U grčka mora doplivale opasne ribe

Jasmina Pavlović Stamenić

19. 06. 2026. 16:15

Туристи све више у страху да не налете на „морска чудовишта (Фото/ EPA/Orestis Panagiotou)

Od na­šeg do­pi­sni­ka

Ati­na – Tu­ri­stič­ka se­zo­na u Grč­koj su­o­ča­va se sa no­vim iza­zo­vom jer su ret­ko vi­đa­ne i uglav­nom „uve­ze­ne” vr­ste ne­pri­ja­telj­skih ri­ba, a uz njih i sve vi­še mor­skih pa­sa bli­zu oba­le, iza­zva­le po­pri­lič­nu pa­ni­ku me­đu do­ma­ćim ku­pa­či­ma, tu­ri­sti­ma, ali i ri­ba­ri­ma ko­ji stre­pe da će ovi pre­da­to­ri is­tre­bi­ti lo­kal­ne vr­ste od ko­jih se ži­vi.

Kli­mat­ske pro­me­ne, za­gre­va­nje Me­di­te­ra­na i mi­gra­ci­ja vr­sta kroz Su­ec­ki ka­nal do­ve­li su do to­ga da se u po­sled­njih go­di­nu da­na u Grč­koj, po­seb­no ovog le­ta oko Kri­ta na­mno­ži­la i kre­nu­la pre­ma Ege­ju i sve bli­že Ati­ni iz­u­zet­no opa­sna i otrov­na ri­ba na­du­va­ča ili na­pu­ha­ča (la­go­cep­ha­lus). Zo­vu je i zeč­ja gla­va, ko­ja se uz ri­bu zec, ko­ja je sa­svim dru­ga vr­sta, sma­tra sim­bo­lom eko­lo­ške kri­ze u Ege­ju, zbog če­ga i dr­ža­va čak pod­sti­če ri­ba­re da je lo­ve. Da­kle, na­pu­ha­ča svo­jim zu­bi­ma mo­že da na­ne­se ozbilj­ne po­vre­de uko­li­ko ku­pa­či po­ku­ša­va­ju da je do­dir­nu ili uhva­te. Opa­sna je i ako se gre­škom po­je­de jer sa­dr­ži smr­to­no­sni te­tro­dok­sin, smr­to­no­sna do­za za čo­ve­ka je od jed­nog do dva mi­li­gra­ma i ne po­sto­ji pro­tiv­o­trov. Na­du­va se ka­da je ugro­že­na, hra­ni se ra­zno­vr­snom hra­nom, uklju­ču­ju­ći školj­ke, i za­to je sma­tra­ju naj­ve­ćim pre­da­to­rom. Ne­ma opa­sne otrov­ne bo­dlje kao, re­ci­mo, ri­ba zec, ali zu­bi­ma ošte­ću­je ri­bar­ske mre­že, uni­šta­va ulov…

Ri­ba zec ima otrov­ne bo­dlje na pe­ra­ji­ma, ni­je otrov­na za je­lo, a opa­sna je ako ubo­de, što iza­zi­va jak bol i ne­u­ro­lo­ške pro­ble­me. Obe vr­ste mo­gu do­ći do pli­ća­ka jer ni­su du­bin­ske ri­be, da­kle ta­mo gde ima ka­me­nja i ste­na, mo­gu da se za­vu­ku u pe­sak, te je upo­zo­re­nje za ku­pa­če da ne di­ra­ju ne­po­zna­te ri­be, ne ga­ze bo­si po ste­na­ma i plit­kim ka­me­ni­tim de­lo­vi­ma. Struč­nja­ci ka­žu da će pro­blem da­ljim raz­mno­ža­va­njem tra­ja­ti go­di­na­ma.

La­go­ke­fa­los iz Cr­ve­nog mo­ra po­ti­sku­je autoh­to­ne vr­ste i me­nja eko­si­stem, ali i „te­ro­ri­še” eko­svet u Ege­ju. Tu­ri­sti sa­da sa stra­hom ula­ze u vo­du jer tu je i opa­sna lav ri­ba ko­ja ima otrov­ne bo­dlje i ve­li­ke le­pe­za­ste pe­ra­je, njen ubod iza­zi­va jak bol, ali je ret­ko opa­sna po ži­vot. Otrov je pro­te­in­ske pri­ro­de i iza­zi­va akut­nu bol i upa­lu za šta po­ma­že mo­men­tal­no ukla­nja­nje svih bo­dlja, po­ta­pa­nje ubo­da u to­plu vo­du na du­ži pe­ri­od. Uglav­nom leb­di me­đu ste­na­ma i al­ga­ma i pro­blem na­sta­je ako je ne­ko na­ga­zi. Ne­ma pri­rod­nog ne­pri­ja­te­lja u Ege­ju, te se br­zo raz­mno­ža­va, je­de ma­le ri­be i ra­ko­ve.

