Može li jedinjenje iz semenki grožđa da produži život
(Printscreen CGTN)
Gao Tingkuan, koji ima 105 godina, ustaje u pet sati ujutru, odlazi triciklom u nabavku namirnica i sam sebi kuva. U svojoj svakodnevici, 96-godišnji Džang Mingde i dalje pere sudove, zaliva cveće i sređuje kuću. Čišćenje, slušanje audio-knjiga, ispijanje čaja, igranje loptom sa prijateljima… Kroz ove jednostavne svakodnevne aktivnosti ovi ljudi kvalitetno žive i pružaju savršen primer „proaktivnog pristupa zdravlju”.
Tako prenosi CGTN u prilozima posvećenim zdravlju i dugovečnosti, a naučnici istražuju različite biološke mehanizme starenja i mogućnosti da se očuva zdravlje u poznijem životnom dobu.
Kineska biotehnološka kompanija razvija preparat zasnovan na jedinjenju iz semenki grožđa, koji je u eksperimentima na miševima pokazao potencijal da utiče na procese starenja i produži životni vek. Ipak, između obećavajućih laboratorijskih rezultata i leka koji bi ljudima omogućio da žive 150 godina, nalazi se veliki broj još nerešenih naučnih pitanja.
Ideja da bi jedna kapsula mogla da uspori starenje više nije samo tema naučne fantastike. Istraživači širom sveta ispituju mogućnosti da se utiče na biološke procese koji dovode do postepenog propadanja tkiva i organa.
Posebnu pažnju privukla je kompanija Lonvi Biosciences iz kineskog Šenžena, koja istražuje mogućnosti primene jedinjenja procijanidin C1, poznatog i kao PCC1, u preparatima namenjenim dugovečnosti.
Kako je u novembru 2025. pisao Njujork tajms, ova oblast postaje sve zanimljivija kineskoj biotehnološkoj industriji. Ipak, ambiciozne prognoze o tome da bi ljudi jednog dana mogli da dožive 150 godina nisu potvrđene kliničkim istraživanjima.
Majkl Levit, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 2013. godine i redovni profesor na Katedri za strukturnu biologiju Univerziteta Stanford, izjavio je da je dužina zdravog života složeno pitanje, na koje utiču društveni i bihevioralni faktori, kao i promene u načinu života koje bi ljudi trebalo da usvoje.
Jedan od pravaca istraživanja usmeren je i na oštećene ćelije koje su prestale da se dele, ali ne nestaju iz organizma. Zbog svog ponašanja često se nazivaju „zombi ćelijama”.
Šta su „zombi ćelije”
Ćelijsko starenje, odnosno senescencija, prirodan je biološki proces. Ćelije mogu da prestanu da se dele usled oštećenja DNK, stresa, spoljnih uticaja ili drugih promena koje se nakupljaju tokom života. Taj mehanizam ima i zaštitnu ulogu, jer sprečava da se oštećene ćelije nekontrolisano umnožavaju.
Problem nastaje kada se te ćelije zadržavaju u tkivima i luče različite signalne molekule, uključujući supstance koje podstiču zapaljenske procese. Na taj način mogu da utiču na susedne ćelije i okolno tkivo. Njihovo nagomilavanje povezuje se sa starenjem i brojnim bolestima koje se češće javljaju u poznijem životnom dobu.
Zbog toga naučnici ispituju takozvane senolitike, supstance koje bi selektivno uklanjale senescentne ćelije, a pritom što manje oštećivale zdrave. Takav pristup, iako ne bi možda zaustavio sve procese starenja, potencijalno bi mogao da pomogne u očuvanju funkcije tkiva i organa.
Jedinjenje PCC1
U eksperimentima na miševima naučnici su ispitivali efekte ovog jedinjenja na fizičke sposobnosti, promene povezane sa starenjem i preživljavanje. Kod starih životinja kojima je PCC1 davan u određenim intervalima zabeleženo je poboljšanje pojedinih pokazatelja fizičke funkcije, kao i produžetak preostalog životnog veka.
U jednom eksperimentu, miševi koji su počeli da dobijaju jedinjenje u poznom životnom dobu imali su 64,2 odsto duži medijalni životni vek (period do kojeg je živela polovina ispitivanih jedinki) nakon početka tretmana u poređenju sa kontrolnom grupom.
Kada je posmatran ukupni životni vek, zabeleženo je produženje od 9,4 odsto. Ove brojke opisuju različite pokazatelje: prva se odnosi na period preživljavanja nakon početka tretmana, a druga na životni vek u celini.
Između laboratorije i dužeg života
Rezultati su bili zanimljivi, ali su dobijeni na životinjama u kontrolisanim eksperimentalnim uslovima. Oni ne pokazuju da bi ljudi koji uzimaju PCC1 živeli duže, niti omogućavaju da se rezultati neposredno prenesu na ljudski životni vek.
Naknadno su se pojavila i pitanja koja zahtevaju pažnju i dodatno razjašnjenje naučnih nedoumica, pa rezultate PCC1 ne treba predstavljati kao konačno potvrđen dokaz da je pronađen način za produženje života.
Istraživanje “zombi ćelija” predstavlja jedan od pravaca savremene nauke o starenju. Umesto da se bave samo pojedinačnim bolestima koje se javljaju u starosti, naučnici pokušavaju da razumeju biološke mehanizme koji mogu da doprinesu razvoju više različitih oboljenja.
Senescentne ćelije nemaju isključivo štetnu ulogu. One učestvuju u zarastanju rana i drugim fiziološkim procesima, pa bi njihovo nekontrolisano uklanjanje moglo da ima i nepredviđene posledice. Zato potencijalni lekovi iz ove grupe moraju da pokažu da deluju selektivno i bezbedno.
Dalje, PCC1 se nalazi u ekstraktu semenki grožđa, ali to nije isto što i dokaz da uzimanje grožđa, ekstrakta ili komercijalnih suplemenata ima iste efekte kao jedinjenje primenjeno u kontrolisanim eksperimentima.
Ukoliko se pokaže da je moguće bezbedno ukloniti štetne neaktivne ćelije i time sačuvati funkciju tkiva, takvi pristupi mogli bi da pomognu ljudima da duže ostanu zdravi i samostalni.