Ja­za­vac pred su­dom

Vladimir Vuletić

20. 05. 2026. 19:00

Ни­је фи­ло­зоф­ски ћу­та­ти – тран­спа­рент на згра­ди Фи­ло­зоф­ског фа­кул­те­та у Бе­о­гра­ду Фото М. Спасојевић

Po­če­lo je! Na Fi­lo­zof­skom fa­kul­te­tu po­kre­nu­ta je ini­ci­ja­ti­va za utvr­đi­va­nje po­vre­de Ko­dek­sa pro­fe­si­o­nal­ne eti­ke. Taj ko­deks ne­dvo­smi­sle­no šti­ti na­če­lo od­go­vor­no­sti, a neo­d­go­vor­nim po­na­ša­njem ozna­ča­va: „Ne­sa­ve­sno upra­vlja­nje po­slo­vi­ma, re­sur­si­ma i imo­vi­nom Uni­ver­zi­te­ta i one­mo­gu­ća­va­nje … (nji­ho­vog) ko­ri­šće­nja od stra­ne dru­gih čla­no­va; Upo­tre­bu imo­vi­ne uni­ver­zi­te­ta za … po­li­tič­ke … i dru­ge van­na­uč­ne svr­he bez po­seb­nog odo­bre­nja u skla­du sa za­ko­nom; Ko­ri­šće­nje ime­na i obe­lež­ja Uni­ver­zi­te­ta u pri­vat­ne ko­mer­ci­jal­ne ili ne­ko­mer­ci­jal­ne po­tre­be ka­ko bi se stvo­rio uti­sak da iza ostva­ri­va­nja tih po­tre­ba sto­ji Uni­ver­zi­tet.” 
U ini­ci­ja­ti­vi se po­seb­no is­ti­če i na vi­še me­sta po­mi­nje za­šti­ta do­sto­jan­stva i ugle­da fa­kul­te­ta i Uni­ver­zi­te­ta u ce­li­ni. Ma­da na­iz­gled ne­mer­lji­ve, te vred­no­sti se mo­gu em­pi­rij­ski iz­me­ri­ti, na pri­mer, sma­nje­njem bro­ja za­in­te­re­so­va­nih za upis na fa­kul­tet.

Po­seb­no ohra­bru­je što se ini­ci­ja­ti­va po­kre­će „s ci­ljem do­sled­ne pri­me­ne Ko­dek­sa”, što iz­me­đu osta­log pod­ra­zu­me­va pra­vo „na slo­bo­du iz­ra­ža­va­nja, uklju­ču­ju­ći na­stu­pe pred pu­bli­kom u sred­stvi­ma jav­ne ko­mu­ni­ka­ci­je”, slo­bo­du čla­no­va aka­dem­ske za­jed­ni­ce da „bra­ne isti­nu”, kao i za­bra­nu sva­kog ob­li­ka dis­kri­mi­na­ci­je na Uni­ver­zi­te­tu po osno­vu, iz­me­đu osta­log, „po­li­tič­kog i dru­gog uve­re­nja”.
Dru­gim re­či­ma, da je Ko­deks do­sled­no po­što­van, ne bi ni bi­lo blo­ka­de Fi­lo­zof­skog fa­kul­te­ta, ko­ja je, da pod­se­ti­mo, po­če­la na ini­ci­ja­ti­vu upra­ve fa­kul­te­ta. Ne bi sto­ti­ne, pa i hi­lja­de stu­de­na­ta, du­že od po­la go­di­ne osta­le us­kra­će­ne za re­a­li­za­ci­ju ži­vot­nih šan­si kao što su sti­ca­nje di­plo­me, za­po­sle­nje, po­la­ga­nje is­pi­ta, od­la­zak na stu­dij­ske bo­rav­ke... Ne bi ro­di­te­lji de­ce iz unu­tra­šnjo­sti uza­lud­no pla­ća­li sku­pe sta­na­ri­ne.

