Lazarević: NATO je priznao nemoć
(ЕПА/С.С.)
Na čelu Štaba, a potom Prištinskog korpusa, komandant odbrane Kosova i Metohije u proleće 1999. godine general Vladimir Lazarević mnogo puta je za „Politiku” govorio o agresiji NATO-a na našu zemlju i Kumanovskom sporazumu. I ovoga puta odazvao se našem pozivu.
„Posle neuspeha akcija u pokušaju kopnenog prodora NATO-a na teritoriju Jugoslavije preko Juničkih planina i Košara, u Pentagonu je osmišljena nova operacija pod nazivom ’Strela’. Planiran je brz upad u našu zemlju preko Paštrika ka Prizrenu, sa namerom da se izvrši rasecanje odbrane jedinica Prištinskog korpusa i upad na jugoslovensku teritoriju kako bi naša zemlja bila okupirana i primorana na kapitulaciju. Otpor i snaga odbrane Prištinskog korpusa, međutim, bili su veličanstveni i nisu se mogli sakriti. Dva dana uzastopce posle neuspeha, 1. i 2. juna, u dnevnom izdanju na naslovnim stranama ’Vašington posta’ objavljena je senzacionalna vest o zbivanjima tokom prvog oružanog napada na jednu suverenu zemlju posle Drugog svetskog rata na tlu u Evropi: ’Nemoć – operacija NATO-a pod imenom Strela, planirana u Pentagonu, pretvorena je u kašu’”, seća se i priča za naš list general Lazarević.
Upravo je neuspeh akcije „Strela” tri dana kasnije uslovio, kaže naš sagovornik, zakazivanje sastanka u Kumanovu.
„Dobili smo informaciju 3. juna da se insistira na primirju. Zbog naše uspešne odbrane i očigledne, ali i priznate nemoći agresora, NATO i UN pokrenuli su inicijativu da se hitno i bez odlaganja sastanu njihove i državne delegacije SR Jugoslavije. Već za 5. jun dogovoren je susret na neutralnom terenu, na krajnjem severu Makedonije i nedaleko od naše karaule ’Đeneral Janković’. Na deo naše delegacije koja je krenula iz Prištine, u kojoj sam bio i ja, kroz Kataničku klisuru, u zoru tog 5. juna, organizovana je zaseda – teroristi OVK su nas napali i pokušali da nam onemoguće prolaz. Uspeli smo da razbijemo teroriste, a u borbi je poginuo jedan naš oficir i dvojica su ranjena. Ni danas se ne zna kako su i od koga teroristi saznali da smo krenuli na pregovore”, ocenio je Lazarević.
U Karauli „Đeneral Janković”, kaže, prihvatio je generale Kovačevića, Krgu i druge. „Prebacili smo ih na potez između Preševa i Kumanova, gde je direktno iz Beograda stigao ostatak naše državne delegacije. Uz konstataciju da je ’situacija vrlo teška’, pokazan mi je dokument na engleskom jeziku u kojem se navodi zaključak da je neophodno da se odmah naša vojska i policija izmeste sa teritorije KiM. Za mene je to bilo neprihvatljivo i zatražio sam i dobio dozvolu da se vratim na komandno mesto u Prištinskom korpusu i da rukovodim daljom odbranom zemlje”, naveo je Vladimir Lazarević.
Ipak, već šestog juna u francuskoj vojnoj bazi na aerodromu „Adži tepe”, pored sela Blace, na nekoliko kilometara od Kumanova, počeli su četvorodnevni pregovori državne delegacije SRJ i predstavnika UN i NATO-a, koji su rezultirali potpisivanjem Kumanovskog sporazuma.
