Narod čeka zemljotres
Ejdus je napravio sam jednu debakl ulogu, ulogu upravnika, u impresivnom nizu glumačkih kreacija. Sreća, po njega i pozorište, kratko je trajala. Ejdus se vratio samo onome što najbolje radi – glumi.
Na njegovom oproštajnom obraćanju medijima, čuli smo i neke pikanterije. U nacionalnom teatru ima više od 60 ljudi iz obezbeđenja! Ispada da svaki glumac ima svog – bodigarda!
Glumac nije kriv ako ne radi. A ima ih podosta u Drami. Glumac je na stalnoj dispoziciji, njegov izbor da igra u predstavi zavisi od drugih. Ali, da li može upravnik da i ne zna ko mu igra, da dramaturg ne poznaje glumački korpus, pa pripaljuje cigaretu u pozorišnom klubu glumici koja je tu sa statusom prvakinje drame, a da on upita: „Ko je ona?”. Da li je trebalo da tek Egon Savin da šansu Dušanki Stojanović u predstavi „Ćeif” u Beogradskom dramskom pozorištu pa da za nju čuje javnost, a kritika je proglasi novom Žankom Stokić !? A Dušanka Stojanović je stalni član Drame Narodnog pozorišta od davne 1990. godine!
E sad, u tom prilično razdrmanom pozorištu koje se ne drma od Ejdusa, već koliko pamtimo i od najistrajnijeg upravnika Velimira Lukića, koji je na kraju morao i sam da demisionira, probleme neće rešiti nikakav deux ex machina u vidu Ministarstva kulture. Zašto Nebojša Bradić, koji je i sam bio upravnik Narodnog pozorišta, neće da se kao ministar kulture meša u svoj posao? Iskusan je Bradić. Neće ih rešiti ni novi upravnik i novi upravni odbor. Neće, zato što je teatar živ organizam i on traži, kao i država, sistemska rešenja. Bez njih, bez zakona, teško će se išta pomeriti. Događaće se, kao što se dogodilo, da upravnik koji ima ingerencije da otpusti radnika, doživi da ga sud vrati i to ne samo na posao već i na –istu funkciju . Ili, da oko dvadeset baletskih umetnika ne može više da igra a ne može ni u penziju zbog neregulisanog beneficiranog staža. Događaće se i tužno-smešne stvari kao na Dan pozorišta, ej, nacionalnog teatra, da priznanje za rad dobije i tehničar koji održava –klima uređaje! A samo nekoliko dana pošto je postavljen sada već bivši upravnik Ejdus, neko je isekao sajle za liftove! Tehnici se može da postavlja uslove . Tako je bilo i u Lukićevo vreme, tako je ostalo do danas. Danas je Narodno pozorište sa deset sindikata (dva su ukinuta) „mutant samoupravljanja” tačno je rekla Svetlana Bojković.
Brže nego što je očekivao, i ostavka Ivana Tasovca je u Ministarstvu kulture prihvaćena.
I dalje se licitira ko će biti na čelu ostalih beogradskih institucija kulture, konkursna komisija još ne otkriva kandidate, jer je partijska igra karata u toku.
Sva ova zbivanja šira javnost prati kao igru mečke Božane. Dok „Narod čeka zemljotres” (kao u naslovu drame Vidosava Stevanovića koja će se uskoro igrati na kragujevačkoj pozorišnoj sceni u Teatru „Joakim Vujić”) , čini se da je sve ovo samo vrh ledenog brega događanja u kulturi. One ponornice tokova novca kao i kriminala u kulturi čekaju trenutak da budu na tapetu javnosti i za to zaduženih službi. Prepričava se polušaljiva rečenica Laneta Gutovića:„Jedva čekam da počnu hapšenja u kulturi”, i dalje je istrajan u javnom upozoravanju Ivan Bekjarev, kao što i Radoslav Pavlović pisac „Šovinističke farse”, „Braće po oružju” i jedne od najgledanijih TV serija „Moj rođak sa sela” na RTS-u , otvoreno u svojim intervjuima proziva ikone naše kulture, mogli bi uskoro da budu inicijalne kapisle za neko veliko spremanje. Posle duvanskih, drumskih i ostalih da li dolazi na red i mafija u kulturi?
Dodatni potres biće i jedan film. U završnoj fazi je montaža dokumentarno-igranog filma Srđana Kneževića (doktorirao 1992. na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu sa temom iz istorije filma). Dve godine snimao je sa ekipom intervjue sa više od šezdeset kulturnih radnika, imao pristup arhivama i načinio dokumentarni materijal sa snimcima raznih ugovora pohranjenim daleko od očiju javnosti. Ovaj istraživački rad o pranju novca kroz kulturu, o neregularnim privatizacijama, o filmskim projektima od „nacionalnog značaja” i ko je u sve to uključen, biće prikazan u filmu pod nazivom „Centar za pranje filmova”. Ostaje da sačekamo da vidimo da li smo dobili srpskog Majkla Mora. Za sada, „ljudi su izašli u polje , kampuju i čekaju. Narod čeka zemljotres”.