U Dauning strit se gotovo sigurno useljava kralj severa

Vasilije Filipović

24. 06. 2026. 15:30

(Фото Икс)

Ka­da je u po­ne­de­ljak sti­gao u Vest­min­ster­sku pa­la­tu, sa­mo ne­ko­li­ko sa­ti na­kon što je Kir Star­mer pod­neo ostav­ku na me­sto pre­mi­je­ra, En­di­ju Ber­na­mu je­di­no je ne­do­sta­jao mit­ski mač iz­vu­čen iz ka­me­na da upot­pu­ni spek­takl. Biv­ši gra­do­na­čel­nik Man­če­ste­ra sa sti­lom je ušao sa­lu da po­lo­ži po­sla­nič­ku za­kle­tvu, na­pra­vio je sel­fi sa sto­ti­na­ma ko­le­ga iz La­bu­ri­stič­ke par­ti­je iza se­be, dok su oni ra­ši­ri­li osme­he zbog na­de ko­ja, ka­ko ve­ru­ju, do­la­zi.

Sa­da se ve­ru­je da će Ber­nam za­me­ni­ti Star­me­ra u Da­u­ning stri­tu 10. Uko­li­ko po­sta­ne na­sled­nik, usko­ro će pre­u­ze­ti Vla­du ko­ja se su­o­ča­va sa svim istim iza­zo­vi­ma ko­ji su uti­ca­li da se okon­ča Star­me­rov man­dat na­kon ma­nje od dve po­li­tič­ki is­cr­plju­ju­će go­di­ne. Me­đu nji­ma su po­su­sta­la eko­no­mi­ja, sve ja­či na­let kraj­nje de­sni­ce i tur­bu­len­tan od­nos sa ame­rič­kim pred­sed­ni­kom Do­nal­dom Tram­pom, ko­ji je i na­kon ostav­ke kri­ti­ko­vao Star­me­ra da je po­dr­šku SAD pru­žio „tek kad su po­be­di­li u ra­tu sa Ira­nom”.

Ber­nam sva­ka­ko ni­je omi­ljen me­đu lju­di­ma sa fi­nan­sij­skih tr­ži­šta. Još pro­šle je­se­ni, ka­da je na­ja­vio pre­mi­jer­ske am­bi­ci­je, lon­don­ski Si­ti ga je ozna­čio kao naj­go­reg mo­gu­ćeg kan­di­da­ta za bu­du­ćeg še­fa vla­de za­to što je re­kao da že­li da pre­kr­ši fi­skal­na pra­vi­la i po­ve­ća za­du­ži­va­nje ka­ko bi fi­nan­si­rao jav­nu po­tro­šnju. U tre­nut­ku ka­da Lon­don pri­vla­či po­seb­nu pa­žnju zbog vi­so­kog ni­voa bu­džet­skog de­fi­ci­ta i jav­nog du­ga, to ni­je naj­bo­lja pre­po­ru­ka za sta­bil­nost. Ber­ma­no­va fi­lo­zo­fi­ja „man­če­ste­ri­zma” pre sve­ga uklju­ču­je na­ci­o­na­li­za­ci­je, ili ba­rem jav­nu kon­tro­lu ključ­nih slu­žbi, po­čev od vo­de i elek­trič­ne ener­gi­je, ka­ko je ra­ni­je oce­nio „Gar­di­jan”.

Star­mer je re­kao da je za­tra­žio od uprav­nog te­la La­bu­ri­stič­ke par­ti­je da utvr­di ras­po­red za nje­go­vu za­me­nu, pri če­mu no­mi­na­ci­je po­či­nju 9. ju­la i za­vr­ša­va­ju se do let­nje pa­u­ze par­la­men­ta 16. ju­la. Po­ten­ci­jal­ni kan­di­da­ti do ta­da mo­ra­ju da obez­be­de po­dr­šku naj­ma­nje 81 po­sla­ni­ka La­bu­ri­stič­ke par­ti­je. Iako se ve­ru­je da bi Ber­nam mo­gao po­sta­ti pre­mi­jer već 17. ju­la kao je­di­ni kan­di­dat, ve­li­ki deo la­bu­ri­sta ni­je za­do­vo­ljan ide­jom da li­der bu­de čo­vek či­je po­li­tič­ke ide­je ni­su bi­le pro­ve­re­ne kroz tr­ku za stra­nač­ko vođ­stvo. Sto­ga, naj­ma­nje dva vi­so­ka po­sla­ni­ka stran­ke raz­ma­tra­ju po­kre­ta­nje kan­di­da­tu­ra za li­de­ra ka­ko bi spre­či­li Ber­na­ma da sed­ne u Da­u­ning strit bez zva­nič­nog iz­bor­nog pro­ce­sa. Biv­ši mi­ni­star oru­ža­nih sna­ga Al Karns re­kao je da raz­ma­tra mo­guć­nost da se kan­di­du­je, dok ni glav­ni se­kre­tar u Star­me­ro­voj vla­di, Da­ren Džons, ni­je is­klju­čio iza­zov, pre­neo je „Bi-Bi-Si”.

