Čemu služe visoki predstavnici u BiH

Nenad Kecmanović

16. 05. 2026. 20:00

(ЕПА/Ф.Д.)

Za­što se vi­so­ki pred­stav­nik u BiH zo­ve „vi­so­ki” ka­da ne po­sto­je „sred­nji” i „ni­ski”? Isti­na, „ni­ski pred­stav­nik” po­sto­ji u žar­go­nu du­ho­vi­tih Sa­raj­li­ja, ko­je ta­ko ti­tu­li­šu svo­je po­li­ti­ča­re ko­ji se na­pad­no „uvla­če” stran­ci­ma. Mo­gu­će ob­ja­šnje­nje atri­bu­ci­je „vi­so­ki” u slu­ča­ju Bo­sne mo­že se ob­ja­sni­ti ti­me da se ma­ski­ra oso­ba naj­ni­žih pro­fe­si­o­nal­nih, po­li­tič­kih i mo­ral­nih per­for­man­si. Sva­ko će od­mah po­mi­sli­ti na Šmi­ta, ali on je sa­mo naj­dra­ma­tič­ni­ja ma­ni­fe­sta­ci­ja iste su­šti­ne. Već je Ve­sten­dorp Bon­ska ovla­šće­nja oce­nio kao su­prot­na Dej­to­nu, ali ih je pr­vi pri­me­nji­vao.

Smi­sao ulo­ge v. p. OHR i v. p. ne mo­že se raz­u­me­ti u kon­tek­stu pret­po­stav­ke da me­đu­na­rod­na za­jed­ni­ca za­i­sta že­li da ne­što re­ši u BiH, ali da se u to­me ne sna­la­zi, da ba­ha­to gre­ši, upor­no po­na­vlja lo­še po­te­ze, da je fru­stri­ra­na ne­u­spe­si­ma, da ne­ma no­ve ide­je... Na­pro­tiv, ključ za ob­ja­šnje­nje tre­ba okre­nu­ti u su­prot­nom sme­ru: cilj joj je za­pra­vo da se ni­šta ne re­ši. Ali za ostva­re­nje ci­lja ni­je do­volj­no pa­siv­no po­sma­tra­nje ka­ko se „ne­slo­žna bo­san­ska ple­me­na” me­đu­sob­no bes­ko­nač­no sva­đa­ju ne­go se me­đu­na­rod­na za­jed­ni­ca mo­ra po­sred­nič­ki uklju­či­ti na te­re­nu kao ak­tiv­ni ge­ne­ra­tor no­vih sva­đa, ne­spo­ra­zu­ma, do­li­va­nja ulja na va­tru, pod­ba­da­nja jed­nih pro­tiv dru­gih, po­vla­če­njem po­te­za ko­ji jed­ne pro­vo­ci­ra­ju, a dru­ge pa­ci­fi­ku­ju. I pri­tom se i tzv. me­đu­na­rod­na za­jed­ni­ca de­li na ulo­ge do­brog i lo­šeg po­li­caj­ca: ka­da EU šti­ti jed­ne, SAD fa­vo­ri­zu­je dru­ge i tre­će, pa on­da za­me­ne ulo­ge. Tek kad se 30 go­di­na tap­ka­nja me­đu­na­rod­ne za­jed­ni­ce u me­stu sa­gle­da iz obr­nu­te per­spek­ti­ve, sve lo­gič­ki do­la­zi na svo­je me­sto, po­sta­je kri­stal­no ja­sno i ukla­pa se u za­o­kru­že­nu pri­ču. Ta­da ne­ma vi­še ni­šta ne­lo­gič­no, glu­po, pro­ma­še­no, ne­do­sled­no. Na­pro­tiv, sve je u funk­ci­ji stva­ra­nja kri­ze, kon­fu­zi­je, ha­o­sa i ne­ma po­tre­be da se pi­ta­mo šta oni u stva­ri ho­će u BiH. Ho­će upra­vo to što i ra­de: da bo­san­ski lo­nac krč­ka na ti­hoj va­tri, a da ne pro­klju­ča u no­vi gra­đan­ski rat, ba­rem do da­ljeg, kad im za­tre­ba da po­kre­nu lan­ča­ne re­gi­o­nal­ne i ši­re su­ko­be. U me­đu­vre­me­nu, u Bo­sni su in­sta­li­ra­ni ci­vil­ni upra­vi­te­lji i, za ne daj bo­že, sta­ci­o­ni­ra­ni na­o­ru­ža­ni stra­ža­ri pod ra­znim ime­ni­ma ko­ji ču­va­ju mir i sta­bil­nost kad oni ima­ju va­žni­ja po­sla na dru­gom me­stu. Me­nja­ju ime­na Eufor, Sfor, Ifor itd. da bi se stvo­rio uti­sak ne­ke di­na­mi­ke i pro­me­na, čak na­pret­ka, iako su sve to is­po­sta­ve NA­TO-a.

