Od Vavinih igrica do zabrane
Урокљиве очи црне мачке (Фото АФП)
Republička radiodifuzna agencija je preporukom da vidovnjaci budu „skinuti” i sa programa lokalnih televizija, koje kablovskim putevima stižu do buduće klijentele, stavila tačku na jedan poduži period vladavine vračara na malim ekranima. Upućeni kažu da je počelo je sa Vavom u radio-emisiji „Vavigrice” 1995. Ipak, televizija je imala presudnu ulogu u pomami za takozvanim okultnim sadržajima, jer su razni „čitači sudbine” devedesetih godina prošlog veka izašli iz specijalizovanih časopisa i osvojili televiziju kao najmoćniji propagandni medij, uverava dr Lidija Radulović, docent na Filozofskom fakultetu.
Da je reč o istraživaču kome se može verovati govore i imena predmeta koje predaje na Odeljenju za etnologiju i antropologiju a to su antropologija religije, narodna religija Srba i nacionalnu etnologiju. U svojim istraživanjima navela je mnogo toga što će većina prepoznati kao delić svoje svakodnevice, neke i nasmejati, osloboditi zabluda, podsetiti na razne Vave, Kleopatre, Zorke (jedina kojoj je suđeno zbog dovođenja ljudi u zabludu za debele pare) i vidovite Branke, Trgovčeviće, s kojima su Srbi provodili dane sankcija, čekali vesti o ratovima i primirju. Mnogo toga stalo je i u knjigu „Okultizam ovde i sada”, koja se lako čita iako se bavi ne baš lakim temama.
Teško bi bilo dati jedan, adekvatan odgovor na pitanje da li su mediji koristili vidovnjake da bi stekli popularnost i veliku zaradu ili su pak vidovnjaci koristili televiziju kao najpogodniji kanal za svoju promociju, smatra dr Lidija Radulović. Ipak, u zavisnosti od ugla posmatranja motivacije su veoma slične, ali činjenica je sveprisutnost vidovnjaka u gotovo svim štampanim i elektronskim medijima, pre svega privatnim televizijskim i radio-stanicama kao i specijalizovanim časopisima.
Kao preteču vidovnjačke prakse zaista možemo smatrati Vavu, koja je gostovala na Radio Politici jednom nedeljno i koja je smatrala da se igra sa znatiželjnim slušaocima.
– „Vavigrica” je počinjala pogađanjem šta radi onaj ko sedi u svojoj kući a sa Vavom priča telefonom i to sve ide u etar, kako se oseća a završavalo se veoma ličnim razgovorom uz korisne savete i Vavino nastojanje da uteši – podseća docentkinja.
Vava je ovakvim načinom rada, naglašavanjem da je ona obična žena koja ima „neki dar” i želi da zabavi a i pomogne ako može, stekla veliku popularnost. Za razliku od drugih vidovnjaka ona se ne poziva na Boga što je i razumljivo budući da je u onim teškim vremenima širila politički i ekonomski optimizam, pa je i zbog njene stvarne partizanske prošlosti prozvana komunistička proročica. Ona svoje usluge nije naplaćivala, ali je krajem osamdesetih njen medijski rad postao turistički : predvodila je šoping ture. Ali kada su se pojavile vračare kojima duh humanosti nije bio zadatak broj jedan, Vava je „zbog svega toga počela da razmišlja da se povuče i više javno ne nastupa”.
Podsećanja radi, početkom devedesetih svojih pet minuta dobija Čumak sa čudotvornom novinskom terapijom preko fotografije. Ipak, vodič na putu u srećnu budućnost postaje Milja Vujanović, sa svojom specijalnom misijom, koja je po vokaciji i promociji u udarnom terminu državne televizije očigledno postala prorok na zadatku. Ipak, dosta se razlikovala od sledbenika koji će nesmanjenom žestinom nastupiti. Dr Lidija Radulović ih redom pobraja: Branka Simić (radila u „Kluzu” pa kada je fabrika propala postala je vidovita), potom Kleopatra, Zorka, Marina i različiti Ramovićevi nameštenici, Ljubiša Trgovčević, Violeta, Nada… Televizijske emisije su zapravo kontakt-programi u kojima vidovnjaci prikazuju svoje „moći” tako što „gledaju” ljudima na daljinu na osnovu pisama s fotografijom ili u telefonskom razgovoru.
– Sadržaj ovih emisija osmišljali su sami vidovnjaci jer su iznajmljivali svoj termin na televiziji. Moje istraživanje je pokazalo da klijenti povremeno gledaju emisije ovog tipa uglavnom svesni da je reč o marketingu, a zvali su oni kojima se dopala ideja o besplatnom gledanju u budućnost – ističe dr Lidija Radulović.
Uglavnom kada se sve sabere, vlast je bila zadovoljna a i proročice, jer su postale javne ličnosti sa više para u džepu. A neki stručan zaključak docentkinje na Filozofskom fakultetu bio bi da medijska propaganda „magijskog mišljenja” računa na iracionalnost mase, oslobađa dogme, ali može da izazove psihološki šok i strah.
Uostalom šta bi drugo mogla da izazove već legendarna rečenica Ljubiše Trgovčevića u nekoj zabavnoj emisiji kada mu se javila neka zabrinuta gospođa pitajući za budućnost a on joj uzvratio: „Ništa ne valja gospođo, bićete kratkog veka, ali da ne dužimo sada lepo spavajte i sanjajte nešto lepo!”. Ko posle toga da spava i sanja?
Početak novog milenijuma donosi vidovnjacima povlačenje u ilegalu i pre donošenja Krivičnog zakona, oni su se masovno povlačili u Republiku Srbiju, ali samozvani astrolozi, numerolozi i tarot majstori preplavili su silne privatne televizije. A moderna tehnologija omogućila im je kontakte sa klijentelom i posredstvom interneta, SMS-poruka i mobilnih telefona, mada se ne predaju ni vidoviti iscelitelji, bioenergičari, fitoterapeuti sa oglaščićima tu i tamo…
Eto povoda za neka nova istraživanja i nova „zakonska rešenja”.
Rajna Popović