U Ge­tu se kri­vi­ca sti­če ro­đe­njem

08. 03. 2009. 22:00

Ве­се­лин Га­та­ло Фо­то­гра­фи­ја из лич­не до­ку­мен­та­ци­је

Od Tre­bin­dža na ju­gu,do gor­njih oba­la sla­nog je­ze­ra Pa­no­ni­je i po­to­nu­log gra­da Tu­le na se­ve­ru,pro­sti­re se vi­so­kim zi­do­vi­ma opa­san Ge­to, svo­je­vr­stan pa­kao na ze­mlji u ko­jem ne po­sto­je ulaz i iz­laz. Na is­to­ku is­pod zi­da te­če re­ka Draj­na, a na za­pa­du se Ge­to pro­te­že do ne­ka­da­šnje gra­ni­ce sa Hr­vat­skom. Ta­ko iz­gle­da pro­stor da­na­šnje Bo­sne i Her­ce­go­vi­ne u ne ta­ko da­le­koj bu­duć­no­sti, opi­san u ro­ma­nu „Ge­to” Ve­se­li­na Ga­ta­la, ne­dav­no ob­ja­vlje­nog u Sr­bi­ji u iz­da­nju „Sa­mi­zda­ta”.

Či­ta­o­ci su ovog Mo­star­ca naj­pre ima­li pri­li­ke da upo­zna­ju kao pe­sni­ka pre­kozbir­kipe­sa­ma („Vri­je­me me­sin­ga­nih per­li”, „ Amo­re al pri­mo Bi­no­co­lo”, „Kme­za­vi na­red­ni­ci”), a za­tim i kao pro­znog pi­sca kroz ro­ma­ne („Si­e­sta, Fi­e­sta, Or­ga­smo, Ri­po­so”, „Ja sam pas... I zo­vem se Sal­va­to­re”), kao izbir­ke pri­ča („Ram­bo, Drum­ski i Onaj tre­ći”, „Pri­če za ne­mir­nu noć”, „Po­lja če­me­ri­ke”). Na­gra­đi­van je u sve tri ka­te­go­ri­je, a od zna­čaj­ni­jih pri­zna­nja iz­dvo­ji­će­mo na­gra­du „Alek­sa Šan­tić” za zbir­ku pe­sa­ma „Vri­je­me me­sin­ga­nih per­li” i na­gra­du za naj­bo­lji hr­vat­ski es-efro­man u 2006. go­di­ni ko­ju je do­bio za „Ge­to”.

Ga­ta­lo u ovom ro­ma­nu pri­po­ve­da pri­ču o ze­mlji po­de­lje­noj iz­me­đu Koc­ka­stih, Mje­se­ča­stih i Or­la­stih. Glav­ni ju­na­ci, mla­dić Vuk i nje­gov ver­ni sa­bo­rac pas Či­ka, ne ose­ća­ju pri­pad­nost ni­jed­noj od ovih voj­ski i pre­ži­vlja­va­ju u Ge­tu za­hva­lju­ju­ći svo­jim spo­sob­no­sti­ma i sna­la­žlji­vo­sti.

U svom ro­ma­nu opi­su­je­te i bu­duć­nost ce­log sve­ta – ste­ri­li­sa­na bi­ća, ge­net­ske mo­di­fi­ka­ci­je, eko­lo­ške ra­to­ve... Da li iz ove per­spek­ti­ve sve za­i­sta iz­gle­da ta­ko cr­no?

Kod nas u BiH ka­žu:po­sto­je re­a­li­sti i op­ti­mi­sti. „Ge­to” je ob­ja­vljen u Hr­vat­skoj pre trigo­di­ne, a već se ostva­ru­je. An­ti­te­ro­ri­stič­ki ra­to­vi uve­li­ko tra­ju, oče­ku­je­mo i eko­lo­ške. A zid oko BiH sve je vi­ši i ne­pre­la­zni­ji.

Ko di­že te zi­do­ve?