I, ge­ne­ral­no, to ni­je stag­nant­no sta­nje mo­čva­re u ko­joj se ni­šta ne po­me­ra i pred­sta­vlja več­no vra­ća­nje istog, iz kri­ze u kri­zu, jer od­no­si se i te ka­ko me­nja­ju, ali sve na­go­re. Rat­na uza­jam­na et­nič­ka či­šće­nja stvo­ri­la su tri na­ci­o­nal­no ho­mo­ge­ne te­ri­to­ri­je, Dej­ton ih je ve­ri­fi­ko­vao unu­tra­šnjom po­de­lom na en­ti­te­te i kan­to­ne i svi su ga pot­pi­sa­li, stvo­re­ni su Ustav i do­ma­će de­mo­krat­ske in­sti­tu­ci­je, ali ni­je to bi­lo traj­no sta­nje ko­je su hte­li u Bo­sni. Za­to je ulo­ga v. p. po anek­su 10 sa­mo kon­sul­ta­tiv­na, Bon­skim ovla­šće­nji­ma pre­tvo­re­na u dik­ta­tor­sku, a Ustav­ni sud sta­vljen pod nje­go­vu pa­tro­na­žu uz po­moć ino­stra­nih su­di­ja. Elem, do­ma­ća de­mo­kra­ti­ja za­me­nje­na je ino­stra­nom dik­ta­tu­rom, jer BiH bez nje ne mo­že da op­sta­ne. Kra­tak je put od po­dr­ške im­ple­men­ta­ci­ji (Bilt), pre­ko pro­tek­to­ra­ta (Ve­sten­dorp), dik­ta­tu­re (Pe­trič, Eš­da­un) i pre­da­ha (Švarc Ši­ling, Laj­čak, In­cko) do ti­ra­ni­je (Šmit).

Pra­te­ći ele­ment te igre na je­dan gol je ogro­man no­vac za mi­to i ko­rup­ci­ju. Tre­ba pla­ti­ti prav­ni žon­gle­raj ten­den­ci­o­znog, is­kri­vlje­nog, zlo­na­mer­nog ili di­rekt­no la­žnog in­ter­pre­ti­ra­nja po­je­di­nih od­re­da­ba Dej­to­na. Va­lja ta­ko­đe raz­ne spe­ci­jal­ne iza­sla­ni­ke, me­di­ja­to­re, iz­ve­sti­o­ce, eks­klu­ziv­nim ho­no­ra­ri­ma, dnev­ni­ca­ma i put­nim tro­ško­vi­ma do­bro pod­ma­za­ti da la­žu. A tek sku­pa lo­bi­ra­nja u Kon­gre­su SAD, za­ku­plji­va­nje pro­sto­ra ili mi­nu­ta u glo­bal­nim me­di­ji­ma. Ogrom­ne pa­re sli­va­ju se ne­gde ta­mo, a ma­lo će to­ga pro­me­ni­ti ov­de. „Sku­pi­te mi­li­jar­du do­la­ra i ku­pi­te sa­mo­stal­nost!”, pri­vat­no su sa­ve­to­va­li Do­di­ka. Ta­ko su Ko­so­vu pri­zna­li se­ce­si­ju, ta­ko su Mu­sli­ma­ni po­be­di­li u me­dij­skom ra­tu. Po­seb­no de­pri­mi­ra kad vam u po­ve­re­nju ka­žu da ste sve u pra­vu, ali da su do­šli da pre­ne­su stav svo­jih vla­da.