To je ono što se mo­že iz­me­ri­ti, ali ne bi, na­ža­lost, bi­lo ni ne­mer­lji­vih i ne­na­dok­na­di­vih gu­bi­ta­ka usled tra­ge­di­je ko­ja se do­go­di­la na Fi­lo­zof­skom fa­kul­te­tu. Ne bi u da­tim okol­no­sti­ma stu­den­ti i na­stav­ni­ci go­to­vo 48 sa­ti osta­li pre­pu­šte­ni sa­mi se­bi i us­kra­će­ni za ele­men­tar­nu in­for­ma­ci­ju o tra­ge­di­ji, a o psi­ho­lo­škoj po­dr­šci u tra­u­ma­tič­noj si­tu­a­ci­ji da ne go­vo­ri­mo. 
Ali sa­da je sve­mu to­me kraj. Gru­pa na­stav­ni­ka Fi­lo­zof­skog fa­kul­te­ta po­kre­nu­la je ini­ci­ja­ti­vu za za­šti­tu mo­ral­nih na­če­la, ko­ja je, na­vod­no, pre­kr­šio je­dan od na­stav­ni­ka ko­ji je o sve­mu na­ve­de­nom me­se­ci­ma oba­ve­šta­vao jav­nost. Uve­re­ni da se na­kon osu­de vi­še ne­će usu­di­ti da pro­go­vo­ri, po­kre­nu­li su ini­ci­ja­ti­vu ko­ja bi tre­ba­lo da obe­le­ži i mo­ral­no dis­kre­di­tu­je ne­po­ćud­ni­ka. Do­tič­ni je, na­vo­di se u op­tu­žni­ci, „po­grd­nim i uvre­dlji­vim iz­ra­zi­ma (bu­da­le­ti­na!) po­ni­zio, de­hu­ma­ni­zo­vao (!) i iz­vr­šio sim­bo­lič­ko na­si­lje (!) nad čla­no­vi­ma aka­dem­ske za­jed­ni­ce”, a da stvar bu­de go­ra i mo­žda pod­lo­žna kri­vič­nom go­nje­nju, „upu­tio dru­go li­ce na čin sa­mo­u­bi­stva” ta­ko što je iz­ja­vio „da sam na nje­go­vom (de­ka­no­vom) me­stu, oti­šao bih na pe­ti sprat i sko­čio”. Da stvar pre­va­zi­la­zi lič­ni okvir sve­do­či za­klju­čak da su te re­či „du­bo­ko uz­ne­mi­ri­le aka­dem­sku i ši­ru jav­nost”. 
Pro­nic­lji­vi či­ta­lac već je za­klju­čio ko je ne­po­ćud­nik. Za­to ću, mi­mo obi­ča­ja, ovu pri­ču na­sta­vi­ti u pr­vom li­cu. Ne znam u či­je ime ini­ci­ja­to­ri go­vo­re, ali ve­ru­jem da je aka­dem­ska i ši­ra jav­nost bi­la, pre sve­ga, du­bo­ko uz­ne­mi­re­na tra­gič­nim slu­ča­jem, a ne re­či­ma ko­je sam, na­vod­no, iz­go­vo­rio i ko­je bih u da­tom kon­tek­stu po­no­vo iz­go­vo­rio jer pred­sta­vlja­ju iz­raz mog, i ne sa­mo mog ha­bi­tu­sa. Na­i­me, ka­da se do­go­di ne­po­pra­vlji­va tra­ge­di­ja ko­joj su ne­ho­tič­no ili neo­d­go­vor­nim po­na­ša­njem do­pri­ne­li, lju­di mo­jih so­ci­jal­nih, kul­tur­nih i mo­ral­nih uve­re­nja obič­no ka­žu: A šta mi dru­go osta­je ne­go da me ne­ma? Te­ško je po­ve­ro­va­ti da bi slič­ne re­či mo­gle da upu­te bi­lo ko­ga na sa­mo­u­bi­stvo, osim ako ni­je reč o pot­pu­noj bu­da­le­ti­ni (u smi­slu, idi­o­tu). I da za­vr­šim upra­vo tim iz­ra­zom (a ne iz­ra­zi­ma, ka­ko ten­den­ci­o­zno sto­ji u op­tu­žni­ci), ko­ji sam – pre­ma pi­sa­nju ta­blo­i­da na ko­ji se uče­ni skup ini­ci­ja­to­ra po­zi­va – upo­tre­bio.

Go­to­vo sam si­gu­ran da sam u sta­nju šo­ka upo­tre­bio ne­ki mno­go te­ži iz­raz, jer reč bu­da­le­ti­ne obič­no ko­ri­stim kad mi­slim na na­iv­ne i ne­pro­mi­šlje­ne oso­be, a na osno­vu do­sa­da­šnjeg po­na­ša­nja uve­ren sam da Si­na­ni i Đo­kić ni­su ni­ma­lo na­iv­ni ili ne­pro­mi­šlje­ni. 
Isto bi se mo­glo re­ći i za gru­pu sa­mo­zva­nih mo­ral­nih stra­ža­ra ko­ji, na na­čin ka­rak­te­ri­sti­čan za aka­dem­ske li­ce­me­re, po­ku­ša­va­ju da po­stig­nu isto ono što nji­ho­vi pan­da­ni na dru­štve­nim mre­ža­ma po­ku­ša­va­ju ši­re­njem bru­tal­nih i la­ko opo­vr­glji­vih la­ži o me­ni, mom imov­nom sta­nju (vi­la na De­di­nju i u Bo­ki), na­vod­noj stra­nač­koj pri­pad­no­sti i ide­o­lo­škom opre­de­lje­nju (kle­ro­fa­ši­sta), a ni­je po­šte­đe­na ni mo­ja po­ro­di­ca (pa se mo­ja su­pru­ga ozna­ča­va kao kri­mi­na­lac). Za­ni­mlji­vo je da se sve ove „ini­ci­ja­ti­ve” de­ša­va­ju u isto vre­me, a sli­čan i sin­hro­ni­zo­van ru­ko­pis mo­že se pre­po­zna­ti i na dru­gim me­sti­ma.