Pa, uglav­nom mi u Ge­tu. Evrop­ska uni­ja pra­vi pro­je­kat za zi­do­ve i pri­pre­ma ter­mo­nu­kle­ar­ni re­ak­tor i su­pra­pro­vod­nič­ke in­duk­to­re za ener­get­sko po­lje, mi do­da­je­mo ci­gle i me­ša­mo mal­ter jer smo sa­mo za to kva­li­fi­ko­va­ni. Do­daj­mo to­me i da šljam ce­log sve­ta do­la­zi kod nas. Sve po­sta­je ja­sni­je kad se u ob­zir uzme či­nje­ni­ca da nam je me­đu­na­rod­na za­jed­ni­ca po­sla­la ma­jo­ra u pen­zi­ji, Pe­di­ja Eš­da­u­na, da nas uči de­mo­kra­ti­ji. Kad či­tam iz­ve­šta­je CIA i MO­SAD-a o BiH kao po­ten­ci­jal­noj te­ro­ri­stič­koj pret­nji za osta­tak Evro­pe i ci­vi­li­zo­va­nog sve­ta, ka­da vi­dim ka­ko na­šu imo­vi­nu, ži­vo­te i zdra­vlje pro­da­ju austrij­skim kon­cer­ni­ma za sit­ne pa­re, po­že­lim po­ku­pi­ti že­nu, de­te i pse i oti­ći bi­lo gde, ma­kar u Sr­bi­ju ili Hr­vat­sku. A on­da se se­tim da sam deo Ge­ta i da sam kriv.

Zbog če­ga ste kri­vi?

Ov­de, u Ge­tu, kri­vi­ca se sti­če ro­đe­njem. Re­ci­mo, ro­di­te se u Re­pu­bli­ci Srp­skoj, pro­še­ta­te do Sa­ra­je­va i ta­mo ču­je­te da ži­vi­te u ge­no­cid­noj i fa­ši­stič­koj tvo­re­vi­ni, da su vam ro­di­te­lji „ne­pri­ja­te­lji Bo­sne”, da je vaš naj­dra­ži Nje­goš bio čet­nik još pre 150 go­di­na i ta­ko to... Ov­de se kri­vi­ca ne mo­ra za­slu­ži­ti, do­bi­ješ je čim se ro­diš. Ako ne, ima mi­li­on pri­li­ka da se za­slu­ži. Do­volj­no je ne­što iz­ja­vi­ti na kri­vom me­stu, od­mah si fa­ši­sta i dr­žav­ni ne­pri­ja­telj broj je­dan.

Da li, on­da, mo­že­te ži­ve­ti od pi­sa­nja?

U BiH se od pi­sa­nja mo­že ži­ve­ti sa­mo ako ste dr­žav­ni pi­sac i „dr­žav­ni an­ti­fa­ši­sta”.Dr­ža­va pla­ća di­si­den­te, vo­ze ih slu­žbe­nim ko­li­ma, a ja, po­sle de­set uspe­šnih knji­ga i kor­pe knji­žev­nih na­gra­da u BiH i Hr­vat­skoj, ne­mam čak ni sta­tus slo­bod­nog umet­ni­ka. Iz­da­va­či u BiH če­sto do­štam­pa­va­ju knji­ge bez zna­nja auto­ra, ali ne­ka, nek’ se či­ta. Jed­na mo­ja knji­ga je naj­či­ta­ni­ja u Bi­bli­o­te­ci Gra­da Sa­ra­je­va, na li­sti je pre Pa­mu­ko­vih i Ku­rej­ši­je­vih knji­ga. Mo­ja de­la su po­zna­ta i u Hr­vat­skoj.

Zbog­ čega je ­„Geto” tek­ sada­ o­bjavljen u­ S­rbiji?