Ka­ko se pre­ma to­me po­sta­vi­ti? Neo­p­hod­ni unu­tra­šnji ko­re­lat te ma­ni­pu­la­ci­je je­ste da lo­kal­ni na­ro­di ne shva­te da oni ma­gar­če sve stra­ne u su­ko­bu, od­no­sno da po­ve­ru­ju da oni svi­ma po­ma­žu. A sve se svo­di na to da vas oni pri­vre­me­no iz­mi­re da bi vas sve traj­no za­va­di­li i za­ja­ha­li. Ma­sken­bal po­či­nje ta­ko što vam po­nu­de do­bre po­sred­nič­ke uslu­ge i ar­bi­tra­žu u lo­kal­nom su­ko­bu. Ako im na po­sred­nič­ku po­nu­du ka­že­te: „Hva­la, ne!”, on­da će se po­tru­di­ti da se sva­đa za­kr­vi, da bi mo­gli da ka­žu da ci­vi­li­zo­va­ni svet ne mo­že do­zvo­li­ti da se gi­ne i ru­ši pred nji­ho­vim oči­ma. Za­tim lo­kal­ne po­bed­ni­ke bom­bar­du­ju da bi po­bed­ni­ci bi­li oni, uve­du pri­nud­nu upra­vu i na­pla­te tro­ško­ve ob­no­ve i re­kon­struk­ci­je, što se pre­tva­ra u du­žnič­ko rop­stvo. Npr. po­vo­dom in­ter­ven­ci­je u Ira­ku, Ame­ri su for­mi­ra­li svo­je­vr­sno ak­ci­o­nar­sko dru­štvo za rat i mir. Ko­li­ko ko­ja ze­mlja do­pri­ne­se in­va­zi­ji na ovu ze­mlju, to­li­ko će po­sle ra­ta do­bi­ti gra­đe­vin­skih i dru­gih po­slo­va za pre­po­rod i de­ce­ni­ja­ma ih na­pla­ći­va­ti u naf­ti po sim­bo­lič­noj ce­ni. Ka­da žr­tva shva­ti, već je za­pa­la u du­žnič­ko rop­stvo, a po­ku­šaj bi­lo ka­kve pro­me­ne od­no­sa sa­pli­će se o me­đu­na­rod­ne ugo­vo­re sta­ri­je od do­ma­ćeg za­ko­no­dav­stva.

Tre­ba li od­go­vor sa te­re­na u BiH da bu­de fa­ta­li­stič­ki: „Bi­će nam ta­ko ka­ko je, od­no­sno, ka­ko oni ho­će.” Ne! To­me su sklo­ni Mu­sli­ma­ni i Hr­va­ti, ge­ne­ra­ci­ja­ma na­vi­kli da nji­ma upra­vlja­ju im­pe­ri­je, a tih se ko­lek­tiv­nih na­vi­ka te­ško oslo­ba­đa­ju, ka­ko pi­še pro­fe­sor Dra­žen Pe­har, Hr­vat i iz Mo­sta­ra, u iz­vr­snoj knji­zi „Vi­so­ki pred­stav­nik – pet po­gla­vlja jed­nog skan­da­la”, Izet­be­go­vić je opet me­ni pri­čao: „Na­bu­si­tog Tuđ­ma­na iz­be­ga­vam da vi­dim i lak­še mi je da se do­go­vo­rim s Gen­še­rom, a Hr­vat­sku iona­ko u sve­mu kon­tro­li­še Ne­mač­ka, dok „onog va­šeg Slo­bu ne mo­že ni Mu­ha­med pej­gam­ber!” „Ko­lo­ni­jal­na svest i ser­vil­nost du­bo­ko su uko­re­nje­ni na ovim pro­sto­ri­ma, ali mno­go iz­ra­že­ni­ji u Hr­vat­skoj i Fe­de­ra­ci­ji BiH ne­go u Sr­bi­ji i Srp­skoj”, sma­tra Pe­har. Sr­bi je­su dru­ga­či­ji, di­žu ustan­ke, bu­ne se, a on­da se pi­ta­ju da li je vre­de­lo to­li­kih žr­ta­va ili je tre­ba­lo sa­če­ka­ti da se od­no­si iz­me­đu ve­li­kih pro­me­ne. Ka­ra­đor­đe ili Mi­loš kao uzor?! Slo­ba je ubi­jen u za­tvo­ru, Rat­ko umi­re, Ra­do­van do­ži­vot­no ro­bi­ja, a za Fra­nju i Ali­ju je „za­ka­sni­la” već na­pi­sa­na op­tu­žni­ca. Sr­bi re­me­te igru slu­ge i go­spo­da­ra i za­to su za stran­ce de­žur­ni re­me­ti­lac mi­ra i sta­bil­no­sti. Pr­vi svet­ski rat iza­zvao je aten­tat Sa­ra­je­vu, a kao, Dru­gi – po­ni­šte­nje Troj­nog pak­ta u Be­o­gra­du, dok su Austro­u­gar­ska i Ne­mač­ka, jel­da, mo­ra­le da se bra­ne od srp­skog ot­po­ra. Mo­že­te u svo­joj ze­mlji da sme­ni­te ko­o­pe­ra­tiv­nu vlast, ali no­va, da bi je pri­zna­li, mo­ra da pri­hva­ti ra­ni­je i me­đu­na­rod­ne oba­ve­ze i uđe u no­ve. Dža­ba bi­ste kre­či­li.

