Da li je Gren­land „slam­ka spa­sa" za predsednika Sjedinjenih Država

Slobodan Samardžija

22. 05. 2026. 15:15

Џеф Ландри у разговору са домаћинима у Нуку ( Фото/ EPA/Christian Klindt)

Slo­bo­dan Sa­mar­dži­ja

Ži­te­lji Gren­lan­da ne že­le da nji­ho­va ze­mlja po­sta­ne 51. čla­ni­ca SAD, ali raz­u­me­ju že­lju Ame­ri­ka­na­ca da na ta­mo­šnjem tlu iz­gra­de ve­li­ku voj­nu ba­zu, stav je po­li­ti­ča­ra sa naj­ve­ćeg ostr­va na sve­tu. Na­i­me, ta­mo ni­su ne­volj­ni da na svo­joj te­ri­to­ri­ji ugo­ste ko­li­ko god bu­de po­treb­no ame­rič­kih voj­ni­ka. Uosta­lom, hi­lja­de njih bi­lo je sme­šte­no na ovom tlu u vre­me Dru­gog svet­skog, pa i ka­sni­jeg hlad­nog ra­ta. Okol­no­sti su se u me­đu­vre­me­nu pro­me­ni­le, Ame­ri­kan­ci su se po­vu­kli za­tvo­riv­ši sve svo­je ba­ze sem jed­ne – „Pi­tu­fik”.

Pod­se­ti­mo, Gren­land je sme­šten iz­me­đu Se­ver­nog le­de­nog mo­ra i Atlant­skog oke­a­na, se­ve­ro­i­stoč­no od Ka­na­de, a nje­gov ve­ći deo je kon­stant­no pre­kri­ven le­de­nim po­kri­va­čem. Stra­te­ški je na va­žnom me­stu iz­me­đu Evro­pe i Ame­ri­ke, po­seb­no ima­ju­ći u vi­du pro­ces ota­pa­nja le­de­nih po­vr­ši­na na se­ve­ru na­še pla­ne­te i otva­ra­nja no­vih plov­nih pu­te­va.

Broj sta­nov­ni­ka je­dva da pre­la­zi 57.000 du­ša, ve­ći­nom Inu­i­ta i Da­na­ca. Gren­land je bo­gat pri­rod­nim re­sur­si­ma i po­go­dan za raz­me­šta­nje ra­ket­ne od­bra­ne. Va­lja do­da­ti i da ovo ostr­vo de­lu­je kao auto­nom­na te­ri­to­ri­ja u okvi­ri­ma Dan­ske, pre­ko ko­je je ob­u­hva­će­no od­bram­be­nim si­ste­mom NA­TO-a.

Že­lja Ame­ri­ka­na­ca da se ov­de čvr­šće ušan­če, ja­sno is­tak­nu­ta kroz ne ta­ko dav­ne iz­ja­ve Do­nal­da Tram­pa, uka­zu­ju sva­ka­ko na to da u Pen­ta­go­nu ubr­za­no tra­že kon­kret­ne raz­lo­ge za svo­je de­lo­va­nje. Ne­dav­na po­se­ta pr­vog čo­ve­ka SAD Pe­kin­gu ta­ko­đe je bi­la u funk­ci­ji „opi­pa­va­nja pul­sa naj­moć­ni­jih glo­bal­nih igra­ča”, po­seb­no onih pro­tiv ko­jih u Va­šing­to­nu ne­ma­ju ta­ko ja­ke adu­te kao što ih ima­ju u slu­ča­ju evrop­skog kon­ti­nen­ta, Bli­skog is­to­ka, Sred­nje i Ju­žne Ame­ri­ke…

Upra­vo sto­ga ov­de pa­žlji­vo pra­te šta o se­ver­nim plov­nim pu­te­vi­ma raz­mi­šlja­ju u Mo­skvi, ali i ne sa­mo ta­mo. Po­seb­no ka­da je reč o ar­hi­pe­la­gu Sval­bar­du i Oland­skim ostr­vi­ma, sme­šte­nim na se­ve­ru Evro­pe, a ko­ji ta­ko­đe ima­ju spe­ci­fi­čan me­đu­na­rod­ni sta­tus. I ove te­ri­to­ri­je, po­put Gren­lan­da, od ve­li­kog su zna­ča­ja za kon­tro­lu po­mor­skih pu­te­va zbog svog stra­te­škog po­lo­ža­ja.