S tim u ve­zi, te­ško je ne po­sum­nja­ti da se ti­me ostva­ru­je jav­no iz­ne­ta pret­nja ko­ju je de­kan Si­na­ni, pre vi­še od go­di­nu da­na na sed­ni­ci NNV, iz­neo re­či­ma da će se ob­ra­ču­na­ti sa mnom na svoj na­čin. Uosta­lom, ista ova kli­ka po­ku­ša­la je da mi us­kra­ti za­kon­sko pra­vo na do­dat­ni an­ga­žman na dru­goj vi­so­ko­škol­skoj usta­no­vi. 
Da ne bih, ka­ko ka­žu, uru­ša­vao ugled fa­kul­te­ta, u oba­ve­zi sam da ka­žem da ovu be­stid­nu ini­ci­ja­ti­vu ni­je po­kre­nu­la ve­ći­na na­stav­ni­ka. Za­pra­vo, reč je o 45 per­so­na ko­je su se is­ta­kle to­kom blo­ka­da, pod­sti­ču­ći na raz­ne na­či­ne stu­den­te u blo­ka­di da iz­dr­že u bor­bi sve dok ni­su bi­li ugro­že­ni nji­ho­vi ma­te­ri­jal­ni in­te­re­si. To je, me­đu­tim, ma­nje va­žno, jer da je i svih 300 na­stav­ni­ka, plus još 220 sa­rad­ni­ka u na­sta­vi, pot­pi­sa­lo ovu ini­ci­ja­ti­vu, to ni­šta ne bi pro­me­ni­lo. I da­lje bih tvr­dio: Ipak se okre­će!
Ja­sno je da oni ko­ji su naj­od­go­vor­ni­ji za be­smi­sle­nu blo­ka­du fa­kul­te­ta sa­da po­ku­ša­va­ju da pa­žnju aka­dem­ske i ši­re jav­no­sti pre­u­sme­re sa svo­je od­go­vor­no­sti na iz­mi­šlje­na pi­ta­nja na­vod­ne ugro­že­no­sti auto­no­mi­je uni­ver­zi­te­ta i na pro­go­ne onih ko­ji ni­su ću­ta­li ni dok je de­kan sil­ni is­pred NNV pod­vri­ski­vao: Pum­paj! Pum­paj! Oni ko­ji su ga po­dr­ža­va­li sa­da po­ku­ša­va­ju da ga za­šti­te is­ti­ču­ći se kao mo­ral­ni štit jer im ilu­zi­ja o sop­stve­noj mo­ral­noj uz­vi­še­no­sti da­je oprav­da­nje za ulo­gu in­kvi­zi­to­ra. Po­red to­ga, uve­re­ni u svo­ju in­te­lek­tu­al­nu su­per­i­or­nost ne mo­gu da se su­o­če s či­nje­ni­com da je pro­past pre­vrat­nič­ke za­mi­sli pro­iz­vod gre­ške u idej­nom pro­jek­tu, pa žr­tve­nog jar­ca tra­že u po­je­din­ci­ma ko­ji su od po­čet­ka bi­li sve­sni glu­po­sti ko­lek­tiv­nog uma. Ali taj ko­lek­tiv­ni in­kvi­zi­tor­ski um ne sa­mo da je do­ka­za­no za­kr­žljao, ne­go je i po­re­me­ćen, jer, na pri­mer, za uz­ne­mi­re­nost jav­no­sti kri­vi na­knad­na tu­ma­če­nja, a ne pro­pu­ste ko­ji su do­ve­li do tra­ge­di­je i sa­mu tra­ge­di­ju. Naj­zad, ali ne ma­nje bit­no, ove mo­ral­ne gro­ma­de ta­ko po­ku­ša­va­ju da pri­kri­ju svo­ja po­sr­nu­ća i sa­pli­ta­nja o bez­ma­lo sva­ki član Ko­dek­sa. No, upra­vo za­to za­slu­žu­ju da se o nji­ma ne­što vi­še ka­že i po­je­di­nač­no, ali o to­me op­šir­ni­je u na­red­noj ko­lum­ni.
Na­sta­vi­će se… 
*Pro­fe­sor na Fi­lo­zof­skom fa­kul­te­tu u Be­o­gra­du

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista