Evropska trka za pregovore sa Rusijom

Slobodan Samardžija

20. 06. 2026. 15:30

Фото ЕПА

Evro­plja­ni su, iz­gle­da, za­bo­ra­vi­li jed­no ne­pi­sa­no pra­vi­lo: ka­da pro­tiv ne­ko­ga ra­tu­ješ, ka­ko god taj rat bio okon­čan, bez spo­ra­zu­ma sa pro­tiv­nič­kom stra­nom po­sao, jed­no­stav­no, ni­je okon­čan. Bez ob­zi­ra na to ko je iz sve­ga iza­šao oven­čan sla­vom po­bed­ni­ka, a ko sra­mo­tom po­ra­že­nog. Kraj ni­je ka­da umi­ne hu­ka oruž­ja, već ka­da za­škri­pi pe­ro na do­ku­men­tu ko­jim dve stra­ne ja­sno iz­ra­ža­va­ju stav da su sa­gla­sne sa tim da pre­ki­nu ne­pri­ja­telj­stva. Ba­rem do sle­de­će pri­li­ke…

Vo­đe­ni uve­re­njem da vo­de „pra­ved­nu bor­bu za op­sta­nak slo­bod­ne Ukra­ji­ne”, evrop­ski ve­li­ko­do­stoj­ni­ci su u jed­nom tre­nut­ku od­lu­či­li da, jed­no­stav­no, pre­ki­nu sva­ki kon­takt sa Mo­skvom. Ka­ko se is­po­sta­vi­lo, bio je to neo­d­go­vo­ran po­tez ko­ji, u kraj­njem slu­ča­ju, ne pro­iz­vo­di ni­ka­kav re­zul­tat. Na­pro­tiv, da­je od­re­še­ne ru­ke pro­tiv­ni­ku da se sa još vi­še že­sti­ne ba­ci u bor­bu. Po­go­to­vo ka­da jed­na stra­na zna šta ho­će, a dru­ga – šta ne­će.

Ovo oka­sne­lo sa­zna­nje po­kre­nu­lo je ka­bi­net pred­sed­ni­ka Evrop­skog sa­ve­ta An­to­ni­ja Ko­ste da po­ku­ša da otvo­ri no­vi ka­nal za ko­mu­ni­ka­ci­ju sa Kre­mljom. U tom smi­slu, a ka­ko pre­no­si por­tal „Po­li­ti­ko”, u „igru” je uba­čen uti­caj­ni šef Ko­sti­nog ka­bi­ne­ta Pe­dro Lur­ti­je, ko­ji je kon­tak­ti­rao sa vi­so­kim ru­skim zva­nič­ni­kom, što je iza­zva­lo ču­đe­nje me­đu mno­gim evrop­skim li­de­ri­ma ko­ji tvr­de da ni­su bi­le oba­ve­šte­ne o pla­nu.

Za po­če­tak se ra­di o kon­tak­ti­ma ko­ji se od­no­se na ma­nje de­li­kat­ne stva­ri i sta­vo­ve dve stra­ne, ne bi li se, uko­li­ko bu­de stvo­re­no od­go­va­ra­ju­će po­ve­re­nje, mo­glo pre­ći i na kon­kret­na pi­ta­nja di­rekt­no po­ve­za­na sa sud­bi­nom Ukra­ji­ne. Voj­ni su­kob u Ukra­ji­ni po­stao je pre­skup za Evro­plja­ne, po­go­to­vo od ka­ko je ame­rič­ki pred­sed­nik Do­nald Tramp sa Mo­skvom ostva­rio da­le­ko pri­me­re­ni­ji i pri­hva­tlji­vi­ji kon­takt. Iz­gle­da da je upra­vo to i po­kre­nu­lo nad­le­žne na Sta­rom kon­ti­nen­tu, sve­sne da bi iz ce­le pri­če mo­gli iza­ći pot­pu­no pra­znih ru­ku, pa čak i sa ne­kim oba­ve­za­ma ko­je ne bi bi­li spo­sob­ni kva­li­tet­no da is­pu­ne.

Na­i­me, jed­na od ključ­nih stav­ki u ra­tu ko­ji je po­kre­nut još 2014. je­ste či­nje­ni­ca da, ka­ko god bio okon­čan, Ru­si­ja ne bi iza­šla iz­van svo­jih isto­rij­skih gra­ni­ca. Tač­ni­je iz­van gra­ni­ca Ru­ske im­pe­ri­je, nje­nog na­sled­ni­ka So­vjet­skog Sa­ve­za, pa i ono­ga što je, fak­tič­ki, uta­na­če­no ono­ga tre­nut­ka ka­da je do­ne­ta od­lu­ka da se SSSR ras­for­mi­ra, a po­je­di­ne nje­go­ve čla­ni­ce stek­nu no­vu ne­za­vi­snost. Ukrat­ko, Ru­si­ja se i u ovom ra­tu bo­ri na svo­jim pro­sto­ri­ma, na­se­lje­nim ru­skim ži­vljem i ostva­re­nom sna­gom ru­skih ru­ku.

