Britanci ne daju kredit Deripaski
Od našeg dopisnika
Moskva, 24. februara – Britanski poreski obveznici nisu dužni da pokrivaju gubitke kompanije čiji vlasnici ne preuzimaju na sebe odgovornost. Tako je odgovorila britanska vlada na zahtev fabrike automobila LDV da joj se odobri kredit koji bi bio ustupljen menadžmentu firme da otkupi fabriku od ruskog GAZ-a. U tu svrhu jedan manji deo sredstava izdvojio bi i GAZ koji kontroliše Oleg Deripaska.
„Grupa GAZ spremna je da proda fabriku lakih komercijalnih vozila (minibusa) LDV menadžmentu kompanije”,saopštio je Erik Eberhardson, predsednik Saveta direktora grupe GAZ. Prema njegovim rečima, LDV nije u stanju da pokriva svoje troškove od dobiti i za spas preduzeća u Birmingemu i njegovo normalno funkcionisanje potrebno je 20–30 miliona funti kratkoročnog kredita. Taj novac je zatražen od britanske vlade.
„Opšta situacija je dovela grupu GAZ u veoma težak položaj i ona više nije u stanju da izdržava LDV”, naglasio je Eberhardson objasnivši da su prihodi grupe, zbog pada proizvodnje u Rusiji, smanjeni za 78 procenata, a gubici LDV-a, njene firmećerke, iznose 25 miliona funti u 2007. godini.
Odluka britanske vlade bila je neočekivano brza i neočekivano negativna – „odgovornost za finansijsku podršku LDV-u snosi GAZ i on treba da rešava probleme”, smatra vlada. Tim pre što je ova kompanija ranije već dobila kredit od 24 miliona funti koji nije vratila.
Oleg Deripaska, tada najbogatiji Rus, kupio je britanski LDV 2006. godine. Namera je bila da se platforma britanskog minibusa „maxus” iskoristi za modernizaciju ruske „gazele” koja je trebalo da se pusti u proizvodnju 2012. godine. Kako danas izgleda, ovi planovi teško da će biti ostvareni jer je bez finansijske injekcije britanska firma osuđena na bankrotstvo, iako se predstavnici GAZ-a još uvek nadaju da će moći da prodaju firmu i zadrže prava na proizvodnju i prodaju „maxusa” u Rusiji.
U fabrici LDV radi oko 850 ljudi. Još oko 1.200 je angažovano u prodaji, a oko 4.000 u preduzećima kooperantima. Bankrot fabrike značiće gubitak posla za oko 6.000 ljudi. Fabrika je prestala da radi za novogodišnje praznike i više nije otvarana.
Eberhardson smatra da je bankrotstvo firme koja nije uspela da dobije kredit od države pitanje dana i da ona još postoji samo „zahvaljujući dobroj volji radnika”. Ironijom sudbine, LDV ima kupce za veliki broj automobila, ali ne može da započne proizvodnju dok ne plati ranije dugove.
„Mi smo navikli na prostu i prilično banalnu shemu rešavanja problema. Ako nam treba novac, uzimamo ga na Zapadu. Hoćemo da zaradimo – bavimo se prodajom sirovina. Ako nešto treba da se reši brzo – uvozimo: dođe strana kompanija i sve odmah uradi. Taj model više ne postoji. Osnovni rezultat ove krize jeste to što je pokazala da mora da se menja način poslovanja”, rekao je Oleg Deripaska komentarišući funkcionisanje na kredit najvećeg broja ruskih kompanija i odluku britanske vlade da im ne pomogne.
Tokom poslednjih nekoliko meseci Deripaskina glavna firma „Bazel” ostala je bez niza aktiva u inostranstvu, među kojima je 10 posto nemačke građevinske kompanije „Hoktief”i20 posto kanadske „Magna”, najvećeg svetskog proizvođača automobilskih delova. Pored toga, uskoro će, najverovatnije, ostati i bez 30 posto austrijske građevinske kompanije „Strabag”.
-----------------------------------------------------------
Velika rasprodaja
Zbog nedostatka novca ruski oligarsi, da bi spasli biznis, počinju da prodaju jahte, avione, vile u Evropi i kuće na ostrvima.
Rusko-izraelski „juvelirski baron” Lav Levajev, da bi pomogao svojoj kompaniji, prodaje za 45 milina dolara svoj avion koji je pre manje od godinu dana kupio za 55 miliona. Održavanje aviona košta oko sedam miliona godišnje.
Arkadij Gajdamak, takođe rusko-izraelski biznismen, prodaje vilu u gradu Kejsarija za 30 miliona i kuću u Herkliji za 4,5. On prodaje i bolnicu u Jerusalimu, koju je kupio pre dve godine, za 32 miliona.
Sergej Polonski, čija je „Miraks” grupa bila jedna od najvećih građevinskih firmi u Moskvi prodaje hotel „Dangejt port rojal” u Turskoj, kuću na Azurnoj obali i jahtu.
Aleksandar Lebedev je već prodao jedan od svojih privatnih aviona da bi kupio londonski časopis „Ivning standard”.
Ipak, rekorder je Deripaska koji prodaje sve redom – od banke Sojuz do odmarališta u Crnoj Gori i časopisa „Empajer” i „Kar”.