklapanja još od Nenada Manojlovića u Nišu, Dejana Udovičića u Partizanu, Dejana Savića u Zvezdi, Petra Porobića u Jadranu i sada Uroša Stevanovića u Radničkom. To nije fer prema našem sportu. Bilo je slučajeva da su igrači, da bi bili reprezentativci, bili ucenjeni da igraju u određenom klubu.
Sistem takmičenja je i dalje rak rana:
– Moramo da ga promenimo. Deset godina se borimo za jaku ligu. Bili smo deo Regionalnog takmičenja, ali smo uvek bili skrajnuti, čak i kada smo pomagali finansijski. Ove godine sa Crnom Gorom je to dobro funkcionisalo, sve do poznatih događanja oko domaćina fajnal-fora. Ne ulazim odakle su problemi došli. Želim da igramo u ozbiljnim takmičenjima.
Za reprezentaciju i ambicije aktuelnog evropskog i olimpijskog prvaka se sve zna:
– Još iz perioda kada sam igrao nismo delili po značaju takmičenja. Ponosan sam na osvojena tri olimpijska zlata, nadam se i četvrtom što niko nije uradio, ali svako takmičenje je važno i uvek treba da se ide sa najvišim ambicijama.
O sudijama je stav jasan:
– Ne postoji pravi način ocenjivanja, ne zna se kako se delegiraju naši arbitri za najveća takmičenja. To je bilo ekskluzivno pravo selektora ili nekih pojedinaca. Moramo da ih vrednujemo, da budu nezavisni, bez pritiska, da ne doživljavaju ružne reči na utakmicama, da budu zaštićeni.
I za kraj je rekao:
– Nepostojanje trening centra je velika nepravda prema našim rezultatima. Daću sve od sebe da nešto dobro uradimo po tom pitanju.