„Autonomija" prozivala Sava kao navodnu opoziciju, sada mu plaća po presudi
Драговић, Манолјовић, Грухоњић и Хегедиш Лалић - ФОТО (Илустрација)
Sukob unutar dela opoziciono-blokaderske scene, okupljene oko podrške blokadama i antivladinim protestima, dobio je novu dimenziju nakon što je ponovo u fokus došla činjenica da je lider pokreta „Kreni-promeni” Savo Manojlović tužio portal „Autonomija”, čiji je izdavač Nezavisno društvo novinara Vojvodine.
Portal „Autonomija” prethodno je pozvao čitaoce da pomognu u prikupljanju novca kako bi, po sudskoj presudi donetoj na osnovu Manojlovićeve tužbe, bio isplaćen iznos od 224.000 dinara. Kako je navedeno, spor se odnosio na autorsku kolumnu objavljenu u tom mediju.
Međutim, slučaj sada dobija širi politički kontekst, jer je glavna urednica „Autonomije” Branka Dragović na jednoj tribini, održanoj u decembru 2025. godine, javno govorila o tužbi Sava Manojlovića i tom prilikom ga svrstala u „navodnu opoziciju”.
Ona je tada navela da je NDNV „na udaru ne samo kada je režim u pitanju, već i kada je u pitanju navodna opozicija”, navodeći upravo primer tužbe koju je lider pokreta „Kreni-promeni” podneo protiv portala „Autonomija”.
„I to nas je tužio zbog kolumne, dakle zbog izraženog mišljenja, što pokazuje potpuno nerazumevanje novinarstva”, kazala je Dragovićeva na tribini „Lokalni novinari pod sve većim pritiscima, poslednjih meseci suočavaju se i sa policijskom represijom”.
Ova izjava posebno je zanimljiva u svetlu činjenice da je Manojlović u međuvremenu postao jedno od prepoznatljivih lica protesta i blokada, pa se otvara pitanje kako je političar koga su iz kruga oko „Autonomije” nedavno označavali kao „navodnu opoziciju” sada postao jedan od aktera na koje se oslanja isti taj blokaderski ambijent.
U središtu spora nalazi se portal „Autonomija”, čiji je direktor Dinko Gruhonjić, a izdavač Nezavisno društvo novinara Vojvodine, na čijem je čelu Ana Hegediš Lalić. Upravo ta činjenica dodatno pojačava utisak unutrašnjeg sudara u delu javnosti koji sebe predstavlja kao jedinstveni front u borbi za slobodu medija, demokratiju i građanska prava.
Sada se, međutim, došlo do situacije u kojoj jedan akter tog političkog prostora tuži medij iz istog ideološkog kruga, sud presuđuje u njegovu korist, a portal potom od čitalaca i simpatizera traži donacije kako bi taj novac isplatio upravo Savu Manojloviću.
Posebno je upadljivo što se u javnim istupima „Autonomije” ovaj slučaj predstavlja kao pritisak na medije i udar na novinarstvo, iako tužilac nije predstavnik vlasti, već lider pokreta koji je deo iste opoziciono-aktivističke scene. Tako se unutrašnji obračun, koji je počeo zbog jedne kolumne, pretvorio u simbol šireg rasula među akterima koji u javnosti nastupaju kao saveznici.
Najnoviji razvoj događaja pokazuje da se iza prividnog jedinstva blokaderske scene sve češće otvaraju lični, politički i finansijski sukobi. Dok se javnosti šalju poruke o solidarnosti i zajedničkoj borbi, u praksi se ispostavlja da ni međusobne tužbe, ni sudski sporovi, ni pozivi za donacije nisu strani akterima koji sebe predstavljaju kao nosioce nove političke kulture.
Tako je slučaj Manojlović–„Autonomija” postao slika unutrašnjih protivrečnosti dela opozicione scene, oni koji jedni druge do juče optužuju da su „navodna opozicija”, danas traže podršku iste publike, dok se novac, presude i političke etikete vrte unutar istog kruga.