Milutinović oslobođen optužbi
BEOGRAD – Presuda Haškog tribunala bivšim državnim funkcionerima za zločine na Kosovu uticaće na porast antihaškog raspoloženja u Srbiji, ocenio je danas predsednik Nacionalnog saveta za saradnju s tim sudom Rasim Ljajić.
„Neminovno je da će u našoj javnosti ova presuda izazvati poređenje sa oslobađajućom presudom Ramušu Haradinaju. To će dodatno pojačati utisak o dvostrukim aršinima Haškog tribunala”, kazao je Ljajić agenciji Beta komentarišući mogući uticaj presude na javnost u Srbiji.
On je ocenio da je za državu otežavajuća okolnost ta što je konstatovano postojanje „zajedničkog zločinačkog poduhvata”, dok je olakšavajuća okolnost to što je bivši predsednik Srbije Milan Milutinović oslobođen optužbi.
Ljajić je podsetio da presuda nije pravosnažna i da očekuje da će odbrana na nju uložiti žalbu.
HAG – Advokat Toma Fila, branilac bivšeg potpredsednika jugoslovenske vlade Nikole Šainovića, koji je danas u Haškom tribunalu osuđen na 22 godine zatvora, izjavio je Tanjugu da nije zadovoljan presudom i najavio je žalbu.
Po njegovoj oceni, najgora je osuda za zajednički zločinački poduhvat, odnosno ocena da su Albanci proterivani da bi se „omogućilo efikasno upravljanje” južnom srpskom pokrajinom.
Fila je ocenio da je jedina dobra vest iz Haga da je Milan Milutinović oslobođen. Bivši predsednik Srbije oslobođen je optužbe za zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja na Kosovu 1999. godine.
HAG – Bivši predsednik Srbije Milan Milutinović oslobođen je danas pred Haškim tribunalom svih tačaka optužnice za zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja na Kosovu 1999. godine.
Sudsko veće je, međutim, u prvoj presudi za zločine počinjene nad kosovskim Albancima, proglasilo krivim ostalu petoricu srpskih političkih, vojnih i policijskih funkcionera i na po 22 godine osudilo bivšeg potpredsednika vlade SRJ Nikolu Šainovića, komandanta Treće armije VJ, generala VJ Nebojšu Pavkovića i načelnika MUP-a za Kosovo i Metohiju, generala policije Sretena Lukića.
Bivši načelnik Generalštaba VJ, general Dragoljub Ojdanić, i komandant Prištinskog korpusa i načelnik štaba Treće armije, general Vladimir Lazarević, osuđeni su na po 15 godina zatvora.
Pretresno veće je zaključilo da su Šainović, Pavković i Lukić krivi po svim tačkama optužnice, dok su Ojdanić i Lazarević krivi za pomaganje i podržavanje deportacije i prisilnog premeštanja albanskog stanovništva sa Kosova, a oslobođeni su krivice za ubistva, progone i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Analizirajući dokaze izvedene tokom suđenja, Pretresno veće je zaključilo da je postojala široko rasprostranjena kampanja nasilja usmerena protiv civilnog albanskog stanovništva na Kosovu tokom bombardovanja koje je NATO sproveo protiv SRJ.
Tu kampanju su sprovodile snage vojske i MUP-a pod kontrolom vlasti SRJ i Srbije, koje su odgovorne za masovna proterivanja civila kosovskih Albanaca iz njihovih domova, kao i za ubistva, seksualno zlostavljanje i namernog uništavanje džamija, navedeno je u presudi.
„Namerne aktivnosti tih snaga tokom pomenute kampanje prouzrokovale su odlazak najmanje 700.000 kosovskih Albanaca s Kosova u kratkom vremenskom periodu od kraja marta do početka juna 1999. godine”, izjavio je u sudnici predsedavajući sudija Ijan Bonomi.
Pretresno veće je zaključilo da su ovi zločini počinjeni tokom sprovođenja udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao za cilj da se „nasiljem i terorom značajan broj kosovskih Albanaca istera iz svojih domova i preko granice kako bi državne vlasti održale kontrolu nad Kosovom”.
