Vaterpolo vatrogasac
Илустрација Д. Стојановић
Znalo se da će Vladimir Vujasinović (53) po završetku briljantne igračke karijere nastaviti da uz vaterpolo bude sa klupe. Kada je 2012. preuzeo Partizan, ljubitelji ove igre reagovali su jednodušno: „Ako bude trener makar upola kakav je bio igrač, biće sjajno.”
Kao igrač bio je genije. U reprezentaciji, od debija 1990. do završetka Olimpijskih igara u Pekingu 2008, bio je predvodnik čuvene generacije, stasale posle Atlante 1996, igrač koji je u bazenu bio ono što i Majkl Džordan u košarci. Mogao je da igra sve i sve što je igrao bilo je savršeno. U karijeri je osvojio sijaset najsjajnijih medalja, nedostaje samo olimpijsko zlato. Zbog toga onaj poraz, od Mađara, u finalu Atine 2004. verovatno smatra najbolnijim u karijeri.
Igrao je za Primorje, u ratnim danima 1992. je došao u Crvenu zvezdu. Nastavio je u Barseloni, Partizanu, Romi, da bi od 2001. do 2008. postao ikona Pro Reka. Za sedam godina se naosvajao trofeja, navijači su ga obožavali, davši mu nadimak Sindako (gradonačelnik), što je privilegija retkih. Poslednje četiri godine je odigrao u Partizanu, gde je počeo i trenersku karijeru. Vodio je „crno-bele” (dva puta četvrti u Evropi), Pro Reko (drugi i treći), Novi Beograd, a od 2022. je na čelu Vuljagmenija (četvrti u Evropi). Bio je uspešan trener mlađih nacionalnih selekcija, saradnik od poverenja Dejana Savića, zaključno sa Tokijom 2021.
Sada je Vujas Nacionale dobio posao koji je kruna karijere. Takva igračka veličina je zaslužila selektorsko mesto, ali budimo realni, trebalo je to da bude u daleko boljem momentu. Zahvaljujući dozvoli Vuljagmenija, koji na njega računa do 2031, dobio je mogućnost da gasi vatru u Vaterpolo savezu Srbije, s oročenjem na dve godine.
Šta je Vujasa zapravo sačekalo? Potpuni je haos u odnosima 11 reprezentativaca i predsednika Slobodana Sora. Neke nespretne izjave novog čelnika, a zatim i komično i na kraju tragično saopštenje sa analizom statusa igrača koji su osvojili olimpijsko i evropsko takmičenje, stvorili su situaciju da je Vujasinović uz selektorsku funkciju dobio i ulogu pregovarača sa momcima koji ne pomišljaju na reprezentaciju dok je Soro predsednik.
Uz aktuelni bojkot 11 šampiona i planirani odmor za Miloša Ćuka, Vujasinović je počeo pripreme sa 24 igrača sa ciljem da utvrdi šta mogu i da ih testira na Mediteranskim igrama. Reč je o takmičenju koje je samo u izuzetnim situacijama privlačilo najbolji sastav. Vujasinović ne planira da se odrekne Mandića, Jakšića i drugova. Njegov posao jeste tek počeo, pun je elana, ali će vrlo brzo razmišljati o treninzima olimpijskih i evropskih šampiona. Zbog toga će taj njegov pregovarački potencijal morati da da konkretne rezultate. Ili jesi ili nisi.
Ujedno, Vujas će da gleda i svoju situaciju. Nije došao na dve godine da bi bio puki epizodista. Naprotiv, shodno igračkoj karijeri, tražiće način da učini sve kako bi mogao da radi sa najvišim ambicijama, da ima sve potrebne adute u rukama. Vrlo racionalan u razmišljanju naći će svoju računicu i od nje neće da beži. Da li će se ona nekome svideti ili ne – ne treba da ga bude briga. Kako je i sam rekao: „Naučili smo odmalena na izazove. O ciljevima nikada ne pričamo. Sama kapica Srbije te tera da uvek igraš za najsjajnije odličje. Tako mi je čitavog života, zašto bih sada menjao?”