Ko je bila Olga Ilić Hristilić
Фото Народно позориште Ниш
Niš – Narodno pozorište u Nišu nedavno je obeležilo veliki događaj – 139 godina postojanja. U tom periodu, dužem od celokupne istorije pojedinih država, bilo je mnogo umetnika i umetnica koji su zadužili pozorišnu scenu u Nišu.
Ipak, među njima posebno mesto zauzima Olga Ilić Hristilić, jedna od prvih istaknutih niških i srpskih glumica, velika ličnost koja je po mnogo čemu bila prva i jedinstvena. Za nju su govorili „da je sama za sebe revolucionarni pokret”.
Slavljenički dani bili su prilika da se ljubitelji umetnosti, hroničari i istoričari podsete ove posebne žene, istinske heroine glumišta koja je epitet velike glumice imala još krajem 19. veka.
Olga Ilić Hristilić rođena je kao Olga Gašparović 1880. godine u Solunu. Sudbina je tako htela da je Olga kroz život nosila tri prezimena, ali nijedno od ta tri nije bilo prezime njenog oca. Matično prezime Gašparović ponela je po majci, dok su druga dva prezimena proistekla iz njena dva braka, sa takođe glumcima, Kostom Ilićem i Petrom Hristilićem.
Olga je rođena u vanbračnoj zajednici Francuza Gastona Santa i Marije Gašparović. Oca gotovo da nije upamtila, a sa majkom se u svojoj četrnaestoj godini doselila u Niš – grad svih njenih početaka, kako ga je kasnije nazivala.
Njena pojava u Nišu, pogotovo u godinama koje su sledile, bila je poput hodajućeg zemljotresa. Mlada i lepa, sa izuzetnim talentom za glumu, ples i pesmu, podjednako je budila i divljenje i ljubomoru.
Olga je sa glumom počela u Nišu, ali brzo je prešla u Narodno pozorište u Beogradu, na čijem čelu se tada nalazio Branislav Nušić. Međutim, odatle je još brže otpuštena zbog neslaganja sa ženskim delom ansambla. Tada je nastala anegdota i legenda pretočena u fotografiju nage Olge koja je krasila izlog fotografske radnje Milana Jovanovića smeštene nasred Terazija.
Fotografiju je Jovanović načinio po Olginoj želji i takođe, po njenoj želji za fotografiju je našao najvidljivije mesto. Po jednoj verziji događaja, Olga se na taj korak odlučila zbog ličnog spora sa Nušićem, ipak, prema drugoj i verovatnijoj verziji, to je bio njen odgovor iz revolta prema starijoj glumici Zorki Todosić.
Naime, iskusnija glumica nikako nije podnosila mlađu koleginicu. Bila je javna tajna da je Zorka izdejstvovala da se Olga otusti, a Olga je fotografijom htela da poruči: „Kada me budeš videla, shvatićeš da tvoje vreme prolazi, a da moje tek dolazi.” Tako je nastala prva eksplicitna fotografija u Beogradu i Srbiji, a sve se zbilo 1900, kada je Olga imala tek 20 godina.
Nakon odlaska iz Beograda, glumila je u Skoplju, gde je ponovo sarađivala sa Nušićem, zatim ponovo u Nišu, s tim da je i pre i posle toga bila deo više putujućih pozorišta u Leskovcu, Šapcu, Novom Sadu, Osijeku i u nekoliko gradova BiH.
Za vreme drugog boravka u Nišu, kao punopravna članica Niškog narodnog pozorišta, odnosno tada pozorišta „Sinđelić”, ostvarila je i svoje najznačajnije, pre svega dramske uloge. Između ostalog postala je druga žena na svetu posle Francuskinje Sare Bernar koja je tumačila ulogu Hamleta, po mnogima najzahtevniju mušku ulogu.
Uporedo sa glumom negovala je i svoj ništa manji pevački talenat. Između 1910. i 1930, snimila je 25 gramofinskih ploča, postavši jedna od prvih žena Balkana sa snimljenim nosačima zvuka. Veliku nepravdu doživela je u oba svetska rata, a veliku bol u oba braka. U Beograd po drugi put dolazi stara, iznemogla ali i pomalo zaboravljena. Olga Ilić Hristilić je iza sebe ostavila više od stotinu odigranih velikih uloga, oko 15 režiranih predstava, 25 gramofonskih ploča i napisanu autobiografiju. Preminula je u velikoj bedi u jednom beogradskom staračkom domu pred kraj Drugog svetskog rata, 18. januara 1945, u 65. godini. U svojoj biografiji je napisala:
„I kada prolazim ulicama i čujem gramofonske ploče, zvonki i srebrni glas nekadašnje Olge, zasuzi mi oko, ne od žalosti, nego od sreće, jer ja sam imala prošlost. Imala sam je!
Beše...”