Mamina kuća – bajka za odrasle
Из представе „Мамина кућа” (Фото: Никола Милосављевић)
Niš – Video sam heroja kako gine za otadžbinu, ali videh i veću hrabrost. Video sam psa, šarplaninca, kako sam izlazi na čopor vukova, ali videh i veću hrabrost. Video sam majku kako grli svoje dete, kako uzima od sebe da bi dala njemu – i nikad, nigde, ne videh veću hrabrost. Iza svega uzvišenog na ovom svetu – časti, ljubavi, svakog izvorišta i svakog ishodišta – stoji samo jedna reč: majka.
U Niškom narodnom pozorištu, 8. juna, održana je premijera predstave „Mamina kuća”, po motivima drame „Zeko, Zeko” francuske scenaristkinje i rediteljke Kolin Sero, u adaptaciji i režiji Dušana Matejića.
Iako nije zahvalno posle jednog igranja prognozirati krajnji domet predstave, reakcija publike na premijeri je bila takva da daje vetar u leđa svakom ko ovom komadu predviđa dug i uspešan pozorišni život.
„Bajka za odrasle” kako stoji u podnaslovu, donosi toplu i istovremeno uzbudljivu priču o jednoj porodici – majci, ocu, najmlađem sinu i tri sestre. Njihovi odnosi oblikuju se kroz bliskost, prihvatanje, ali i prepirke koje su prirodan deo zajedničkog života. Porodica se prikazuje kao jedina tvrđava u kojoj se nalazi istinska sigurnost i smisao, dok je sve izvan nje, za čime inače čeznu naše gladne oči i ambiciozna priroda, najčešće samo privid, šarena laža i prolazna histerija.
– Ovo je priča koja nas podseća i opominje da tuđe rane moramo lečiti ljubavlju, a sopstvene – humorom. Dakle, ove dve vrednosti jesu upravo onaj element koji podstiče vitalnost zajednice. U svetu otuđenja, zajednica je ta koja ima spasonosno dejstvo. I treba je sačuvati. Majke često čuvaju to gnezdo, taj krug, ali – da li mogu same? Zatim, empatija i prkos, iliti naš srpski inat imaju takođe važnu ulogu u opstanku i pojedinca i porodice. Mnogo je arhetipskog i u našim likovima, i u njihovim situacijama i odnosima. Upravo ta snaga arhetipa nam i pomaže da prepoznamo makar čestice svog ličnog iskustva u porodičnom bolu i smehu. Reč je o vrlo oštrim česticama – ističe se u opisu predstave.
Originalni komad „Zeko, Zeko”, Kolin Sero nastao je 1985. godine kao specifična kombinacija „crne komedije”, bajke i socijalne drame sa primesama naučne fantastike. Delo suštinski slavi porodicu i ulogu majke, ali u kontekstu i ambijentu „novog vremena”, sve češćih disfunkcionalnosti, ekonomskih kriza i društvenih lomova.
U adaptaciji Dušana Matejića, majka je još više (i to ne samo u naslovu) istaknuta na pijedestal. Ona je pijemont porodice, njen temelj i krov u isto vreme. Takođe, delo je minimalno osavremenjeno, reklo bi se taman, tek da se u njega udahne osobenost pomahnitalog 21. veka zajedno sa nužnom lokalno-srpskom percepcijom porodice i društva.
Matejić se odlično nadovezao na bazičnu ideju Kolin Sero, da delo koje zapravo donosi duboku analizu socijalne strukture porodice sa neizbežnom deskripcijom psihologije pojedinca, na sceni bude predstavljeno na jedan razumljiv i lepršav način, na vrhuncu bajkovit, sa dosta komičnih momenata.
– Ovo delo se u raznim pozorištima širom sveta najčešće igra kao vodvilj, drama, ili kao komedija. Moje tumačenje je išlo u smeru da ono nije nijedno od ta tri pojedinačno, ali da je sve to u jednom i da ga tako treba predstaviti. Tekst koji se izvorno zove „Zeko, Zeko”, u našoj adaptaciji nosi naziv „Mamina kuća”. Priča je univerzalna i direktna, pogotovo zato što govori o malom čoveku i njegovom mikrokosmosu u tom celom makrosistemu. Predstava je oda srpskoj majci, ali i svim majkama ovog sveta – istakao je, neposredno pred premijeru reditelj Dušan Matejić.
Uloge tumače – Jasminka Hodžić (majka), Aleksandar Mihailović (tata), Miodrag Jovanović (Zeko), Una Rakić (Marija), Andrija Mitić (berber), Andrijana Đorđević (Lusi), Ivana Nedović (gospođa Diperi) i drugi članovi ansambla Narodnog pozorišta u Nišu.
Naredna izvođenja predstave zakazana su za 16. i 17. jun sa početkom u 20 časova.