Opa­snost su i pla­vi ra­ko­vi i sve vr­ste me­du­za, na­ro­či­to pur­pur­na, ko­je ima ja­ko mno­go u vo­da­ma oko Evi­je. Ina­če, pro­ble­mi sa ovim in­va­ziv­nim vr­sta­ma u Ege­ju sti­gli su i do Evrop­skog par­la­men­ta, gde je grč­ki pred­stav­nik na­gla­sio da ove vr­ste ni­su sa­mo opa­snost za ri­bo­lov, već i za bez­bed­nost gra­đa­na i imidž tu­ri­stič­kih de­sti­na­ci­ja.

Oči­gled­no, Grč­ka po­sta­je „la­bo­ra­to­ri­ja kli­mat­skih pro­me­na” u Me­di­te­ra­nu ko­je di­rekt­no po­ga­đa­ju tu­ri­zam, ri­bar­stvo i lo­kal­ne za­jed­ni­ce. Na­i­me, naj­no­vi­ja ve­li­ka ana­li­za Uni­ver­zi­te­ta Ege­ja i Grč­kog cen­tra za mor­ska is­tra­ži­va­nja po­ka­zu­je da je u grč­kim te­ri­to­ri­jal­nim vo­da­ma za po­sled­nje dve go­di­ne re­gi­stro­va­no 242 stra­ne mor­ske vr­ste, od ko­jih su se tri če­tvr­ti­ne već traj­no na­se­li­le. Ume­sto jed­ne ve­li­ke in­va­zi­je, do­se­lja­va­nje se od­vi­ja­lo u ta­la­si­ma jer, re­ci­mo, ri­ba lav pre 10 go­di­na ni­je po­sto­ja­la u grč­kim vo­da­ma, a da­nas je re­dov­na po­ja­va od Do­de­ka­ne­za do Kri­ta. Isto je i sa ri­bom na­du­va­čom, ri­bom zec ko­je su jed­na od naj­br­že ra­stu­ćih po­pu­la­ci­ja u is­toč­nom Me­di­te­ra­nu. Da­kle, od po­čet­ka ve­ka u Me­di­te­ra­nu je za­be­le­že­no vi­še od 50 no­vih stra­nih vr­sta ri­ba, ali je Grč­ka po­sta­la glav­na tač­ka nji­ho­vog ula­ska i ši­re­nja. Na­uč­ni­ci sve če­šće go­vo­re o „tro­pi­ka­li­za­ci­ji Me­di­te­ra­na”, jer se ovo mo­re pre­tva­ra u eko­si­stem ko­ji vi­še li­či na Cr­ve­no mo­re i In­dij­ski oke­an.

Ka­da je reč o mor­skim psi­ma, na­ro­či­to ka­da je je­dan od 1,5 me­ta­ra vi­đen u pri­o­ba­lju Ati­ne, kod grad­ske pla­že u Ka­vu­ri­ju (Vu­ljag­me­ni), i to u pli­ća­ku, ili aj­ku­la du­ga tri me­tra na 300 me­ta­ra od pla­že u Sa­ron­skom za­li­vu, za­tim na Kri­tu u plit­koj vo­di kod ste­na na pla­ži Sta­vros kod Ha­nje, ne­dav­no kod Lu­tre u Ko­rint­skom za­li­vu aj­ku­la od 2,5 me­ta­ra, ku­pa­če te­ško da mo­gu da umi­re ob­ja­šnje­nja da ni­je reč o opa­snim vr­sta­ma. U na­šim gla­va­ma mor­ski pas je mor­ski pas bez ob­zi­ra na po­da­tak da od 1981. u Grč­koj ni­je za­be­le­žen ni­je­dan smr­to­no­sni na­pad. Ka­žu da ni­su opa­sni za ku­pa­če, da će po­be­ći od nas, ali da su pret­nja za ri­bo­lov­ce zbog mi­ri­sa kr­vi ko­ji do­la­zi od ulo­va ko­ji oni no­se na po­ja­su. Ina­če, u grč­kom mo­ru je u po­sled­njih 90 go­di­na za­be­le­že­no 37 vr­sta aj­ku­la i 20 vr­sta ra­ža dok u ce­lom Me­di­te­ra­nu ži­vi 50 vr­sta aj­ku­la.