U presudi je navedeno da Milutinović nije doprineo udruženom zajedničkom poduhvatu i da nije imao direktnu kontrolu nad VJ, koja je bila savezna institucija i nad kojom je stvarnu komandu imao predsednik SRJ Slobodan Milošević.
Sudsko veće je konstatovalo da su Šainović, Pavković i Lukić značajno doprineli udruženom zločinačkom poduhvatu i da su nameravali da prisilno rasele veliki deo albanskog stanovništva s Kosova i promene etničku ravnotežu pokrajine radi uspostavljanja državne kontrole nad Kosovom.
Šainović, kao lični izaslanik predsednika SRJ za Kosovo, bio je „jedan od najbližih i najpoverljivijih saradnika Miloševića”, učestvovao je u radu Zajedničke komande, osnovane sredinom 1998. godine radi koordinisanja akcija snaga VJ i MUP-a i imao je važnu ulogu u izdavanju naređenja snagama VJ i MUP-a, navedeno je u presudi.
„On je bio moćan zvaničnik u vladi SRJ, koji je ne samo saopštavao informacije Miloševiću i prenosio Miloševićeva uputstva onima koji su bili na Kosovu, nego je imao i veliki uticaj na događaje u toj pokrajini i ovlašćenja da donosi odluke, rekao je sudija Bonomi.
Pavković je, prema navodima iz presude, imao de jure i de fakto kontrolu nad podređenim jedinicama i učestvovao je u radu Zajedničke komande, igrao je glavnu ulogu u planiranju i sprovođenju akcija na Kosovu, a 1998. godine je prednjačio u predlozima tih akcija, od kojih je Milošević mnoge prihvatio.
Sudije su, takođe, konstatovale da je Pavković znao za upotrebu nesrazmerne i nasumične sile i za krivična dela koja su snage VJ počinile na Kosovu, ali da ponekad o tome nije podnosio izveštaje nadređenima.
Lukić je učestvovao na sastancima Zajedničke komande i bio de fakto komandant snaga MUP-a na Kosovu od polovine 1998. do juna 1999. On je bio spona između dejstava MUP-a na terenu na Kosovu i opšte politike i planova Beograda.
Sudsko veće je zaključilo da je Lukić znao za kažnjivo ponašanje pripadnika MUP-a, ali, prema mišljenju sudija, nije bio umešan u prikrivanje zločina tajnim odnošenjem tela žrtava s Kosova.
General Ojdanić je imao najviši položaj u VJ i bio je podređen jedino Vrhovnom savetu odbrane (VSO). Sudsko veće je zaključilo da je Ojdanić komandovao svim jedinicama VJ i tesno sarađivao s Miloševićem, kao i da je učestvovao u radu Zajedničke komande.
Lazarević je imao kontrolu nad podređenim jedinicama, učestovao je u planiranju i sprovođenju združenih operacija VJ i MUP-a i znao je za zločine, navedeno je u obrazloženju presude.
Pretresno veće je, međutim, zaključilo da on nije učestvovao u donošenju političkih odluka, koje su donošene u Beogradu.
Osuđeni će ostati u pritvoru Haškog tribunala dok se ne odredi gde će služiti ostatak kazne, a svakom od njih biće uračunato vreme već provedeno u pritvoru.
Šainović i Ojdanić su prebačeni u pritvor Haškog tribunala 2002. godine, Milutinović 2003, a Pavković, Lazarević i Lukić 2005. godine.
Pretresno veće je pozvalo tužilaštvo i odbranu da podnesu eventualne podneske po ovom pitanju u roku od 14 dana.
Suđenje u predmetu Milutinović i drugi bilo je jedno od najobimnijih i najkompleksnijih pred Haškim tribunalom. Suđenje je počelo 10. jula 2006, a završeno 27. avgusta 2008. godine. Tokom suđenja, Veće je saslušalo usmena svedočenja ukupno 235 svedoka, i uvrstilo u spis 4.300 dokaznih predmeta.
Sva šestorica optuženih su se izjasnili da nisu krivi ni po jednoj tački optužnice.
Tužilaštvo je u završnoj reči tražilo da optuženi budu osuđeni na kazne od 20 godina do doživotnog zatvora, dok je odbrana tvrdila da nema dokaza za njihovu krivicu i zatražila je da budu oslobođeni.