U slavu Branka Miljkovića

14. 07. 2026. 14:01

Бранко Миљковић (Илустрација Д. Стојановић)

Predstava  „Hronika dogovorene smrti”, posvećena jednom od najznačajnijih srpskih pesnika: tragičnom, markantnom Branku Miljkoviću biće izvedena u četvrtak uveče, 16. jula od 21 sati u okviru letnjeg programa Pozorišnog muzeja u Zaječaru.

Tekst predstave napisao je Oliver Janković, a monodrama predstavlja svojevrsni obračun pesnikove duše sa sopstvenom sudbinom.

Kroz snažan scenski iskaz osvetljavaju se pojedini segmenti života Branka Miljkovića ( Niš, 1934- Zagreb, 1961): njegova poetika, karakter, ljubavni život, odnos prema muzici i tragični kraj, koji je nagoveštavao, ali nije izabrao. Muziku za predstavu komponovao je Zoran Svejovanović, dok režiju i izvođenje potpisuje Dragica Užareva.

Branko Miljković, jedan od najmarkantnijih srpskih i jugoslovenskih pesnika 20. veka tragično je napustio ovaj svet sa svega 27 godina života, u noći između 11. i 12. februara 1961. godine u Zagrebu.

Njegovo rođenje u porobljenom Nišu u kome je osetio strahote ratnih dešavanja, obeležilo je njegov odrastanje, što će se kasnije odraziti na njegov životni put. Bio je učenik Prve niške gimnazije „Stevan Sremac”, gde je i otkriven njegov pesnički talenat u školskom književnom društvu „Njegoš”.

 U rodnom gradu piše i pred vršnjacima i nastavnicima čita svoje pesme sa 13 godina. Prvu pesmu objavio je 1952. godine u beogradskom listu „Zapis”. Naredne godine odlazi u Beograd na studije filozofije. Pripadao je grupi neosimbolista. Prve pesme u Beogradu objavljuje mu Oskar Davičo 1955. godine u časopisu „Delo”, ubrzo zatim sledi njegova čuvena zbirka pesama „Uzalud je budim”. Miljković je, bio svedok bombardovanja i ratnih strahota.

Tome svedoči i njegova pesma „Uzalud je budim”,  zapravo posvećena komšinici Ruži koju je pogodio geler zbog čega je bila je u komi, a mladi pesnik je bio zaljubljen u nju. Išao je niškim sokacima i pitao sugrađane da li se probudila Ruža, tako su i nastali ovi stihovi. Tokom  kratkog života Miljković je dao samo nekoliko intervjua.

U jednom je izjavio da bi kad bi birao jednu reč iz celog srpskog jezik, to bila reč vatra, u smislu da su pesnici savremeni Prometeji da donose vatru ljudima ali, da moraju da plate za to, i plaćaju strašnu cenu.

Branko Miljković je bio krupan, jak, mladić i to ga je dosta odredilo. Ujedno, bio je i neverovatan erudita za te godine, vanserijski obrazovan za 27 godina postojanja. Za života objavio je pet knjiga pesama: „Uzalud je budim”,  „Smrću protiv smrti”, „Poreklo nade”, „Vatra i ništa”, „Krv koja sveti”.