Američka „licenca" za žešći ukrajinski rat
Фото ЕПА
Predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp odobrio je Ukrajini i Evropljanima da po američkoj licenci proizvode odbrambene raketne sisteme „patriot”. Ovakva odluka proizašla je iz činjenice da ni same SAD nisu u mogućnosti da na godišnjem nivou proizvedu dovoljno ovih projektila, pogotovo usled zauzetosti u ratu protiv Irana.
Najave da bi „patrioti” mogli da se proizvode u Ukrajini, gde trenutno za njima vlada velika potražnja zbog sukoba sa Rusijom, promenjene su i sada se kao mesto njihovog kompletiranja pominju fabrike u Nemačkoj i Rumuniji. Razlog za promenu je činjenica da su proizvodni pogoni u samoj Ukrajini često na udaru razornih ruskih projektila i, uglavnom, neupotrebljivi. U tom smislu navodi se primer nemačkog „Rajnmetala”, koji je nameravao u Ukrajini da otvori čak osam svojih fabrika. Izgrađena je i otvorena samo jedna, ali je i ona vrlo brzo do temelja uništena u ruskim vazdušnim napadima.
Podsetimo, raketni sistemi „patriot” su među najnaprednijim sistemima za protivvazduhoplovnu odbranu. Namenjeni su zaštiti aviona, od krstarećih i balističkih raketa, pa i najsavremenijih bespilotnih letelica. Njihova glavna mana je previsoka cena pošto jedna kompletna baterija košta približno 1,1 milijardu američkih dolara. Takođe, kao nepovoljna karakteristika pominje se i njihova ograničena proizvodnja, koja trenutno iznosi oko 700 jedinica godišnje. Upravo to je i navelo Trampa da dozvoli montažu izvan teritorije SAD.
Stručnjaci, međutim, smatraju da proizvodnja „patriota” u Evropi neće ključno uticati na razvoj situacije u Ukrajini. Moguće je da rat bude donekle produžen, pa i u izvesnoj meri komplikovaniji, razorniji, ali njegov ishod je već sada jasan. Pogotovo što proizvodnja ovih sistema zahteva dužu vremensku pripremu, kao i velika finansijska izdavanja. Takođe, treba naglasiti da ruska armija već sada poseduje raketno naoružanje naprednije od „patriota” i da je ono već uveliko u funkciji.
Ideja je da se Evropa u izvesnoj meri oslobodi zavisnosti od američkog naoružanja, ali to je svakako neće dovesti u istu ravan sa svetskim velesilama.
Nema sumnje da je rat u Ukrajini poslužio kao dobar poligon za procenu sopstvenih borbenih mogućnosti i u SAD i u Evropi. Zaključci baš i nisu ohrabrujući. Posebno na Starom kontinentu, gde se ratna proizvodnja dugo gurala u drugi plan, u uverenju da bi se Amerika, kao lider NATO-a, nesumnjivo odmah u punoj meri angažovala u odbrani svojih saveznika.
Okolnosti na globalnom nivou kazuju da potpuno odricanje od ratova nikada nije bilo opcija velikih sila, pa ni onih koje su u prošlosti vodile velike vojne pohode. Doduše, akcenat je danas više stavljen na lokalne nesuglasice, ali je sukob u Ukrajini, koji nedvosmisleno spada u tu kategoriju, zbog činjenice da se dešava između dve najveće države na kontinentu, mnoge naterao da drugačije razmišljaju i priklone se ratnoj opciji.
Sve isporuke naoružanja Ukrajini od početka sukoba 2022. jasno su stavile do znanja svima na kontinentu da ovde nije samo reč o zaštiti jedne države, već prevashodno o borbi za njenu teritoriju. Toga su svesni i sami Ukrajinci i stoga se i masovno iseljavaju. Da li će im to biti i dovoljno da izbegnu sudbinu poraženih, pokazaće vreme.
Sa druge strane, moguća proizvodnja „patriota” u Nemačkoj i Rumuniji automatski stavlja ove dve zemlje na ruski nišan. U Moskvi su jasno istakli da bilo kakva proizvodnja naoružanja koje bi bilo dostavljano na ukrajinski front i upereno protiv ruskih boraca sa sobom povlači i određenu odgovornost. A to, takođe, povlači i odluku nadležnih u Moskvi da na bojište gledaju kao na daleko širi prostor od same Ukrajine.
Kako god bilo, odluka Trampa da dozvoli licencnu proizvodnju „patriota” na teritoriji Evrope rusko-ukrajinskom sukobu daje novu dimenziju. Da li će to osokoliti Ukrajince na frontu ili, naprotiv, navesti Rusiju da u borbu ubaci i naoružanje i ljudstvo koje je do sada držala u rezervi, ostaje tek da se vidi.
Prema prvim reakcijama iz Moskve, u Kremlju nisu preterano iznenađeni odlukom američkog predsednika. Svesni su da je Ukrajina i do sada imala nedvosmislenu podršku Evrope, pa i SAD. Doduše, u rat su i krenuli sa takvim saznanjem. Pokušaji dvojice predsednika Vladimira Putina i Donalda Trampa da zamešateljstvo na Starom kontinentu kako-tako kanališu do sad nisu dali konkretan rezultat. Neće ga dati ni eventualna nemačko-rumunska proizvodnja „patriota”. Uostalom, situacija na terenu najbolje ukazuje u kojem pravcu se kreće rat u Ukrajini.