Me­đu­tim, čo­vek za ko­ga se ra­ni­je sma­tra­lo da je naj­ve­ro­vat­ni­ji kan­di­dat za ula­zak u tr­ku, Ves Stri­ting, biv­ši mi­ni­star zdra­vlja, od­u­stao je u po­ne­de­ljak od am­bi­ci­ja i jav­no po­dr­žao Ber­na­ma, či­me mu je do­dat­no olak­šao put. Uko­li­ko ne­kim slu­ča­jem još ne­ko osim Ber­na­ma uspe da obez­be­di do­volj­no po­dr­ške stran­ci, ko­nač­na od­lu­ka bi se do­ne­la gla­sa­njem čla­no­va La­bu­ri­stič­ke par­ti­je ko­ji pla­ća­ju čla­na­ri­nu, kao i pri­dru­že­nih sin­di­kal­nih pri­sta­li­ca. U tom slu­ča­ju, no­vi li­der bi do­šao na funk­ci­ju pre ne­go što se par­la­ment vra­ti u sep­tem­bru.

Osnov­no pi­ta­nje u Ve­li­koj Bri­ta­ni­ji je ko mo­že da iz­vu­če ze­mlju iz kri­ze. Iako je to ogro­man za­da­tak i za Ber­na­ma i za dru­ge kan­di­da­te, ana­li­ti­ča­ri sma­tra­ju da bi ha­ri­zma biv­šeg gra­do­na­čel­ni­ka Man­če­ste­ra bar mo­gla da po­mog­ne da se ubla­ži pri­ča kraj­nje de­sni­čar­skog li­de­ra Re­form UK Naj­dže­la Fa­ra­ža o „eli­ta­ma iz Vest­min­ste­ra ko­je ne ma­re za obi­čan na­rod”. Ber­nam je ste­kao re­pu­ta­ci­ju čo­ve­ka ko­ji se za­u­zi­ma za njih. Kao gra­do­na­čel­nik, po­ni­štio je pri­va­ti­za­ci­ju si­ste­ma auto­bu­skog pre­vo­za u Man­če­ste­ru, uvev­ši jef­tin jav­ni pre­voz, ko­ji je za od­re­đe­ne gru­pe bes­pla­tan. To­kom pan­de­mi­je vi­ru­sa ko­ro­na, nje­go­vi pro­te­sti pro­tiv stro­gih me­ra za­tva­ra­nja do­ne­li su mu na­di­mak „Kralj se­ve­ra”. Nje­go­vi obo­ža­va­o­ci se na­da­ju da mo­žda ima ono što je po­treb­no da po­be­di Fa­ra­ža, što je tre­nut­no naj­ve­ći pri­o­ri­tet La­bu­ri­stič­ke par­ti­je. Ali čak i to bi mo­glo zah­te­va­ti vi­še od ha­ri­zme i se­ver­njač­kog ak­cen­ta. Ako Ber­nam po­sta­ne šef Vla­de, ima­će tri go­di­ne do sle­de­ćih iz­bo­ra da po­ka­že re­zul­ta­te. Ali još od Breg­zi­ta pre de­set go­di­na ni­ko to­li­ko du­go ni­je us­peo da op­sta­ne na funk­ci­ji.

Upr­kos po­zi­vi­ma Fa­ra­ža da se ras­pi­šu iz­bo­ri, sve dok la­bu­ri­sti ima­ju ve­ći­nu u do­njem do­mu, oni ima­ju pra­vo da vla­da­ju. Kao što su to ne­dav­no či­ni­li kon­zer­va­tiv­ci pro­me­na­ma iz­me­đu Te­re­ze Mej i Bo­ri­sa Džon­so­na, pa Liz Tras i Ri­ši­ja Su­na­ka. U to­me ne­ma ni­šta neo­bič­no. Ali, pra­vi pro­blem sa Ve­li­kom Bri­ta­ni­jom je, či­ni se, kraj dvo­par­tij­skog si­ste­ma. Sa pet stra­na­ka ko­je se sa­da tak­mi­če za ve­li­ki deo bi­rač­kog te­la na sle­de­ćim op­štim iz­bo­ri­ma po­sto­ji ri­zik od još ve­će ne­sta­bil­no­sti, sa pa­ra­li­zo­va­nim par­la­men­tom u ko­jem ni­ko ne­ma ve­ći­nu.