Ujedinjenje ili podela

Vladimir Vuletić

01. 07. 2026. 20:00

(Фото ЕПА/Андреј Чукић)

Vrelina letnjeg dana nije sprečila, prema zvaničnim procenama, dvesta hiljada ljudi da se u organizaciji SNS-a okupe na ulicama Beograda. Slučajnih prolaznika nije bilo. Svako ko je došao, došao je s namerom da podrži Aleksandra Vučića i da čuje šta će mu on reći. Pored onoga što se čulo, važno je i ono što se videlo, kao i ono što se moglo osetiti.

Čak i preko televizijskih ekrana osetile su se ogromna energija i pozitivna atmosfera kojoj su doprineli svi koji su se tamo okupili. Izvestan doprinos dao je program u kojem je, osim zvezda folk-muzike, istaknuto mesto zauzelo kolo moravac u izvođenju KUD Roboti. Ovaj spektakl u kojem roboti pletu kolce, što nisu mogli da predvide ni u budućnost dobro upućeni Tarabići, osim tehnološke fascinacije imao i je i dublju simboliku. Povezivanje tradicije i tehnoloških inovacija, odnosno ekonomskog rasta, predstavlja ideološki putokaz ove stranke, pa nije bilo boljeg načina da se to materijalizuje.

Ceo skup, međutim, za SNS je imao mnogo veći značaj. Predstavljao je izraz njegove obnovljene političke snage i demonstraciju organizacione moći. To je ono što je toj stranci nedostajalo tokom poslednjih par godina i što je dovelo u pitanje njenu vlast. Pokazivanje političke moći i mobilizacija pristalica i biračkog tela po definiciji predstavljaju osnovne funkcije političkih skupova. Iz tog ugla posmatrano, ovo je bio uspešan miting – što se moglo pročitati i na ozarenom licu Aleksandra Vučića. Osim prema ostvarenju osnovnih funkcija, uspešnost nekog skupa moguće je meriti i poređenjem sa sličnim skupovima održanim u prošlosti, kao i poređenjem sa skupovima političkih konkurenata. Jedini politički konkurent koji u ovom trenutku ima snagu da organizuje politički miting je takozvana Studentska lista. Centralni skup koji je ona organizovala 23. maja na Slaviji bio je, međutim, takav da je čak i TV N1, koja je događaj direktno prenosila, u više navrata isključivala kamere, a pažnju publike održavala razgovorom s gostom u studiju. Još važnije je poređenje sa sličnim skupom koji je pod nazivom „Ne damo Srbiju” organizovan 11. aprila prošle godine. Svako ko se seća tog skupa lako će ustanoviti ogromnu razliku koja svedoči o svojevrsnom preporodu vladajuće stranke. Nije reč samo o brojnosti okupljenih, već, pre svega, o energiji, samouverenosti i poletu, koji se, za razliku od prošlog proleća, sada mogao osetiti.

Ovakvi veliki politički skupovi obično se održavaju povodom početka i/li završetka izbornih kampanja, ali i kao odgovor na političke krize. S obzirom na to da je najavio povlačenje sa funkcije predsednika Republike, ovaj miting se može tumačiti i kao početak izborne kampanje. Međutim, još važnije je da je ovaj skup bio i svojevrsni odgovor na političku podeljenost u zemlji. Na mitingu je ponovljen poziv na dijalog i prevazilaženje rascepa. Oni kojima je taj poziv upućen do sada nisu na njega odgovarali. Razlog za ovo verovatno je i to što su poverovali u sopstvenu propagandu prema kojoj je SNS pred slomom. Ovaj miting je svakog ko racionalno politički razmišlja mogao da uveri u suprotno. Ovde se ne misli toliko na lokalne političke aktere jer je njihova racionalnost upitna. Misli se, pre svega, na njihove mentore kojima je ovaj skup belodano pokazao da u vladajućoj stranci još ima vitalnosti.

Predlog izbornog slogana nije slučajno izabran. Osetivši da je narodu, onoj tihoj većini, dozlogrdila iracionalna politička podela koja razjeda društvo, a nikuda ne vodi, Aleksandar Vučić je prepoznao problem i pozvao na ujedinjenje Srbije. To je najvažnije što se moglo čuti na mitingu. Drugim rečima, on osnovano veruje da će ogromna većina građana Srbije odabrati one koji se zalažu za razgovor i kompromis, a ne one koji podstiču podele i beže od razgovora. U tom smislu, potpuno je nebitno da li će opozicija prihvatiti njegov poziv na dijalog. Zapravo, ako prihvati povinovaće se njegovoj volji, a ukoliko ne prihvati suprotstaviće se većinskoj volji naroda. Kao u priči o Tamnom vilajetu – ko prihvati kajaće se, ali i ko ne prihvati kajaće se. Treba li reći da će ta dilema samo dodatno produbiti podele u opoziciji.

Međutim, da bi se očuvala ova pozicija vladajuća stranka mora da reši dva problema. Prvi je očuvanje postojećeg biračkog tela, a drugi je jačanje kohezije u stranačkim redovima. Zato se na mitingu moglo čuti da sledi obračun s mangupima u sopstvenim redovima koji zarad ličnih interesa i bahatosti nanose štetu ugledu partije i iritiraju narod. Tome bi trebalo da doprinese i akcija „Znaš li ti ko sam ja – ko si bre ti”. Takođe, naglašena je potreba da se više pažnje i novca posveti nižim socijalnim slojevima, koji nisu u dovoljnoj meri osetili blagodeti ekonomskog rasta vidljivog u statističkim pokazateljima. U tom smislu promptno su sprovedene određene mere.

Ipak, ono što je najvažnije tiče se osećaja običnog čoveka da je poštovan i da se i on za nešto pita. Gubitak tog osećanja svuda u svetu doveo je do krize demokratije i poverenja ljudi u političare. U masovnim društvima u kojima ključnu reč imaju velike korporacije to je teško ostvariti. Kažu da je medij poruka. Anketa je medij, a poruka koju je pokušao da pošalje pozivom okupljenima da u anketi zaokruže pet od petnaest najvažnijih tema i da s druge strane dopišu ono što ih tišti, Vučić je građanima omogućio da bar na trenutak steknu osećaj da se i oni za nešto pitaju.

I da zaključimo, porukama sa skupa Vučić je pozvao na dijalog i time sebe pozicionirao kao stožer ujedinjenja Srbije bez obzira na to kako će opozicija i studenti u blokadi reagovati. Izbor pred kojim se nalazi politička konkurencija je da li se uključiti u stabilizovanje stanja u zemlji, ili istrajavati na blokadama i ideji da Srbija mora da stane kako bi sve počelo iz početka, ali bez SNS-a i njegovih pristalica. Odluku će morati da donesu sami. Za one koji zaista žele da budu dugoročna društvena alternativa izbor će biti jednostavan, za ostale će izbori biti samo povod i pokušaj da se zemlja dodatno destabilizuje.

*Profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek uređivačku politiku lista