­Slu­šajte,­ S­ar­ajevo je ­slu­žbeni­ izlaz za ­knjige­ bo­sansko-­he­rc­ego­vačkih a­utora. ­Filter­ koji tu ­treba ­proći ug­lavnom je ­i­de­ološki. ­Pomno se­ pazi da se u­ delu­ jasno­ vidi ko je „a­gresor” a ko ­„žrtva”. Ja ne ­os­uđujem i ne­ o­pt­užujem,­ samo­ na­stojim ­pod­staći­ ljude da ­p­rei­sp­ituju ­svoje ­st­avove. I u­ Hr­vatskoj i u­ S­rbiji sam­ morao sam da ­kon­ta­ktiram sa­ i­zd­av­ačima. Imao sam ­sreću da se o­bratim­ dobrim­ k­ućama.­ M­eđutim, ­imate i vi ­svoje „­i­de­ološke­ či­stače”.­ Jedan ­kr­itičar iz­ ­Beo­grada,­ posle­ p­or­eđenja sa­ Ć­opićem i­ čes­ti­tkama na ­pr­ip­ove­dačkom­ daru, u ­kr­itici za­ moju z­birku ­„Polja­ č­em­erike”,­ z­amerio mi je­ že­stoko,­ c­itiram: ­„g­otovo š­vaj­carsku­ ne­pris­trasnost”. I­ dodao da se u­ Mo­staru, o­ kojem ­na­jviše­ g­ovori z­birka, „zna ko je­ koga – ­svako ­sv­akoga”. To mi baš­ nije­ bilo ­na­jja­snije. Ovo na­ čemu mi­ z­amera ­smatram ­svojom ­na­jvećom­ v­rlinom. Pa,­ z­aboga, zar se od svih­ Srba u­ F­ed­er­aciji BiH ­oč­ekuje da­ p­održe­ tuđi­ n­a­ci­on­alizam?­ D­oduše,­ ko­sm­op­ol­itizam u BiH se i ­svodi na­ p­od­rž­avanje­ tuđeg­ n­a­ci­on­alizma.

Pu­blika u­ S­rbiji je ­najpre ­imala ­pr­iliku da ­upozna Vaš rad kroz­ p­oz­orište.­ ­Naime, u ­Zr­enj­aninu je i­grana p­red­stava po­ Vašoj ­knjizi „Ja sam pas... I­ zovem se ­Sa­lv­atore”. Da li­ po­stoje ­pl­anovi za još­ neku ­dr­am­at­iz­aciju ili e­kr­an­iz­aciju­ Vaših­ dela?

­U­ Za­grebu ­prave­ d­ug­ome­tražni­ c­rtani film po toj ­knjizi. ­Ta­čnije,­ radi ga­ Milan ­Bl­až­eković po­ mome ­sc­en­ariju, u ­pro­du­kciji­ kuće „­Koncept” iz­ Mo­stara i ­„Jadran ­filma”. ­Pr­oducent Ivan­ V­ukoja­ n­am­erava da ­snimi i­grani film po ­„Getu”. ­„Geto” se­ može­ o­dr­aditi na dva­ n­ačina; ­kar­pe­nte­rovski – kao­ a­k­cioni,­ po­st­ap­oka­lip­tički ep­ tipa „Mad Max ”, ili, kao što bi to­ Ku­st­urica ­učinio, na ­he­rc­ego­vačkim­ l­ok­ac­ijama, uz d­ro­mbulje, saz, ­ša­rgiju i­ at­mo­sferu­ k­rvavog ­Ba­lkana. Ovaj ­drugi­ način bi,­ mislim, bio­ puno­ bolji.

-----------------------------------------------------------

Psi su­ bolji­ ljudi od­ č­oveka

P­itanje je da li bi Vuk ­pr­eživeo u­ Getu da­ nema­ nj­egovog psa­ Čike. Psi su i do­ sada­ bili­ is­ta­knuti­ j­unaci­ Vaših­ dela. Šta­ Vamaoni ­znače u­ ž­ivotu?­

­Rekao bih da su psi­ bolji­ ljudi od­ č­oveka.­ Čovek je, iz­ čisto ­e­gois­tičkih ­ra­zloga, s­tvorio­ biće sa ­os­ob­inama­ koje sam ­treba. S­tvorio je s­tv­orenje sa­ boljim ­sluhom,­ boljim­ njuhom, ­ve­rnije i ­ose­ća­jnije,­ jače i­ brže od­ sebe.­ Re­zultat je­ v­eli­čanstven. Ja sa ­svojim psom­ bolje­ vidim,­ njušim, ­osećam,­ za­klj­učujem...­ Moja ­Vanda mi­ kaže s­ kakvim­ č­ovekom imam­ posla, čim mu ­priđe.­ Kaže mi o ­osobi­ po­gledom, ­dlakom na­ l­eđima,­ ot­kr­ivenim­ z­ubima, ­ušima i­ repom.