Od odluke do konkretnih gestova
Драгана Николетић „Солитер” (Фото Владимир Марковић)
„Sreća je nešto što se ne može kupiti novcem, nešto što se često oseća – ako si dete”, izjavio je desetogodišnji Jovan Simić povodom izložbe „Izvojuj sreću” vajarke i novinarke Dragane Nikoletić, koja je do 3. jula predstavljena u Galeriji „Zvono” u Beogradu. Postavka je deo projekta „Sreća je pitanje odluke” kojim autorka preispituje složeni pojam unutrašnje ispunjenosti, u pokušaju da rasvetli što je moguće više aspekata tog specifičnog trenutka, ili trajnog odnosa prema sebi i drugima.
„Nakon dugogodišnjeg bavljenja ličnim traumama kroz umetnički proces, odlučila sam da budem srećna, poželevši da to stanje malo ’poguram’. Počela sam da pravim svoje i avatarke svojih prijateljica, i da ih smeštam u idealizovane situacije morske obale, terase u Barseloni, odaja zamišljenog zajedničkog doma, bračne ili partnerske postelje i drugih prostora koji naizgled garantuju zadovoljenje potrebe za srećom”, objašnjava Nikoletićeva.
Njen projekat je inkluzivan, budući otvoren za učešće saradnika na kreiranju tih zamišljenih ambijenata, bilo predlogom ili konkretnom akcijom (šivenja, heklanja, lepljenja, modelovanja..). „Sreća se uvek vraća u meri uloženog truda”, umetnica je ubeđena.
Postavka je i imerzivna, uvlačeći posetioce u raspoloženje optimizma, posebno svojstveno za dečiju igru, bez ikakvih ograničenja i zabrana. U tom smislu, kuriozitet postavke u Zvonu je preporuka autorke da se eksponati dodiruju. „Bliskost je za mene najnužniji preduslov za dosezanje sreće”, ona tumači zašto je uvela element čulnosti kroz taktilnu participaciju publike.
Uspostavljanju prisnosti služio je i uvodni performans „Zagrljaj”, čija je poenta izlazak iz zone komfora emotivne neutralnosti ili blaziranosti, karakteristične za ceremonije zvaničnih otvaranja izložbi. Stoga je ova prilika ličila na radosni familijarni susret, bez distance i ograda.
Princip manifestacije želja, u korenu njenog kreativnog postupka, podrazumeva uverenje da se izgovaranjem, zapisivanjem ili materijalizovanjem željenog kanališe energija, kako se stiče moć da se dato proizvede u stvarnosti. Međutim, sreća zavisi i od spoljašnjih faktora, autorka priznaje, zbog čega je na otvaranju izložbe u Zvonu upriličila nagradnu igru, čiji su učesnici bili oni koji su bili spremni da definiciju sreće izraze pred mikrofonom. Otud izjava Jovana Simića, na početku ovog teksta.
Kako bi u kontekst sreće uvela i nužni momenat iščekivanja, Nikoletićeva je trenutak proglašenja pobednika nagradne igre odložila za veče zatvaranja. Kao i u životu, nagrade su se kretale u rasponu od materijalnih do simboličkih, pa je i razočaranje bilo jedno od posledica želja i nadanja.
„Projekat ’Sreća je pitanje odluke’, uključujući i izložbu ’Izvojuj sreću’, polazi od intimnog prostora lične želje, ali se razvija kao složena refleksija o identitetu u savremenom društvu, u kojem se subjektivnost sve češće svodi na unapred određene društvene i profesionalne uloge. U vremenu kapitalističke proizvodnje identiteta – gde je pojedinac primoran da sebe neprestano performira kroz produktivnost, društvenu vidljivost i tržišno prihvatljive modele ponašanja – Nikoletićeva insistira na drugim oblicima samoodređenja: na identitetu kao prostoru imaginacije, emocionalne autonomije i kolektivne razmene”, kaže kustoskinja izložbe Katarina Alfa Jovanović.
Tok izložbe prati simboličku putanju transformacije, ona nastavlja. „Početni rad ’Rađanje Venere’ označava ponovno rođenje umetnice – trenutak emancipacije iz prethodnih emotivnih i društvenih identifikacija. Od tog trenutka, kroz niz ambijentalnih instalacija, razvija se mreža različitih identitetskih projekcija: lutke borave u ambijentima sopstvenih želja, zauzimaju prostore slobode i nežnosti, grade međusobne odnose i oblike bliskosti koji prevazilaze dominantne društvene obrasce”, kustoskinja poentira.
Autorkinim rečima, za sreću se treba boriti, najpre odlukom, a potom i konkretnim postupcima koji joj otvaraju prostor u svakodnevnom životu. Deci je lakše, jer ona mahom žive u sadašnjem trenutku, neopterećena prošlošću i budućnošću.