Romčevićevo promašeno pitanje

Politika onlajn

06. 06. 2026. 22:09

Небојша Ромчевић (принтскрин)

Izjava dramskog pisca Nebojše Romčevića, u kojoj dovodi u pitanje smisao isticanja zastava Evropske unije na protestima i Evropsku komisiju naziva „ozbiljno kompromitovanom“, pokazuje koliko deo opozicione scene teško prihvata činjenicu da Srbija danas ima stabilnu i ozbiljnu komunikaciju sa najvažnijim centrima moći u Evropi.

Iako je u demokratskom društvu legitimno kritikovati i vlast i evropske institucije, simptomatično je što se ovakve poruke pojavljuju upravo u trenutku kada predsednik Aleksandar Vučić ima intenzivne diplomatske kontakte sa vrhom Evropske unije, uključujući i predsednicu Evropske komisije Ursula fon der Lajen.

Umesto da se dobri odnosi Srbije sa Briselom posmatraju kao diplomatski kapital države, deo opozicione javnosti pokušava da ih predstavi kao dokaz nekakve „kompromitovanosti“ evropskih institucija. Takva logika, međutim, otvara ozbiljno pitanje — da li je problem u Evropskoj komisiji ili u tome što deo političke scene ne može da prihvati da Srbija danas ima veću međunarodnu težinu nego ranije.

Jer činjenica je da Brisel razgovara sa Beogradom kao sa važnim faktorom stabilnosti u regionu. To ne znači da između Srbije i Evropske unije nema razlika, niti da Brisel podržava svaki potez srpskih vlasti. Ali znači da Srbija više nije zemlja koju neko posmatra sa strane, već država čiji se stavovi slušaju i uvažavaju.

Upravo to, po svemu sudeći, izaziva nervozu kod dela opozicije i blokaderskog pokreta koji je očigledno očekivao mnogo oštriji odnos Evrope prema Beogradu.

Posebno je zanimljivo što se sada na udaru više ne nalazi samo vlast u Srbiji, već i sama Evropska komisija. Do juče su evropske institucije predstavljane kao vrhovni autoritet i primer demokratskih vrednosti, dok se sada, kada ne zauzimaju pozicije koje odgovaraju delu opozicije, dovodi u pitanje njihov legitimitet.

To pokazuje izvesnu političku kontradiktornost.

Ne može se istovremeno pozivati na evropske vrednosti i osporavati svaka evropska institucija koja ne podrži političke ciljeve jedne strane u Srbiji. Još manje je korisno da se diplomatski položaj sopstvene države predstavlja kao problem.

Srbiji su potrebni stabilni odnosi i sa Evropskom unijom i sa drugim globalnim akterima. U vremenu velikih geopolitičkih potresa, svaki ozbiljan kontakt sa najmoćnijim evropskim liderima predstavlja prednost za državu, a ne razlog za političku frustraciju.

Zato bi možda bilo korisnije da se politička borba vodi oko konkretnih programa, ekonomije, institucija i budućnosti zemlje, a ne kroz pokušaje da se svaki diplomatski uspeh Srbije predstavi kao sporna ili kompromitujuća stvar.

Jer na kraju, snažna pozicija Srbije u međunarodnim odnosima ne pripada ni vlasti ni opoziciji — ona pripada državi.