Da li je Grenland „slamka spasa" za predsednika Sjedinjenih Država
Џеф Ландри у разговору са домаћинима у Нуку ( Фото/ EPA/Christian Klindt)
Slobodan Samardžija
Žitelji Grenlanda ne žele da njihova zemlja postane 51. članica SAD, ali razumeju želju Amerikanaca da na tamošnjem tlu izgrade veliku vojnu bazu, stav je političara sa najvećeg ostrva na svetu. Naime, tamo nisu nevoljni da na svojoj teritoriji ugoste koliko god bude potrebno američkih vojnika. Uostalom, hiljade njih bilo je smešteno na ovom tlu u vreme Drugog svetskog, pa i kasnijeg hladnog rata. Okolnosti su se u međuvremenu promenile, Amerikanci su se povukli zatvorivši sve svoje baze sem jedne – „Pitufik”.
Podsetimo, Grenland je smešten između Severnog ledenog mora i Atlantskog okeana, severoistočno od Kanade, a njegov veći deo je konstantno prekriven ledenim pokrivačem. Strateški je na važnom mestu između Evrope i Amerike, posebno imajući u vidu proces otapanja ledenih površina na severu naše planete i otvaranja novih plovnih puteva.
Broj stanovnika jedva da prelazi 57.000 duša, većinom Inuita i Danaca. Grenland je bogat prirodnim resursima i pogodan za razmeštanje raketne odbrane. Valja dodati i da ovo ostrvo deluje kao autonomna teritorija u okvirima Danske, preko koje je obuhvaćeno odbrambenim sistemom NATO-a.
Želja Amerikanaca da se ovde čvršće ušanče, jasno istaknuta kroz ne tako davne izjave Donalda Trampa, ukazuju svakako na to da u Pentagonu ubrzano traže konkretne razloge za svoje delovanje. Nedavna poseta prvog čoveka SAD Pekingu takođe je bila u funkciji „opipavanja pulsa najmoćnijih globalnih igrača”, posebno onih protiv kojih u Vašingtonu nemaju tako jake adute kao što ih imaju u slučaju evropskog kontinenta, Bliskog istoka, Srednje i Južne Amerike…
Upravo stoga ovde pažljivo prate šta o severnim plovnim putevima razmišljaju u Moskvi, ali i ne samo tamo. Posebno kada je reč o arhipelagu Svalbardu i Olandskim ostrvima, smeštenim na severu Evrope, a koji takođe imaju specifičan međunarodni status. I ove teritorije, poput Grenlanda, od velikog su značaja za kontrolu pomorskih puteva zbog svog strateškog položaja.
To je i navelo Donalda Trampa da u Nuuk uputi senatora Džefa Landrija koji se sastao sa tamošnjim premijerom Jensom-Frederikom Nilsenom, a zatim prisustvovao poslovnom forumu „Budućnost Grenlanda”, koji je ugostio i evropskog komesara Jozefa Sikelu i devet zvaničnika EU, kao i britanske, kanadske, danske, francuske, nemačke, islandske i letonske diplomate. Nilsen je gostima jasno stavio do znanja da se u statusu Grenlanda ništa ne menja i da je „crvena linija” po tom pitanju jasno određena.
Donald Tramp je nedavno vrlo otvoreno zapretio da će zauzeti Grenland, ako bude potrebno i silom oružja. Sa druge strane, ostrvljani jasno poručuju da nisu na prodaju i da ne nameravaju da postanu deo zajednice američkih država. „Pravo na samoopredeljenje je nešto o čemu se ne raspravlja”, naglašavaju.
Tramp je dugo govorio da bi SAD trebalo da preuzmu Grenland kako bi sprečile Rusiju ili Kinu da okupiraju ovo ostrvo i optužio je danske vlasti da nisu adekvatno obezbedile njegovu bezbednost. Taj stav je izazvao nemire unutar NATO-a, a brojne evropske članice zapadnog vojnog saveza jasno su se usprotivile ovim pretnjama.
Kako prenosi „Njujork tajms”, SAD pokušavaju da izmene dugogodišnji vojni aranžman kako bi osigurale da američke trupe mogu da ostanu na Grenlandu na neodređeno vreme, čak i ako ovo ostrvo postane nezavisno.
U tom smislu Vašington je pomerio razgovore izvan vojnih pitanja i želi efikasno pravo veta na sve veće investicione sporazume na Grenlandu kako bi blokirao konkurente poput Rusije i Kine. Žitelji Grenlanda i Danci tome se snažno protive.
Kako navode američki mediji, Pentagon brzo napreduje sa planovima za vojnu ekspanziju i nedavno je poslao oficira marinca u Narsarsuak, grad na jugu Grenlanda, da proveri aerodrom iz Drugog svetskog rata, luku i mesta gde bi američke trupe mogle biti smeštene.
Ruski i kineski stavovi prema američkom „preuzimanju” severnog ostrva u velikoj su nesaglasnosti sa željama Vašingtona. Posebno zbog toga što su dve zemlje, svaka na svoj način i prema mogućnostima, već preduzele korake da severni plovni putevi ostanu jednako dostupni svima. Kao i prostor za razvoj privredne delatnosti.