Iako po­ne­kad i po­ne­ko va­žan iz sve­ta iz­ja­vi da me­đu­na­rod­na za­jed­ni­ca ne mo­že osta­ti več­no u BiH, to­kom tri de­ce­ni­je ni­su baš po­ka­za­li ne­str­plje­nje da odu, iako je dej­ton­ski rok od 10 go­di­na već tro­stru­ko pre­ko­ra­čen. Kna­us i Mar­tin opi­sa­li su Eš­da­u­na kao vi­ce­kra­lja bri­tan­ske kru­ne i ko­lo­ni­jal­noj Kal­ku­ti. Pa­hor je pi­tao čla­no­ve Pred­sed­ni­štva BiH: „Da li že­li­te da se po­de­li­te u tri dr­ža­ve?” Na­kon 20 go­di­na bi­la je za­po­če­ta ras­pra­va o uki­da­nju Bon­skih ovla­šće­nja i dis­lo­ka­ci­ji OHR-a u Beč, ali je za­vr­še­na sa 5+2 uslo­va da stran­ci odu, od ko­jih je je­dan da će OHR od­lu­či­ti ka­da su is­pu­nje­ni, što zna­či – ni­kad. Na­do­mak 30. go­di­šnji­ce Dej­to­na, Do­dik je kre­nuo u ofan­zi­vu pro­tiv OHR-a, kon­kret­no pro­tiv iona­ko ne­re­gu­lar­nog v. p. Šmi­ta, po­ni­šta­va­ju­ći sve nje­go­ve od­lu­ke pro­tiv Srp­ske do, naj­zad, za­bra­ne da kro­či u „ma­nji en­ti­tet”. Osla­nja­ju­ći se na po­dr­šku Pu­ti­na i svog do­la­ze­ćeg fa­vo­ri­ta Tram­pa, te pri­ja­te­lja Or­ba­na, Do­dik se, bi­će, pri­se­tio pro­ce­ne Ti­mo­ti­ja Le­sa da je to­kom pr­vog Tram­po­vog man­da­ta Srp­ska pro­pu­sti­la da se osa­mo­sta­li, ali da će još bi­ti pri­li­ka. Da li je ose­tio taj dru­gi mo­men­tum za osa­mo­sta­lje­nje? Do­dik je spu­šte­nog gar­da na­pao na Šmi­ta di­rek­ti­ma i aper­ka­ti­ma, a on­da šam­pi­on­ski eski­vi­rao opa­san uda­rac ko­ji je pre­tio nok­da­u­nom.

La­žni v. p. se po­sle za­ma­ha u pra­zno za­te­tu­rao i po­li­tič­ki stro­po­štao, te je po­sle vi­še po­ku­ša­ja Mer­ca da ga pri­dig­ne, su­di­ja Tramp po­čeo da mu bro­ji do 10 i kan­ce­lar je mo­rao da ba­ci pe­škir u ring. Do­dik se i bez dr­žav­ne funk­ci­je vra­tio oja­čan u meč, ska­če dig­nu­tih ru­ku na dru­gom kra­ju rin­ga, spre­man da na­sta­vi bor­bu. Ali, glo­bal­ni me­na­dže­ri na­me­šta­nja me­če­va već spre­ma­ju no­vog re­gu­lar­nog v. p. Ako taj bu­de po anek­su 10, bi­će Do­di­kov po­en za Srp­sku, ako pak za­dr­ži Bon­ska ovla­šće­nja, on­da nas sa­mo po­no­vo vr­te ukrug.

Do­di­ka go­ne za­to što se bo­ri za sa­mo­stal­nost i za­gle­dan je u Sr­bi­ju, a 98 od­sto Sr­ba u BiH su još na ple­bi­sci­tu u no­vem­bru 1991. od­lu­či­li da osta­nu s njom.

*Pro­fe­sor

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek uređivačku politiku lista