U poseti srpskim manastirima

28. 02. 2009. 22:00

Pre pet meseci sam sa porodicom došao u Beograd, gde sam preuzeo dužnost ambasadora Austrije. Naše tri kćerke, koje imaju šesnaest, četrnaest i jedanaest godina, ovde pohađaju Internacionalnu školu.

I ranije, kada smo živeli u Rimu i Madridu, vikendom smo redovno išli na izlete, pa to činimo i ovde u Srbiji, da bismo je što bolje upoznali. Iako je krajem januara bilo loše vreme, moj predlog da za vikend posetimo dva izuzetno lepa manastira koji se nalaze na oko sat vremena jugoistočno od Beograda, u podnožju Kučajskih planina, cela porodica je rado prihvatila. Prvo smo posetili manastir Ravanicu. Tu u manastirskoj crkvi sahranjen je njen ktitor knez Lazar, koji je 1389. poginuo u boju na Kosovu. Njegove mošti su u Ravanicu, nakon viševekovne odiseje u kojoj je i Austrija odigrala ulogu, prenesene 1989. godine.

Uprkos kišnom i tmurnom danu, uočili smo prelepe boje spoljašnjih zidina manastira, crvenu i žućkastobelu. Freske i ikonostas su na nas ostavili dubok utisak. Moja kćerka Katarina, koja se zanima za istoriju umetnosti, pažljivo posmatra predstave iz Svetog pisma i života ktitora. Posebno je upečatljiva slika Hrista i njegovih apostola na fresci o isceljenju slepo rođenog. Nekoliko monahinja ljubazno nas upoznaje sa istorijom manastira. Za uspomenu kupujemo nekoliko razglednica i nastavljamo put Kučajskih planina, ka Despotovcu.

(/slika2)Kako smo već postali ljubitelji srpske kuhinje, ovde pravimo kratku pauzu i okrepljujemo se , naravno, ćevapčićima, pljeskavicom i šopskom salatom. Nastavljamo put ka našem drugom odredištu, manastiru Manasiji. Potpuno smo bili iznenađeni kad smo u tišini šume spazili impozantno utvrđenje sa 11 odbrambenih kula i divnom manastirskom crkvom u njegovom središtu. U miru posmatramo izuzetne freske, među njima i one koje prikazuju njegovog ktitora despota Stefana Lazarevića, koji je početkom 15. veka podigao ovaj manastir. Kakvom lepotom mora da su odisale freske dok Turci nisu uništili zlatne ukrase na zidovima i stubovima.

Naš dan zaokružen je zanimljivim susretom u manastirskoj prodavnici. Tu smo upoznali monahinju koja potiče iz anglo-irske porodice, i sa njom proveli neko vreme u prijatnom razgovoru. Kćerke i supruga su izabrale lepe narukvice, a i ovde, kao i drugde kuda nas put nanese, iskoristili smo priliku da kupimo med. Razgovor sa monahinjom, koja je neko vreme provela u ruskom samostanu, a potom i u Jerusalimu, dočarao nam je duboku pravoslavnu duhovnost.