Desant na Drvar i spomen-ploča narodnom heroju
(Фото: лична архива)
U istoriji ratovanja Desant na Drvar 25. maja 1944. godine u vrhu je borbenih dejstava u Drugom svetskom ratu s jasnim ciljem nacista. Dugo je pripreman u najvećoj tajnosti pod šifrom „Konjički skok”. Na dan poletanja svaki nemački vojnik padobranac dobio je sliku buntovnika Tita... Veličanstvena herojstva stanovnika Drvara i boraca Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije osujetila su Hitlerov plan.
U filmu „Desant na Drvar” poseban naglasak stavljen je na herojski otpor nacistima članova Okružnog komiteta SKOJ-a. Svi su položili mlade živote. Proglašeni su za narodne heroje Jugoslavije. Dan pre pogibije, moj brat Sava odmilja Savica Solomun izabran je u 19. godini za sekretara Okružnog komiteta. Rat je prekinuo izučavanje krojačkog zanata u Beogradu, gde je bio kao Privrednikov stipendista. Preporuku za darovitog đaka sa Grmeča napisali su seoski učitelj i pop.
Na Petrovačkoj cesti podno rodnog sela Janjila, u proleće 1945. godine Mićo Rakić (kasnije naš ambasador u Americi) predao je mom ocu Jovanu Orden bratstva-jedinstva. Sa sestrom Dragicom bio sam na toj svečanosti. Te godine kolonizacijom porodica se doselila u Elemir kod Zrenjanina.
Sticajem životnih okolnosti 16 godina, pored ostalih poslova, bavio sam se podizanjem spomenika i spomen-obeležja u Beogradu: Jajinci, Sajmište, pilotima 1941, stradalim Jevrejima, odbrani Beograda 1915, Njegošu, Andriću, Nušiću, Cvijiću, Rigi od Fere, Pašiću, vojvodama junacima u Prvom svetskom ratu... Ukupno 155 spomenika i spomen-obeležja. Napisao sam o tome knjigu (2023) i sam je finansirao. Jedino je Ministarstvo kulture Srbije otkupilo 24 knjige za biblioteke u Srbiji.
Po odlasku u penziju krajem 1998. godine počne da me „grize savest”. E, bre, Špiro, od tri poginula brata nijednom se ne zna grob. Onda su neki dobri ljudi u Elemiru, na prostoru Kaštela (dvorca) bogate porodice Kiš, gradili porodične kuće i uz podršku mesne zajednice ulicu nazvali Savice Solomuna. U Zrenjaninu dobijem njihove uslove i 15. septembra 2015. godine predam molbu s idejnim rešenjem za spomen-ploču. Imao sam nekoliko usmenih razgovora. Bio sam strpljiv i uljudan, a vičan tom poslu. Po zakonima Srbije bili su dužni da mi odgovore, a nisu.
Na promociji knjige o spomenicima 2023. u Pres-centru Udruženja novinara Srbije, profesor Zoran Ivanović, skulptor, autor spomenika Nušiću, Pašiću, Pekiću, Milankoviću u Beogradu, kralju Petru u Zrenjaninu... pokloni mi vrhunski umetnički rad u gipsu. Lik brata Savice rađen je na osnovu jedine slike pronađene u Arhivu Srbije – Privrednikovi stipendisti. Bareljef je odliven u livnici profesora Zorana Kuzmanovića u Smederevu. Svetska, dabome i u Srbiji praksa jeste da se na početku ulice postavlja spomen-ploča, ako ima ko da plati. Ja sam platio. Da se ponižavam novom molbom, nisam želeo. Na početku ulice Savice Solomuna postavićemo spomen-ploču.
Špiro Solomun,
politikolog i publicista
Žarko Solomun,
bratić, stanovnik Elemira