Čuvar sećanja na stradanje Kragujevčana
Фото Д. Ђ.
Pre pola veka, 1976. godine, otvorena su vrata Muzeja „21. oktobar”, institucije koja je izrasla iz potrebe da se sačuva sećanje na jedan od najtragičnijih događaja u srpskoj istoriji – streljanje oko 3.000 civila u Kragujevcu oktobra 1941, među njima i 300 đaka.
Izložba „Bez naslova – simboli, ljudi i događaji”, autora višeg kustosa Marka Terzića, otvorena je kao deo programa obeležavanja jubileja, a njen fokus nije samo na prošlosti muzeja, već i na ljudima, idejama i vrednostima koje su ga oblikovale.
„Cilj nam je bio da tokom čitave jubilarne godine govorimo o muzeju, njegovoj izgradnji, osnivanju i misiji koju sprovodi već pet decenija”, istaknuto je na otvaranju izložbe. Za jesen je najavljena i dokumentarna izložba sa arhivskom građom i fotografijama koje će svedočiti o nastanku i razvoju ove ustanove.
Muzej je nastao u okviru Spomen-parka „Kragujevački oktobar”, osnovanog 1953. godine, a od samog početka njegova uloga bila je da prikuplja, istražuje i predstavlja svedočanstva o zločinu iz 1941. godine. Vremenom je ta misija prerasla okvire klasične muzejske delatnosti.
Terzić kaže da izložba nije zamišljena kao hronološki pregled rada ustanove, već kao „subjektivno viđenje identiteta muzeja”.
„Pokušao sam da lociram najvažnije noseće tačke tog identiteta i da ih predstavim kroz ljude, simbole i događaje koji su ga oblikovali. Ovo nije izložba koja pretenduje na konačnu istinu, već umetnička vizija muzeja i njegovog nasleđa”, objašnjava autor.
Posebnu pažnju privlači sam naziv izložbe. Odnosno njegovo odsustvo.
„Ništa ne može da stane u jedan naslov kada govorimo o ovako složenom identitetu. Ali još važnije, praznina je jedan od najmoćnijih jezika memorijalizacije. Posle oko 3.000 nevino ubijenih ljudi ostaje praznina koja nikada ne može biti popunjena. Upravo ta praznina, taj vakuum, pokreće stvaranje, kulturu sećanja i sve ono što je nastalo kao odgovor na zlo”, kaže Terzić.
Posetioci sami otkrivaju priče iza eksponata, prateći brojeve i simbole koji ih vode kroz prostor. Među izloženim predmetima nalaze se dela nekih od najznačajnijih jugoslovenskih umetnika, uključujući radove Đorđa Andrejevića Kuna i Vojina Bakića, kao i dokumenta koja svedoče o nastanku Spomen-parka i muzeja. Izložen je i sanduk u kojem je Desanka Maksimović krila i čuvala „Krvavu bajku”.
Jedan od segmenata izložbe posvećen je i burnim devedesetim godinama, kada se, kako kaže Terzić, „antiratni jugoslovenski muzej našao usred ratova i raspada zemlje”. Podseća i da je zgrada muzeja oštećena tokom bombardovanja NATO-a 1999. godine, kada su je pogodili geleri posle napada na obližnju kasarnu.
Uprkos svim istorijskim promenama, jedna stvar ostala je nepromenjena.
„Od osnivanja do danas muzej je antiratni, antimilitaristički i antifašistički. To su vrednosti koje nismo napustili i koje smatramo svojom najvažnijom misijom”, poručuje Terzić.
Posle 50 godina rada, Muzej „21. oktobar” ostaje više od mesta sećanja. Kako je rečeno na otvaranju izložbe, on nije samo čuvar tragedije, već institucija koja neprestano preispituje načine na koje se pamćenje oblikuje i prenosi novim generacijama. Upravo zato jubilej nije predstavljen kao svečarska retrospektiva, već kao poziv na razmišljanje o tome šta je muzej bio, šta je danas i šta bi tek trebalo da postane.
Muzej „21. oktobar” otvoren je 1976. godine u okviru Spomen-parka osnovanog još 1953. godine. Od samog početka njegov zadatak bio je da prikuplja, čuva i proučava svedočanstva o masovnom streljanju civila koje su nemačke okupacione snage izvršile u oktobru 1941. godine.
Tokom decenija ta uloga je proširena na istraživanje kulture sećanja, obrazovni rad i organizovanje brojnih programa posvećenih negovanju antiratnih i antifašističkih vrednosti.