To je i na­ve­lo Do­nal­da Tram­pa da u Nu­uk upu­ti se­na­to­ra Dže­fa Lan­dri­ja ko­ji se sa­stao sa ta­mo­šnjim pre­mi­je­rom Jen­som-Fre­de­ri­kom Nil­se­nom, a za­tim pri­su­stvo­vao po­slov­nom fo­ru­mu „Bu­duć­nost Gren­lan­da”, ko­ji je ugo­stio i evrop­skog ko­me­sa­ra Jo­ze­fa Si­ke­lu i de­vet zva­nič­ni­ka EU, kao i bri­tan­ske, ka­nad­ske, dan­ske, fran­cu­ske, ne­mač­ke, island­ske i le­ton­ske di­plo­ma­te. Nil­sen je go­sti­ma ja­sno sta­vio do zna­nja da se u sta­tu­su Gren­lan­da ni­šta ne me­nja i da je „cr­ve­na li­ni­ja” po tom pi­ta­nju ja­sno od­re­đe­na.

Do­nald Tramp je ne­dav­no vr­lo otvo­re­no za­pre­tio da će za­u­ze­ti Gren­land, ako bu­de po­treb­no i si­lom oruž­ja. Sa dru­ge stra­ne, ostr­vlja­ni ja­sno po­ru­ču­ju da ni­su na pro­da­ju i da ne na­me­ra­va­ju da po­sta­nu deo za­jed­ni­ce ame­rič­kih dr­ža­va. „Pra­vo na sa­mo­o­pre­de­lje­nje je ne­što o če­mu se ne ras­pra­vlja”, na­gla­ša­va­ju.

Tramp je du­go go­vo­rio da bi SAD tre­ba­lo da pre­u­zmu Gren­land ka­ko bi spre­či­le Ru­si­ju ili Ki­nu da oku­pi­ra­ju ovo ostr­vo i op­tu­žio je dan­ske vla­sti da ni­su ade­kvat­no obez­be­di­le nje­go­vu bez­bed­nost. Taj stav je iza­zvao ne­mi­re unu­tar NA­TO-a, a broj­ne evrop­ske čla­ni­ce za­pad­nog voj­nog sa­ve­za ja­sno su se us­pro­ti­vi­le ovim pret­nja­ma.

Ka­ko pre­no­si „Nju­jork tajms”, SAD po­ku­ša­va­ju da iz­me­ne du­go­go­di­šnji voj­ni aran­žman ka­ko bi osi­gu­ra­le da ame­rič­ke tru­pe mo­gu da osta­nu na Gren­lan­du na neo­d­re­đe­no vre­me, čak i ako ovo ostr­vo po­sta­ne ne­za­vi­sno.

U tom smi­slu Va­šing­ton je po­me­rio raz­go­vo­re iz­van voj­nih pi­ta­nja i že­li efi­ka­sno pra­vo ve­ta na sve ve­će in­ve­sti­ci­o­ne spo­ra­zu­me na Gren­lan­du ka­ko bi blo­ki­rao kon­ku­ren­te po­put Ru­si­je i Ki­ne. Ži­te­lji Gren­lan­da i Dan­ci to­me se sna­žno pro­ti­ve.

Ka­ko na­vo­de ame­rič­ki me­di­ji, Pen­ta­gon br­zo na­pre­du­je sa pla­no­vi­ma za voj­nu eks­pan­zi­ju i ne­dav­no je po­slao ofi­ci­ra ma­rin­ca u Nar­sar­su­ak, grad na ju­gu Gren­lan­da, da pro­ve­ri aero­drom iz Dru­gog svet­skog ra­ta, lu­ku i me­sta gde bi ame­rič­ke tru­pe mo­gle bi­ti sme­šte­ne.

Ru­ski i ki­ne­ski sta­vo­vi pre­ma ame­rič­kom „pre­u­zi­ma­nju” se­ver­nog ostr­va u ve­li­koj su ne­sa­gla­sno­sti sa že­lja­ma Va­šing­to­na. Po­seb­no zbog to­ga što su dve ze­mlje, sva­ka na svoj na­čin i pre­ma mo­guć­no­sti­ma, već pred­u­ze­le ko­ra­ke da se­ver­ni plov­ni pu­te­vi osta­nu jed­na­ko do­stup­ni svi­ma. Kao i pro­stor za raz­voj pri­vred­ne de­lat­no­sti.