Diže li „plava pilula" sportiste

05. 03. 2009. 22:00

Утицајем „вијагре” на спортисте баве се и светски медији

Efekat „vijagre” u vrhunskom sportu već duže vreme je predmet debate. Osnovna nedoumica oko koje se lome koplja je tačan odgovor na pitanje: diže li „plava pilula“ i takmičare, tj. pomaže li im pri postizanju boljih rezultata?

Prvobitno zamišljena kao lek za srce (omogućava krvnim ćelijama da dobiju više kiseonika), „vijagra” je vrlo brzo planetarno postala čuveno sredstvo za bolju potenciju. I dok se u „krevetskim nadmetanjima” zna njena namena, ostali spektar dejstva sve više je na udaru raznih ispitivanja.

Kod sportista, teoretski, ona može da posluži za povećavanje snage srca, prilikom transporta kiseonika kroz krv, kao medikament i za prikrivanje delovanja steroida izazivača impotencije i za podsticanje samopouzdanja.

– Ako više kiseonika stiže u mišiće, to znači da imate više energije i možete da postižete bolje rezultate. Neka je reč i o samo desetpostotnoj pomoći, eto prednosti za nekog takmičara – rekao je Endrju Mekalok, specijalista seksolog sa Medicinske škole Univerziteta Njujork. – „Vijagra” najviše može da pomogne atletičarima – trkačima, biciklistima i skijašima, sportovima u kojima su samopouzdanje i brzina ključne stvari.

Na prošlogodišnjim Olimpijskim igrama u Pekingu, u uzorcima urina mnogobrojnih učesnika, pronađeni su tragovi „vijagre”.

– Ona nije zabranjena, ali ako dođe na negativnu listu, budite sigurni da ćemo je lako otkriti – kaže Kristijan Arost iz glavne laboratorije Svetske antidoping agencije (VADA) u Montrealu.

VADA će konačnu presudu o tome da li „vijagra” daje prednost sportistima doneti u septembru. Eventualna zabrana i dodavanje njenog imena na listu zabranjenih supstanci važili bi od 2010.

Svetska antidoping agencija je 2008. finansirala istraživanje kako bi utvrdila učinak delovanja „vijagre” na nivou mora i na velikim nadmorskim visinama, kao i prilikom vožnje bicikla u provetrenoj i zagađenoj prostoriji.

Uslovi „zagađene sredine” su posebno zanimljivi baš zbog mogućnosti „vijagre” da pomaže sportistima pri disanju, pospešujući rad pluća u „kontaminiranom okruženju”.

Igrači lakrosa (sport popularan u SAD naročito među visokoškolarcima, nalik je na hvatanje leptira sa mrežom na štapu, samo što se hvata lopta i ubacuje u gol) Merivud univerziteta uzimali su vijagru određeno vreme i bili deo eksperimenta. Za uzvrat VADA im je platila školarinu, a rezultati se uskoro očekuju.

Čuveni američki Stenford univerzitet je u svom ispitivanju 2006. simulirao uslove sredine na 3.300 metara nadmorske visine. Jedna grupa biciklista koristila je „vijagru”, druga ne. Zaključak: u trci na 10 kilometara, oni sa „nabubrelim šortsevima” postizali su 40 odsto bolje rezultate.

Iako VADA nije izrekla konačni sud, na prošlogodišnjoj biciklističkoj trci „Oko Italije” iz karavana je eliminisan vozač Andrea Moleta pošto je policija u vozilu koje ga je pratilo pronašlo 82 „plave pilule”.

Nemačko istraživanje iz 2004. pokazalo je da je „vijagra” koristila alpinistima prilikom uspona na Mont Everest.

– Naučno je jedino dokazano da „vijagra” pomaže sportistima na velikim visinama, ali je teško zamisliti fudbalski meč na Mont Everestu – mišljenje je Eduarda de Roze, predsednika Medicinske komisije Pan-Američke sportske organizacije (PASO).

Anketa koju je sproveo list „Dejli njuz” pokazala je da je „vijagra” 2008. bila izuzetno popularna u svlačionicama američkih profesionalnih klubova.

Izjava Viktora Kontea, osnivača po zlu čuvene laboratorije „Balko” („trenirao” je kažnjene atletičare Merion Džons, Tima Motgomerija, Dvejna Čembersa...) „da vijagru koriste svi njegovi štićenici” možda je i najbolji signal da se celom problemu priđe najozbiljnije.

Nedavno je engleski list „Dejli telegraf” uoči meča Kupa Libertadores između Palmeirasa i Gremia, koji je trebalo da se odigra na velikoj nadmorskoj visini, preneo reči igrača ova dva kluba da im „vijagra ne treba jer su oni – brazilski fudbaleri”.

– Ne može ona da pomogne, uzmete stara kola, povećate rezervoar, ali motor ostaje isti – rekao je Klaudio Palanjeli, doktor Palmeirasa.

Ratko Pavlović