Kad je teško, Kina
(Фото ЕПА)
Borislav Korkodelović*
U trećem mesecu američko-izraelske agresije na Islamsku Republiku Iran rat je u strateškom ćorsokaku. Vazdušne kampanje nisu uspele da slome iransku odlučnost; „operacije promene režima” su propale; ratu su se pridružili libanski Hezbolah i jemenski Ansar Alah. Zapadni mediji pišu o prekomernoj vojnoj rasprostranjenosti Sjedinjenih Američkih Država i njihovim neodrživim ratnim naporima.
U međuvremenu se početni stav Narodne Republike Kine u vezi s osudom nelegalnog napada na Iran, suprotno Povelji Ujedinjenih nacija i bez odluke Saveta bezbednosti, promenio. Novonastala situacija kao strateški imperativ za Peking traži sve aktivniju ulogu NR Kine u ratu u Zapadnoj Aziji.
Neuspeh Vašingtona stvorio je opasan vakuum. Pošto se vojne mogućnosti iscrpljuju, a politička volja slabi, Vašington kao da traži izlaz koji će mu omogućiti da sačuva obraz. Tenzije su oštre među saveznicima Vašingtona u Zalivu, od kojih su neke ostale s tek nekoliko dana zaliha raketa presretača i privatno insistiraju na okončanju neprijateljstava. Iran se, uprkos snažnom otporu, suočava s ogromnim ekonomskim gubicima i pitanje je dokle može da održi stalnu vojnu gotovost.
Dok se u regionu kolebaju, globalni ekonomski uticaji su opipljivi – nafta košta više od 100 dolara po barelu, a Međunarodni monetarni fond upozorava na „nezamislivu” inflaciju. Za velikog uvoznika energenata poput NR Kine to bi moglo da remeti ekonomsku stabilnost. Druga najveća (po nekim merilima i prva) ekonomska sila sveta na početku je sprovođenja ambicioznog 15. petogodišnjeg plana razvoja (2026–2030), koji vodi do u osnovi razvijenog socijalističkog društva u 2035.
No, usred globalne paralize, NR Kina se doživljava kao dosledna i antiratna sila. U aprilu je u Pekingu zabeležen porast diplomatskih aktivnosti na visokom nivou, ugostivši poznate strane lidere i članove kraljevskih porodica koji traže globalnu stabilnost.
Bili su to tajlandska princeza, prestolonaslednik Abu Dabija (sedišta sedam Ujedinjenih Arapskih Emirata), predsednici Vijetnama i Mozambika, španski premijer, (posle španskog kraljevskog para u novembru 2025), ruski ministar spoljnih poslova. Peking je u prvoj četvrtini 2026. ugostio i lidere Velike Britanije, Nemačke, Finske i Irske.
Nedavne posete nesumnjivo su povezane s američkom i izraelskom vojnom akcijom protiv Irana i naftnom krizom. Pokazuju da međunarodna zajednica uveliko očekuje da će NR Kina igrati aktivniju ulogu u važnoj fazi.
Kina održava stabilan razvoj. Ne samo da je obezbedila unutrašnju stabilnost, postala je i uravnotežujuća sila u nemirnom svetu. To je dostignuće, uprkos rastućim rizicima u Ormuskom moreuzu, prekidima u transportu vitalnih materijala i nestabilnoj ceni energije koji su učinili globalnu trgovinu i industrijske ekosisteme ranjivim, nezabeleženo bar pola veka. U Pekingu komentarišu da neke sile imaju nagon da trgovinu pretvore u oružje, prekinu industrijske i logističke veze i iskoriste regionalni haos, ozbiljno podrivajući stabilnost svetskog ekonomskog poretka.
Uprkos prekidima ključnih morskih arterija, Kina održava stabilnu proizvodnju – ukupan domaći proizvod porastao je u prvoj četvrtini za pet odsto u odnosu na isti period 2025. Održiv je izvoz industrijskih proizvoda, osnovnih potrepština i novih energetskih proizvoda, oslanjanjem na vlastiti celovit industrijski sistem, raznoliku strukturu snabdevanja energijom i dobro uspostavljene logističke mreže.
Istovremeno, Kina je kao najveća trgovinska sila sveta, nepokolebljivi zagovornik otvorenih i održivih globalnih lanaca snabdevanja, temelja globalne stabilnosti. Zato podržava sve napore za deeskalaciju u regionu političkim i diplomatskim sredstvima.
