Za radostan dečji osmeh

03. 03. 2009. 22:00

Ирена Луци

Srećni dečji osmesi. Iskreni zagrljaji mališana. Veselo tapšanje ručicama kad otvaraju poklone. To su upravo slike koje pokreću „prvu damu” slovenačke ambasade u Beogradu da organizuje humanitarne akcije u Srbiji da bi pomogla deci bez roditeljskog staranja i najmlađima koji su u teškoj materijalnoj situaciji.

Irena Luci, supruga ambasadora Slovenije, tek četiri godine boravi u našoj zemlji, a već je pokrenula bezbroj dobrotvornih aktivnosti kojima je usrećila decu širom Srbije. Njen entuzijazam nije ostao nezapažen, jer je ovoj ženi velikog srca prošle godine u Sloveniji uručena zlatna plaketa grada Ptuja, zato što je mnogo uradila na polju humanosti na ovim prostorima.

Lucijeva za „Politiku” naglašava da i dalje oseća obavezu da čini samo dobre stvari, da joj je bilo drago kada su, zahvaljujući ambasadi, deca iz Srbije putovala besplatno u Sloveniju, kao i kada su proteklog meseca donacijom obradovali štićenike Centra za zaštitu odojčadi, dece i omladine u Zvečanskoj ulici.

– Rođena sam na dan Svetog Nikole (u Sloveniji ga zovu Miklauš), a to se smatra da je praznik dobrih ljudi. Mislim da imam taj dar da pomažem ljudima. U septembru sam započela jednu akciju u saradnji sa kompanijom „Ljudska univerza” da bismo pomogli Zavodu za vaspitanje dece i omladine, a u tome je pomoglo i Ministarstvo spoljnih poslova Slovenije i Centar za socijalni rad – istakla je Lucijeva.

Svakoj njenoj akciji pridružuju se slovenačke firme koje izdvajaju velika finansijska sredstva i poklone za siromašne mališane, među kojima su „Gorenje” i „Perutnina Ptuj”.

Ova simpatična Slovenka širokog osmeha objašnjava da ju je posebno dirnula nedavna poseta Osnovnoj školi „Veljko Đuričin” u Jarkovcu, kada je videla u kakvim uslovima mališani uče. Zbog toga im je uručila donaciju vrednu više od sedam i po hiljada evra, koju je prikupila zahvaljujući slovenačkim preduzećima koja imaju predstavništva u Beogradu.

Ipak, i pored brojnih obaveza, naša sagovornica nalazi vreme za druženje sa pravim prijateljima. Kaže da voli Srbiju i Beograd i da joj prijaju šetnje, posebno Knez-Mihailovom ulicom i Bulevarom kralja Aleksandra. Energiju joj daju i pozitivni razgovori sa ženama diplomatama, a naglašava da joj ne padaju teško zaduženja oko organizacije raznih prijema, ručkova i večera u ambasadi...

Budući da je ekonomska kriza „zahvatila” gotovo ceo svet, pa i ove prostore, pretpostavlja se da će biti i veće potrebe da se pomogne onima koji jedva sastavljaju kraj sa krajem. Irena Luci naglašava da njena humana misija nije završena i da je priznanje za takav rad još više obavezalo da, koliko je god u mogućnosti, pomogne dečacima i devojčicama koji odrastaju u teškim uslovima. A kao nagradu očekuje da im ostane u lepom sećanju.