 Ka­ko se is­ti­če, ka­bi­net An­to­ni­ja Ko­ste je u po­sao tra­že­nja pu­ta za pre­go­vo­re kre­nuo „uz te­snu sa­rad­nju sa evrop­skim li­de­ri­ma”. Me­đu­tim, ko­li­ko ju­če mno­gi od tih li­de­ra su kri­ti­ko­va­li Ko­stu zbog po­ve­zi­va­nja sa Mo­skvom.

Fran­cu­ski pred­sed­nik Ema­nu­el Ma­kron i ne­mač­ki kan­ce­lar Fri­drih Merc su na prek­si­noć­nom sa­mi­tu EU kri­ti­ko­va­li od­lu­ku o otva­ra­nju ko­mu­ni­ka­ci­je sa Vla­di­mi­rom Pu­ti­nom, sta­vlja­ju­ći li­de­re dve naj­ve­će evrop­ske ze­mlje ta­ko u kon­fron­ta­ci­ju sa ve­li­kim de­lom ostat­ka blo­ka.

Na neo­če­ki­va­no ne­sklad­nom sa­mi­tu u če­tvr­tak uve­če u Bri­se­lu, pr­vom od 2010. go­di­ne bez du­go­go­di­šnjeg pro­tiv­ni­ka, biv­šeg ma­đar­skog pre­mi­je­ra Vik­to­ra Or­ba­na, fran­cu­ski pred­sed­nik i ne­mač­ki kan­ce­lar osu­di­li su na­po­re pred­sed­ni­ka Evrop­skog sa­ve­ta An­to­ni­ja Ko­ste, ko­ji de­lu­je u ime svih 27 vla­da, da kon­tak­ti­ra Kremlj. Li­de­ri ne­kih od naj­čvr­šće an­ti­ru­skih ze­ma­lja, kao i Dan­ske i Ho­lan­di­je, po­dr­ža­li su Ma­kro­na i Mer­ca, a ne­ki su po­ka­za­li ne­vi­đe­ni bes pre­ma Ko­sti.

„Evrop­ska uni­ja ne mo­že pre­u­ze­ti ulo­gu po­sred­ni­ka u ovim pre­go­vo­ri­ma”, re­kla je za „Po­li­ti­ko” pre­mi­jer­ka Esto­ni­je Kri­sten Mi­hal i do­da­la: „Su­ge­sti­je da su po­treb­ni al­ter­na­tiv­ni ka­na­li ili taj­ni di­plo­mat­ski pu­te­vi su po­gre­šne... Isto­ri­ja nu­di ja­sno upo­zo­re­nje o po­ku­ša­ji­ma tra­že­nja al­ter­na­tiv­nih pre­go­va­rač­kih okvi­ra sa dik­ta­to­ri­ma.”

EU već me­se­ci­ma ras­pra­vlja o to­me ka­kvu ko­mu­ni­ka­ci­ju, ako uop­šte po­sto­ji, tre­ba da ima sa Pu­ti­nom i, ako je bu­de ko bi tre­ba­lo da je vo­di. Hit­nost je po­ra­sla ot­ka­ko je ame­rič­ki pred­sed­nik Do­nald Tramp pot­pi­sao pri­vre­me­ni mi­rov­ni spo­ra­zum sa Ira­nom i na sa­mi­tu G7 u Fran­cu­skoj ra­ni­je ove ne­de­lje sig­na­li­zi­rao da se nje­go­va pa­žnja po­no­vo okre­će ka Ukra­ji­ni.

Sve što je iz na­ve­de­nog mo­gu­će za­klju­či­ti, je­ste da Evro­plja­ni ni sa­mi ni­su si­gur­ni ka­ko pri­stu­pi­ti Ru­si­ji, i ko bi taj po­sao tre­ba­lo da pre­u­zme na se­be. Strah od mo­guć­no­sti da Do­nald Tramp kre­ne u pre­go­vo­re sa Pu­ti­nom, ne oba­zi­ru­ći se uop­šte na sta­vo­ve Evro­plja­na, a po­seb­no bri­sel­ske bi­ro­kra­ti­je, na­glo je po­ras­tao po­sle pre­go­vo­ra dvo­ji­ce li­de­ra u En­ko­ri­džu na Alja­sci, ka­da je, po mno­gi­ma, ame­rič­ki sa­go­vor­nik svom ru­skom ko­le­gi pre­pu­stio da pro­blem Ukra­ji­ne, a po­sle­dič­no i ve­li­kog de­la Evro­pe, re­ši na na­čin ko­ji će za du­že vre­me one­mo­gu­ći­ti slič­ne in­ci­den­te na kon­ti­nen­tu i otvo­ri­ti vra­ta svet­skom ka­pi­ta­lu, po­seb­no onom sa za­pa­da na­še pla­ne­te.