Više od toga, NR Kina je za manje od mesec dana izašla s dva dokumenta radi rešavanja rastućih tenzija na Bliskom istoku i u regionu Zaliva. U aprilu je predsednik Si Đinping predstavio predlog od četiri tačke za jačanje mira u regionu. Sijeva inicijativa na sastanku s prestolonaslednikom Abu Dabija šeikom Halidom bin Muhamedom bin Zajedom el Nahjanom nudi alternativni diplomatski pristup obezbeđivanju regionalne stabilnosti.
Ovaj predlog naglašava važnost miroljubive koegzistencije (koju su NR Kina i Indija uvrstile još 1954). Zemlje u regionu pozvane su da poboljšaju odnose i stvore zajedničku sveobuhvatnu bezbednosnu arhitekturu. Naglašena je važnost poštovanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta i sigurnosti zemalja regiona. Pozvano je na usklađenost s međunarodnim pravom i propisima, očuvanjem sistema u čijem su središtu UN i poštovanje međunarodnih pravila. Zagovara se kombinacija razvojnih inicijativa s bezbednosnim naporima za jačanje regionalne stabilnosti.
Ranije u martu, kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji i potpredsednik Vlade Pakistana Muhamed Išak Dar najavili su u Pekingu inicijativu s pet tačaka za obnavljanje mira i stabilnosti u regionu. Inicijativa traži hitan prekid neprijateljstava; početak mirovnih pregovora budući da su dijalog i diplomatija jedine održive opcije; bezbednost civilnih objekata; sigurnost plovidbe morskim putevima; prevashodnost Povelje UN.
NR Kina, kao velika ekonomska, politička i vojna svetska sila, aktivno učestvuje u koordinaciji mirovnih napora za regionalne sukobe i jačanje stabilnosti. Omogućila je 2023. u Zapadnoj Aziji sklapanje sporazuma između ključnih regionalnih država, šiitskog Irana i sunitske Saudijske Arabije, a naredne godine saradnju 18 rivalskih palestinskih frakcija. Šefovi diplomatije Vang i Dal posle dogovora o inicijativi u pet tačaka učestvovali su na mirovnim pregovorima Pakistana i Avganistana o uzajamnim prekograničnim napadima.
Model učešća NR Kine u „posredovanju na Bliskom istoku” drugačiji je nego drugih tuđih aktera. Za razliku od zapadnog modela intervencije „bezbednost iznad svega”, Peking naglašava „razvoj iznad svega” u svom učešću u uspostavljanju globalnog poretka i regulisanju sukoba. To podrazumeva jačanje regionalne stabilnosti kroz dugoročna ulaganja, povezivanje infrastrukture i zajednički razvoj kao glavnu spojnicu.
Za Kinu je mirovno delovanje duboko ukorenjeno u široj ekonomskoj strategiji, posebno Inicijativi „Jedan pojas, jedan put” (BRI), koja teži stvaranju međuzavisnosti između država i tako strukturno smanjenje verovatnoće sukoba. Ovo odražava logiku teorije komercijalnog sveta da vrednost širenja trgovinskih i investicionih veza nadmašuje troškove sukoba.
Učešće NR Kine u inicijativi od pet tačaka ilustruje prožimanje diplomatije i ekonomske strategije u pristupu te države rešavanju sukoba. Tiho podržavajući i gurajući predlog, a pozicionirajući se kao potencijalni garant, Kina nastoji da uspostavi pregovarački proces.
To je promišljen nastavak kineskog državnog pristupa ekonomskoj sferi. Oslanjajući se na blisko partnerstvo s Pakistanom, Peking vidi Islamabad ne samo kao diplomatskog posrednika – s obzirom na njegovu sposobnost da održi radne odnose i s Iranom i sa SAD – već i kao ključni ekonomski čvor u inicijativi BRI. Preko bilateralnog ekonomskog koridora, Pakistan povezuje Kinu s Bliskim istokom putem infrastrukture i trgovinskih mreža, jačajući sistem međuregionalne integracije.
Strateški značaj zapadne Azije takođe objašnjava sve veće učešće Pekinga. Umesto da se oslanja na vojnu intervenciju, NR Kina naglašava uzajamnost, ulaganja i međuzavisnost. To je model sveta u kojem stabilnost nije nametnuta, već je podstiče ekonomija. Ovaj pristup vodi ka globalnom poretku u kojem međuzavisnost, a ne dominacija, postaje temeljna osnova za sprečavanje sukoba.
*Novinar
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek uređivačku politiku lista