Putinova poseta Siju u ogledalu Trampove
Фото ЕПА
Svega četiri dana nakon što je iz Pekinga otputovao Donald Tramp, u posetu Si Đinpingu dolazi Vladimir Putin. Od dvodnevne posete ruskog predsednika Kini koja počinje danas Moskva ima „ozbiljna očekivanja”, poručuju iz Kremlja, a gotovo je izvesno da će rezultati ovog razgovora biti upoređivani sa onima koji su proistekli iz susreta predsednika Sjedinjenih Država sa kineskim liderom.
Kremlj je saopštio da Putin i Si planiraju da „dodatno ojačaju sveobuhvatno partnerstvo i stratešku saradnju” između Moskve i Pekinga.
Govoreći na konferenciji za novinare, portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da se očekuje da će biti razmotrena sva pitanja ekonomske agende odnosa Moskve i Pekinga.
„Odnosi između Rusije i Kine su veoma raznovrsni”, rekao je Peskov i dodao da se saradnja proteže dalje od trgovine i ekonomije na medicinu, kulturu i obrazovanje.
Si je, prema pisanju kineskih medija, poručio da se bilateralna saradnja između Rusije i Kine „kontinuirano produbljivala i učvršćivala” i podsetio da se ove godine obeležava 30 godina strateškog partnerstva dve zemlje.
Posebno se naglašava činjenica da su Kina i Rusija trenutno glavni motori globalnog razvoja, bilo pojedinačno, bilo kroz ekonomsku saradnju u okvirima BRIKS-a.
Tas je preneo da je poseta tempirana kako bi se obeležila 25. godišnjica potpisivanja Ugovora o dobrosusedstvu i prijateljskoj saradnji, ključnog sporazuma između Moskve i Pekinga potpisanog 2001. godine. Putin i Si su se sastali više od 40 puta, što daleko nadmašuje Sijeve susrete sa zapadnim liderima.
Prvo što pada u oči je činjenica da će predstojeći razgovor u Pekingu svakako dodirnuti mnoga od pitanja pokrenutih tokom Trampove posete. Ruski predsednik imao je sa Trampom takođe česte i temeljite razgovore o glavnim globalnim problemima i verovatno će od Sija saznati i neke detalje iz njegovog susreta sa američkim predsednikom, a koji do sada nisu procurili u javnost. Jer treba istaći da su rusko-kineski odnosi daleko razvijeniji od onih sa zapadnom silom, posebno nakon rasplamsavanja sukoba u Ukrajini.
Ipak, u prvi plan je u proteklim godinama izbilo i strateško zbližavanje na bezbednosnom planu. Pogotovo nakon što je Rusija pokrenula tzv. specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini. Ovo je na neki način zaustavilo zemlje Evropske unije u njihovom globalnom dokazivanju, što se posebno odrazilo na ekonomskom planu. Podsetimo, Evropa je već neko vreme jedan od najvećih potrošača kineskih proizvoda, i u velikoj meri zavisi od komunikacije sa dalekoistočnim partnerom. Istovremeno, Rusija je u relativno kratkom roku i zahvaljujući svom otvaranju prema Istoku, u ne tako maloj meri postala strateški važna za taj deo sveta koji, prema svim procenama, ima šansu da u najskorijoj budućnosti postane okosnica svetske ekonomije.
Naravno, na relaciji Moskva–Peking postoje i sporne tačke. Među najvažnijima svakako je – neravnoteža moći. Naime, Kina je ekonomski mnogo jača od Rusije. Njena privreda je višestruko veća, a tehnološki i industrijski napredak brži. U Rusiji postoji izvesna bojazan da bi se vremenom mogla pretvoriti u „mlađeg partnera” Kine, posebno usled zapadnih sankcija koje su Moskvu jače okrenule Pekingu.
Takođe, zemlje centralne Azije, kao što su Kazahstan, Kirgizija i Uzbekistan, koje su tradicionalno bile u ruskoj sferi uticaja, sada se okreću Kini kao partneru kroz inicijativu „Pojas i put”. Rusija tu vidi postepeno slabljenje svog uticaja. Takođe, ruski Daleki istok i Sibir su ogromni, ali slabo naseljeni. Sa druge strane, severne kineske provincije imaju mnogo više stanovnika i snažnu ekonomiju. U dalekoistočnim delovima evro-azijske države, u saglasnosti sa Moskvom, već niču kineska naselja, grade se privredni objekti, pristiže radna snaga… odvija se svakodnevni život.
Podsetimo, iako su odnosi dve velike zemlje danas bliski, nisu uvek bili takvi. Tokom hladnog rata došlo je do velikog sukoba između SSSR-a i Kine, poznatog kao kinesko-sovjetski raskol šezdesetih godina. Bilo je čak i oružanih pograničnih sukoba 1969. oko reke Usuri.
Današnje Rusija i Kina, dugoročno gledano, imaju različite interese. Rusija želi da ostane velika vojna i geopolitička sila, dok Kina teži globalnom ekonomskom i tehnološkom liderstvu. Peking izbegava da bude suviše vezan za ruske konflikte, jer mu je važna trgovina sa celim svetom, uključujući Evropu i mnoge azijske zemlje. Treba imati u vidu da Rusija prodaje Kini naftu i gas, ali dalekoistočni džin kao veći kupac često ima jaču pregovaračku poziciju.
Ipak, ono što vezuje dve velike zemlje svakako je suprotstavljanje globalnoj dominaciji SAD. Tu je i saradnja u okvirima već pomenutog BRIKS-a, jačanje multipolarnog sveta, vojna saradnja... Mnogi stoga odnos dve velike sile često opisuju kao „strateško partnerstvo iz interesa”, a ne kao klasičan savez poput NATO-a.