Štrpce, trn u oku albanskim ekstremistima
Штрпце (Фото: „Википедија”/IvanJzov)
Na samo 36 kilometara od carskog grada Prizrena, na samim obroncima Šar-planine, nalazi se varošica Štrpce. U više od petnaestak sela nanizanih na obroncima Šare, u ovom prelepom kraju Metohije, oduvek su živeli vredni, preduzimljivi i gostoprimljivi ljudi, koji su se odvajkada bavili mahom stočarstvom.
Opština Štrpce oduvek je bila nastanjena mahom žiteljima srpske nacionalnosti (u samo tri sela žive Albanci). Juna 1999. godine ova varošica raširenih ruku je primile proterane Srbe iz Prizrena, Prištine, Uroševca... koji su spas od albanskih ekstremista potražili u njoj. Svi ovdašnji hoteli i moteli pretvoreni su u kolektivne centre u kojima je krov nad glavom našao proterani srpski živalj. U Štrpcu više nema kolektivnih centara, jer je za proterane Srbe država Srbija sagradila stanove.
Miran život Srba u Štrpcu, gde je nastanjeno više od 13.000 srpskih duša, poremetio je takozvani premijer Albin Kurti, koji je uputio svoje specijalce da uhapse nevine Srbe – „ratne zločince”, koji su u selu Račak nedaleko od Uroševca, učestvovali u sukobima sa „civilnim stanovništvom”, iako se zna da je Račak bio najveće uporište albanskih terorista. Do zuba naoružani Kurtijevi specijalci upali su u sela Gotovuša, Sevce i Pećince, gde su uhapsili četvoricu Srba, navodno zbog počinjenih zločina u selu Račak, gde je ubijeno četrdesetak albanskih terorista, koji su tokom noći preobučeni u civilna odela, što je bio povod za bombardovanje Srbije 1999. godine.
Hapšenje četvorice Srba nije uznemirilo hrabre žitelje Štrpca i okoline, koji veoma dobro znaju da su poodavno trn u oku poznatom srbomrscu Albinu Kurtiju, čiji je cilj proterivanje Srba iz ove najveće srpske enklave u Metohiji. Srpski živalj iz ove opštine podno Šar-planine ni po cenu života nema nameru da ode sa svojih vekovnih ognjišta.
Nakon poslednjih izbora u ovoj južnoj srpskoj pokrajini otpočelo je masovno hapšenje Srba, jer rezultati glasanja nisu po volji Kurtiju. U opasnosti od hapšenja su mnogi Srbi koji su 1999. godine bili punoletni. Dovoljna su samo dva lažna svedoka, kako bi se bilo ko Srba u ovoj pokrajini našao iza brave.
Miroslav Todorović,
Beograd/Prizren