Rusija više nije jedini „glavni neprijatelj"
Илустрација
Rezultati najnovijeg istraživanja javnog mnjenja u Austriji, prema kojem građani Sjedinjene Američke Države vide kao najveću pretnju svetskom miru, predstavljaju mnogo više od lokalnog političkog raspoloženja. Oni otkrivaju duboku promenu u načinu na koji Evropa, ali i veliki deo sveta, danas posmatra globalnu ulogu Vašingtona.
Prema anketi magazina „Der Pragmatikus“, čak 37 odsto Austrijanaca smatra da su SAD najveća pretnja svetskom miru, dok je Rusiju navelo 22 odsto ispitanika. Samo dve godine ranije situacija je bila potpuno obrnuta – Rusija je ubedljivo dominirala kao glavna opasnost, dok su SAD i dalje imale imidž zaštitnika zapadnog sveta.
Taj nagli preokret nije slučajan. On je posledica dubokih geopolitičkih, ekonomskih i medijskih potresa koji su u poslednjih nekoliko godina promenili globalnu sliku sveta.
Kraj američkog „moralnog autoriteta“
Posle Drugog svetskog rata Amerika je u većem delu Evrope imala status ne samo vojne sile već i civilizacijskog modela. Holivud, dolar, NATO, tehnološka dominacija i ideja liberalne demokratije bili su simboli zapadne moći.
Međutim, poslednjih godina taj imidž doživljava ozbiljan slom.
Rat u Ukrajini, kriza na Bliskom istoku, podrška Izraelu tokom operacija u Gazi i Libanu, pritisci na saveznike, sankciona politika i sve agresivniji sukob sa Kinom stvorili su utisak da Vašington više nije garant stabilnosti, već jedan od glavnih generatora globalnih tenzija.
Upravo zato rezultati iz Austrije imaju mnogo širi značaj. Oni pokazuju da u delu Evrope raste uverenje da Amerika više ne deluje kao sila koja „smiruje svet“, već kao država koja često podstiče konfrontacije radi očuvanja sopstvene globalne dominacije.
Evropa sve više sumnja u Vašington
Posebno je značajno što se ovo dešava u Austriji – državi koja tradicionalno ima umereniji i neutralniji politički stav od većeg dela EU.
Kada čak i u jednoj takvoj zemlji raste negativan stav prema SAD, to ukazuje na dublju krizu poverenja unutar Zapada.
Istraživanje pokazuje da tri četvrtine ispitanika danas ima negativan stav prema Americi, dok je broj onih sa „veoma negativnim“ stavom udvostručen u samo dve godine.
To je direktna posledica osećaja da Evropa sve više plaća cenu globalnih sukoba koje ne kontroliše.
Energetska kriza nakon rata u Ukrajini, rast inflacije, pad industrijske proizvodnje u pojedinim evropskim zemljama i strah od širenja ratova doveli su do pitanja koje sve češće postavljaju evropski građani:
Još jedan važan signal iz ankete jeste pad percepcije Rusije kao najveće pretnje.
To ne znači da je Moskva odjednom postala popularna u Evropi, već da je deo javnosti počeo da posmatra globalnu krizu mnogo složenije nego ranije. Umesto crno-bele podele na „dobar Zapad“ i „lošu Rusiju“, sve više ljudi vidi svet kao prostor sudara velikih sila u kojem nijedna strana nema potpuni moralni monopol.
U tom kontekstu, rast nepoverenja prema SAD predstavlja i posledicu umora od dugogodišnjeg narativa u kojem je Zapad predstavljan isključivo kao faktor mira i demokratije.
Kina – tihi pobednik globalne krize?
Posebno je zanimljivo što samo četiri odsto Austrijanaca Kinu vidi kao pretnju svetskom miru.
To pokazuje da Peking za sada uspešno gradi imidž sile koja izbegava direktne vojne intervencije i predstavlja se kao ekonomski partner, a ne kao globalni policajac.
Dok su SAD direktno povezane sa ratovima, sankcijama i vojnim savezima, Kina se pozicionira kao država koja govori o trgovini, infrastrukturi i multipolarnom svetu.
Upravo tu leži jedan od najvećih problema za Vašington – gubitak „meke moći“, odnosno sposobnosti da druge zemlje ubedi da je američko liderstvo korisno i poželjno.
Svet ulazi u eru nepoverenja
Na globalnom planu, ovakva istraživanja pokazuju da svet ulazi u novu fazu – eru dubokog nepoverenja prema svim velikim silama.
Amerika gubi autoritet koji je imala posle Hladnog rata. Evropa sve više sumnja u sopstvenu stratešku poziciju. Rusija pokušava da se nametne kao antizapadni pol, dok Kina koristi ekonomsku moć da širi uticaj bez direktne vojne konfrontacije.
Istovremeno, mnoge države globalnog juga više ne žele da biraju stranu, već nastoje da balansiraju između Vašingtona, Moskve i Pekinga.
Upravo zato rezultati iz Austrije nisu samo statistika. Oni su simptom mnogo većeg procesa – raspada sveta u kojem je Zapad decenijama imao politički, vojni i moralni primat.
A kada građani evropskih država počnu da najveću pretnju miru vide upravo u Americi, to znači da se globalni poredak menja brže nego što su mnogi na Zapadu spremni da priznaju.