„U saopštenju koje smo dobili te noći navedeno je da su najznačajnije odluke Kumanovskog sporazuma bile prekid svih neprijateljstava između snaga NATO-a i jedinica Vojske Jugoslavije i srpske policije, izmeštanje VJ i pripadnika MUP Srbije sa prostora Kosova i Metohije u periodu od narednih 11 dana – najkasnije do 20. juna u ponoć, uspostavljanje zona bezbednosti između Kosova i Metohije i centralne Srbije i, posebno, neodložna obaveza, koju preuzimaju UN, odnosno Kfor, za neodložno i hitno razoružavanje pripadnika i rasformiranje ilegalnih jedinica i formacija takozvane oslobodilačke vojske Kosova. I posebno je naglašeno da će Kopnena zona bezbednosti (KZB) biti od pet i Vazdušna zona bezbednosti (VZB) od 25 kilometara”, istakao je general Lazarević.
Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je 10. juna 1999. godine usvojio Rezoluciju 1244. U njoj je, pored svega ostalog, decidirano navedeno da su „Kosovo i Metohija sastavni deo Srbije; da SR Jugoslavija i Srbija imaju pun suverenitet nad KiM; da je obavezno potpuno razoružavanje takozvane OVK; da se mora pronaći isključivo mirno rešenje za Kosovo i Metohiju i da se garantuje mir na teritoriji cele SRJ”.
„Do današnjih dana naša zemlja ispunjava sve svoje preuzete obaveze iz Kumanovskog sporazuma, kao i sve one iz kasnijeg perioda... Ali ’druga strana’ kao da se ni na šta nije obavezala”, zaključio je general Lazarević.
Li Ming: Pozivamo Savet bezbednosti UN da se sprovede Rezolucija 1244
Ambasador Kine u Srbiji Li Ming poručio je juče da će Peking nastaviti da podržava Srbiju u Ujedinjenim nacijama i pozvao Savet bezbednosti UN da sprovede Rezoluciju 1244, kao i da se nastave dijalog i razgovori. „To je jedan od ključnih principa koji sve zemlje sveta treba da poštuju i da uvažavaju zajedničke interese”, rekao je ambasador Kine za RTS, preneo je Tanjug. Li Ming je ukazao da Kina i Srbija jedna drugoj pružaju snažnu podršku u pitanjima od nacionalnog interesa. „Kina je jedan od stalnih članova Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija i uvek se pridržavamo principa poštovanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Svi znamo koliko je teritorijalni integritet važan za naše zemlje i zato jedni druge podržavamo, kako bilateralno tako i na međunarodnom nivou”, poručio je Li Ming.
Moramo da se držimo međunarodnog prava
Ministar spoljnih poslova Marko Đurić izjavio je juče povodom 27 godina od usvajanja Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija (SB UN) da je važno podsetiti se da međunarodno pravo ne može biti stvar izbora i političke pogodnosti i istakao da su stalnim kršenjem te rezolucije ozbiljno narušena prava Srba koji žive u AP KiM, ali i Republike Srbije u celini. Šef srpske diplomatije se na društvenoj mreži „Iks” osvrnuo na obeležavanje godišnjice od usvajanja te rezolucije i naveo da Srbija štiti univerzalne vrednosti. „Kada se obavezujuće odluke Saveta bezbednosti UN poštuju selektivno, ne slabi samo pozicija Srbije, slabi poverenje u čitav međunarodni poredak. Pravo koje ne važi jednako za sve, prestaje da bude pravo. Štiteći svoju poziciju, Srbija štiti univerzalne vrednosti”, napisao je Đurić na mreži „Iks”.
Direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Petar Petković izjavio je da je Rezolucija 1244 SB UN, kojom je potvrđen suverenitet i teritorijalni integritet tada SRJ i njene naslednice Srbije u AP KiM, naša tapija na kojoj moramo da insistiramo i da se držimo međunarodnog prava, principa i normi UN. On je za TV Prva rekao da smo mi po teritoriji mala zemlja, ali da zato moramo da se držimo tih principa, jer bez obzira na to kakvo je stanje u svetu, gde sada „sila boga ne moli”, moramo da se vratimo na svoj kurs jer će oni morati da se vrate na poredak međunarodnog prava. „Jedino tako svet može da opstane”, naglasio je Petković.