Proevropski i evroskeptici za istim stolom na slavi Novog DSS-a

Politika onlajn

07. 05. 2026. 14:21

Илустрација

BEOGRAD – Novi DSS proslavio je stranačku slavu Đurđevdan, a fotografije i snimci objavljeni na nalozima te stranke može se videti ko se sve danas okuplja oko istog opozicionog stola i gde se, u praksi, gube granice između deklarativno suprotstavljenih ideoloških tabora.

Na proslavi slave Novog DSS-a, stranke koja se predstavlja kao nacionalno orijentisana, evroskeptična i državotvorna politička opcija, među gostima su bili i pravnici Sofija Mandić i Miodrag Jovanović, javnosti prepoznatljivi kao ličnosti bliske građanskom i proevropskom delu opozicione scene.

Upravo njihovo prisustvo, u društvu imena koja se vezuju za nacionalni, konzervativni i suverenistički spektar, pokazuje kako se u aktuelnom opozicionom mozaiku sve češće brišu razlike koje su do juče predstavljane kao nepremostive. Tako su se na jednom mestu našli oni koji se u javnosti prepoznaju kao zagovornici evropskih integracija i oni koji godinama kritikuju Brisel; oni koji se zalažu za zapadni politički kurs i oni koji insistiraju na bližim odnosima sa Rusijom.

Proslavi su prisustvovali i pesnik Matija Bećković, filolog Milo Lompar, urednik „Nove srpske političke misli” Đorđe Vukadinović, poslanik Aleksandar Pavić, istoričar Bojan Dimitrijević, kao i poslanik monarhista Vladimir Jelić.

Među gostima su bili i istaknuti članovi iz vremena Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice – bivši ministar Aleksandar Popović i nekadašnji predsednik Narodne skupštine Dragan Maršićanin.

Predsednik Novog DSS-a Miloš Jovanović, profesor Pravnog fakulteta, zahvalio je svim gostima što su, kako je naveo, uveličali stranačku slavu.

Ipak, politička poruka ovog okupljanja prevazilazi sam svečarski povod. Đurđevdanska slava Novog DSS-a postala je još jedna slika šireg opozicionog približavanja u kojem ideološke deklaracije sve više ustupaju mesto zajedničkom političkom interesu.

U tom kontekstu, sve manje uverljivo zvuče oštre podele na građansku i nacionalnu opoziciju, na proevropske i antievropske snage, na zapadnjake i rusofile. Kada se isti politički i javni akteri nađu u istom prostoru, uz istog domaćina i u istoj političkoj atmosferi, otvara se pitanje da li su te podele stvarne ili služe samo kao privremena retorika za različitu publiku.

Slava Novog DSS-a tako je postala pokazna vežba novog opozicionog poretka, ideološke zastave ostaju za javne nastupe, dok se u praksi sve češće traži zajednički imenitelj, bez obzira na to da li dolazi sa proevropske, antievropske, zapadne ili rusofilske strane političkog spektra.